Dok se saudijska bombaška kampanja protiv Houthi ciljeva u Jemenu nastavlja, bez obzira na privremenu pauzu, korporativni medijski narativ o sukobu u Jemenu odlučno je organiziran oko ideje da se radi o posredničkom ratu između Irana s jedne strane i Saudijaca i Sjedinjenih Država s druge strane. drugi.
USA Today odgovorila poput Pavlovljevog psa ovaj tjedan do curenja informacija od strane dužnosnika Pentagona da šalje nosač zrakoplova USS Theodore Roosevelt u vode Jemena, navodno da presretne iranska plovila koja nose oružje Hutijima. Ispostavilo se da je ratni brod prvenstveno poslan kako bi simbolizirao američku potporu Saudijcima, a Pentagon nije spomenuo iransko oružje kada je najavio taj potez. Ali priča o američkoj mornarici koja je presrela iransko oružje bila je neodoljiva, jer se tako dobro uklapala u širu temu iranskog naoružavanja i obuke Hutija kao svojih posredničkih vojnih snaga u Jemenu.
Vijesti o Jemenu posljednjih mjeseci sve češće uključuju rečenicu ili čak odlomak koji se poziva na optužbe da je Iran naoružavao Hutije i koristio ih za osvajanje moći u Zaljevu. Glavni zamjenik pomoćnika državnog tajnika State Departmenta Gerald Feierstein potkrijepio je tu priču u prošlotjednom svjedočenju u Kongresu prikazujući kako je Iran pružao “financijsku potporu, oružje, obuku i obavještajne podatke” Hutijima. Feierstein je priznao da pokret Houthi "nije izravno pod kontrolom Irana", ali je ustvrdio "značajan porast iranskog angažmana" s Houthiima u protekloj godini.
Poput većine popularnih mitova, dominantna priča o pokretu Houthi kao iranskom posredniku u Jemenu temelji se na zrnu istine: Huti dijele nejasna stajališta Iranaca o američkim namjerama na Bliskom istoku i nastojali su iskoristiti model Hezbollaha za povećati njihovu političko-vojnu učinkovitost.
Uspon Hutija – mit i stvarnost
Ali pretpostavka da su Hutiji tražili od Irana obuku svojih trupa ili opskrbu oružjem zanemaruje najosnovnije činjenice o njihovom usponu. Hutiji su izgradili svoje vojne snage od gotovo ničega do čak 100,000 današnjih vojnika kroz niz od šest ratova s jemenskim vladinim trupama. U tom procesu ne samo da su postali mnogo bolje obučeni, već su nabavili golemu količinu oružja na crnom tržištu Jemena. A Izvješće stručnjaka Ujedinjenih naroda ranije ove godine navodi procjene da je Jemen preplavljen s 40 do 60 milijuna komada oružja. Hutiji su također dobivali stalni tok modernog oružja izravno od korumpiranih jemenskih vojnih zapovjednika od 2004. do 2010. godine.
I u svojoj želji da se prilagode općoj temi Irana protiv američko-saudijskog zastupničkog rata u Jemenu, medijski tretman navodnog iranskog oružja Hutijima zanemario je činjenicu da su Hutiji do početka 2014. sklopili savez s daleko većom izvor oružja: bivši predsjednik Ali Abdullah Saleh. Upravo je taj savez doveo Hutije na vlast prošlog rujna, a ne njihove veze s Iranom.
Nakon što je Saleh bio prisiljen odstupiti s mjesta predsjednika 2012., vlada je navodno reorganizirala vojsku, a Salehov sin Ahmed Ali Saleh smijenjen je s mjesta zapovjednika Republikanske garde. No zapravo je Saleh nastavio kontrolirati vojsku preko svojih saveznika na većini zapovjednih pozicija. Kada su Houthi napredovali prema Sanai prošlog rujna, sve je pažljivo koreografirao Saleh. Huti su bez borbe mogli zauzeti jemenske vojne objekte jedan za drugim i lako ući u glavni grad.
Hutijsko oružje – poklon iz Amerike
U tom su procesu Hutiji stekli novo bogatstvo oružja koje su im tijekom prethodnih osam godina osigurale Sjedinjene Države. Prema dokumentima Pentagona nabavljeno prema Zakonu o slobodi informacija od strane Josepha Trevithicka, Ministarstvo obrane je jemenskoj vojsci od 500. isporučilo oko 2006 milijuna dolara vojne opreme. Nalet novog američkog oružja uključivao je helikoptere ruske proizvodnje, više od 100 Humveeja s najnovijim paketima oklopa, 100 kamioneta, granate na raketni pogon, napredne radio uređaje, naočale za noćno gledanje i milijune komada streljiva.
Značajan dio tog oružja i opreme pokupili su Huti borci na svom putu u Sanu i vidljiv je u mjesecima nakon toga. Kada su Hutiji napredovali u Adenu 1. travnja, stanovnici su izvijestili da su vidjeli četiri tenka i tri oklopna vozila kao i raketni pogon. Dana 29. ožujka, nakon što je započela saudijska kampanja bombardiranja, Hutiji su bili izvijestio da je imao kontrolu nad 16 borbenih zrakoplova jemenskih zračnih snaga, od kojih je jedanaest uništeno u bombardiranju.
U svjetlu stvarnosti da su Hutiji već u istoj ravnini s američkim oružjem koje bi moglo vrijediti čak i stotine milijuna dolara, nalet medijskog uzbuđenja zbog toga što je američka mornarica poslala još jedan ratni brod da presretne iransku flotilu oružja je čudan dio burleske koja bi trebala biti u neugodnosti.
Jedina konkretna optužba koja se spominje u medijskim pričama posljednjih mjeseci je slučaj broda nazvanog Jihan 1, za koji se tvrdi da je bio natovaren iranskim oružjem, koji je presretnut početkom 2013. Reutersova priča prošlog prosinca citirao je popis svih stavki na brodu koji je dao "visoki jemenski sigurnosni dužnosnik", koji je uključivao puške Katyusha, RPG-7, tone RDX eksploziva i rakete zemlja-zrak.
Džihan 1 – mutne tvrdnje
Ali Hadijeva vlada nikada nije pružila nikakav dokaz da je brod poslao Iran ili da je bio namijenjen Hutijima. A većina spomenutih predmeta nije čak ni oružje proizvedeno u Iranu. Jedina čudna iznimka bila je referenca na "naočale za noćno gledanje iranske proizvodnje". Ta činjenica sugerira da je brod trebao opskrbljivati oružjem Al-Qaedu na Arapskom poluotoku, koja izvodi veliki broj terorističkih bombaških napada i trebala bi velike zalihe RDX-a. S druge strane, nije poznato da su Huti koristili taj eksploziv. Skupina stručnjaka UN-a formirana kako bi podržala sankcije Vijeća sigurnosti UN-a protiv zapovjednika Hutija i Saleha izvijestio da nije bio u mogućnosti neovisno potvrditi tvrdnju o Jihanu 1.
Reutersova priča, objavljena mjesecima nakon Hutiji su nabavili veliki dio američkog oružja jemenske vojske, citirao je drugog jemenskog sigurnosnog dužnosnika koji još uvijek tvrdi da iransko oružje “još uvijek dolazi morem i da novac dolazi putem transfera”.
Reuters je dalje tvrdio da je "visoki iranski dužnosnik", suprotno službenim iranskim poricanjima, rekao novinskoj agenciji da je "tempo novca i oružja koji dolaze Hutijima porastao otkako su zauzeli Sanu". Dužnosnik je navodno rekao da stotine pripadnika IRGC-a obučavaju Hutije i šest iranskih vojnih savjetnika u Jemenu. Taj dio priče djeluje u najmanju ruku sumnjivo.
Politički zgodna priča da su Hutiji opunomoćenici Irana nije ništa novo. Kao Američka diplomatska depeša iz Sane 2009. otkriva da je jemenska vlada godinama vodila stalnu kampanju tijekom svojih ratova s Hutijima kako bi uvjerila Sjedinjene Države da Iran i Hezbollah naoružavaju i obučavaju Hute, ali nikada nije pružila nikakve stvarne dokaze koji bi poduprli tu tvrdnju.
Veze između Hutija i Irana nedvojbeno postoje, potaknute zajedničkim nepovjerenjem prema američkim i saudijskim ulogama u Jemenu i potrebom Hutija za ideologijom koja bi ojačala njihovu moć. Ali opušteni medijski pristup priči – počevši od odbijanja da se optužbe o kontinuiranom krijumčarenju oružja Hutijima iz Irana stave u kontekst hutijskog bogatstva američkog oružja – proizveo je uobičajenu maglu dezinformacija i zabune.
Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i dobitnik nagrade Gellhorn za novinarstvo 2012. Autor je novoobjavljenih Proizvedena kriza: neispričana priča o nuklearnom strahu od Irana.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije