AMY GOODMAN: Tjedan dana nakon vojnog udara u Hondurasu, vojnici i interventna policija blokirali su pistu zračne luke u nedjelju navečer spriječivši svrgnutog predsjednika Manuela Zelayu da se vrati u zemlju. Teško naoružani honduraški vojnici također su upotrijebili suzavac i strojnice kako bi rastjerali nenaoružanu gomilu od više desetaka tisuća ljudi koji su došli iz cijele zemlje, unatoč vojnim blokadama, čekati u zračnoj luci i dočekati svog svrgnutog predsjednika. Prema izvješćima, najmanje dvije osobe su poginule, a više ih je ranjeno. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja slijetanja u zračnu luku Tegucigalpa, Zelayin zrakoplov je na kraju odletio u Nikaragvu, gdje se susreo s predsjednikom Danielom Ortegom. U zrakoplovu ga je pratio predsjednik Opće skupštine UN-a Miguel D'Escoto Brockman. Zelaya je potom otišao u El Salvador gdje bi se trebao sastati s predsjednicima Argentine, Ekvadora i Paragvaja te čelnikom Organizacije američkih država. U subotu je OAS suspendirao Honduras. To je bila prva suspenzija te organizacije iz jedne zemlje u više od 45 godina. Za više iz Hondurasa, na liniji iz Tegucigalpe pridružuje nam se Andres Conteris. On je direktor Programa za Ameriku za Nonviolence International. Radio je kao zagovornik ljudskih prava u Hondurasu od 1994. do 1999. Koproducent je "Hidden in Plain Sight", dokumentarnog filma o američkoj politici u Latinskoj Americi i Školi Amerika. I on radi s Democracy Now! na španjolskom. Reci nam što se dogodilo. Bio si na aerodromu?
ANDRES CONTERIS: Da, bio sam u zračnoj luci i to je bio dan uglavnom mirnih prosvjeda. Procjene brojeva bile su više od 100,000 ljudi na ulicama Tegucigalpe koji su išli u zračnu luku. Policija bi blokirala marširajuće, ali onda bi se svakih pola sata povukli i tako, uzrokujući stanku u maršu, ali stvarajući osjećaj mira na obje strane. Tako da je veći dio dana bio vrlo, vrlo koordiniran i nije bilo nikakvih problema. Nasilje je izbilo kasnije poslijepodne i vrlo je jasno da je strijelac odgovoran za ubojstvo jednog od prosvjednika u blizini ulaza u zračnu luku.
AMY GOODMAN: Dakle, recite nam tijekom vikenda kako su se stvari odvijale i što se dogodilo kada je predsjednik Zelaya, svrgnuti predsjednik, letio iznad zračne luke?
ANDRES CONTERIS: Tijekom vikenda stvari su postajale sve intenzivnije jer prvi, očekivani dolazak predsjednika Zelaye bio je prošli četvrtak. To je i sam najavio. Tada je OAS rekao da im treba neko vrijeme da Hondurasu daju priliku da se vrati u ustavni poredak i da ga vrate na vlast. Tako je OAS dao Hondurasu, ovdašnjem režimu, tri dana. Tada je Zelaya rekao da će doći u subotu i odgođen je za jučer, nedjelju. Kroz to vrijeme, represija u zemlji se sve više i više pojačavala. Ljudi iz naše zemlje pokušavali su doći u glavni grad kako bi iskazali podršku svom predsjedniku. Deseci autobusa spriječeni su u dolasku u glavni grad. Jedan od autobusa je mitraljirano po gumama. Otac Andres Temallo pretučen je zajedno s drugima dok je pokušavao doći u glavni grad. Ovo zajedno s taktikom straha i zastrašivanja koja se koristi protiv čelnika ljudskih prava, a posebno protiv članova tiska koji pokušavaju pročuti da su oni u zemlji protiv državnog udara.
AMY GOODMAN: Andres, što se točno sada događa s medijima u Hondurasu?
ANDRES CONTERIS: Medije u ovoj zemlji u velikoj većini kontrolira oligarhija koja jako podržava ovaj državni udar. I tako samo pokušavaju izvući priču o nekim demonstracijama koje su išle u prilog tome da Roberto Micheletti jučer prije tjedan dana preuzme vlast. No, novinari koji pokušavaju dati uravnotežen pristup i dati glas onima koji su jučer i proteklih dana, osim jučer, na ulicama. Oni pronalaze — suočavaju se s nevjerojatnom represijom. U petak je jedan novinar ubijen nakon što je napustio Radio America u San Juan Pueblu u ruralnom području na sjeveru. Zatim su tu i dva novinara koji se skrivaju. Jedan je voditelj kanala 36, a drugi direktor Radija Global. Drugim novinarima koji su odlučili nastaviti s programom prijeti se smrću. I taktike straha i zastrašivanja. Jedan je novinar preskočio tri priče kada su vojnici došli po njega u Radio Global na dan puča. A razlog zbog kojeg je to učinio je taj što je bio mučen 1980-ih i bojao se da će se to ponoviti. Slomio je rame i ima rane po tijelu. Drugom novinaru se prijetilo obitelji, a prije samo dva dana njegovoj dvojici sinova na ulici su prijetili revolverom automobilom sa zamračenim staklima na ulici.
AMY GOODMAN: Također je bomba 4. srpnja, u subotu, eksplodirala na kanalu 11 u Tegucigalpi?
ANDRES CONTERIS: To se dogodilo u 9:30 navečer. Bila je to prva bomba postavljena u ustanovu koja je stvarno eksplodirala. Materijalna šteta je velika, nitko nije ozlijeđen. Kanal 11 nije bio poznat kao kanal koji bi dao stranu koja se suprotstavlja ovom režimu koji je sada na vlasti, ali su pokušali učiniti neke male napore kako bi dali uravnotežen pristup. Čak i radeći to, to je ono zbog čega su bili meta ovog bombardiranja. Ostali kanali su zatvoreni, rekao sam kanal 36, također kanal 45. Što se tiče radija, Radio Global u Tegucigalpi je postaja koja je najviše napadnuta. Spomenuo sam čovjeka koji je preskočio tri kata, direktor se skriva. Ostali novinari su pod životnom prijetnjom. Jedna od radio stanica na selu, Radio Progresso, ovo je zatvoreno. Radio Progresso je vrlo, vrlo progresivan glas kojim upravlja isusovačka zajednica. Jedna postaja ovdje u Tegucigalpi koja prenosi glavnu vijest "Democracy Now!" bio očito prisiljen uzeti naslovne vijesti o "Demokracija sada!" isključeno iz etera jer smo izvještavali o državnom udaru. Tako da je cenzura tiska bila vrlo, vrlo oštra, a taktike zastrašivanja i terora protiv novinara bile su u porastu.
AMY GOODMAN: Možeš li govoriti o policijskom satu? Uveden je policijski sat od zalaska do izlaska sunca. Također, BBC je izvijestio da kao predsjednik Zelaya, svrgnuti predsjednik nije mogao sletjeti, njegove su pristaše u zračnoj luci počele uzvikivati "Želimo plave kacige", misleći na mirovne snage UN-a.
ANDRES CONTERIS: Da, policijski sat je prvi put uveden u noći državnog udara, zapravo. Puč se dogodio vrlo rano ujutro prije tjedan dana u nedjelju 20. lipnja. I te je noći uveden policijski sat od 9:00 do 6:00 ujutro, koji je bio na snazi sljedećih nekoliko dana, a onda je Kongres donio zakon koji produljuje policijski sat, ali ne samo to, ograničava zajamčena ustavna prava sloboda okupljanja, sloboda udruživanja, iu osnovi sloboda zaštite samih svojih prava. Drugim riječima, kad je na snazi policijski sat, koji je bio u 9 sat, a jučer je promijenjen do 6:30, do 5:00 ujutro. Za to vrijeme svaka kuća može biti opljačkana i poništena su sva ustavna jamstva ovdašnjih građana. Međunarodni tisak također je bio uznemiravan ako je pokušavao izvijestiti o stavu protiv državnog udara. Prijeti im se odlaskom iz zemlje, posebice novinarima Telesura i drugima iz Venezuele.
AMY GOODMAN: Andres, vrlo brzo, jer imamo samo minutu, možeš li govoriti o situaciji u kojoj Sjedinjene Države to ne nazivaju državnim udarom u Hondurasu i vrlo bliskom odnosu SAD-a s Hondurasom, posebno o pomoći koja nije prekinuta, iako vojna suradnja, Obamina administracija kako je najavljeno prekinuta?
ANDRES CONTERIS: Američka politika prema Hondurasu povijesno je bila politika velike kontrole i američka politika je takva i dalje. Vrlo je jasno da se SAD pokušava povezati ne samo s Latinskom Amerikom, već i s cijelim svijetom. Ali iako Sjedinjene Države ne slijede čak ni američki zakon koji kaže da nikakva pomoć, ni ekonomska ni vojna, ne može ići u zemlju kada se proglasi da se dogodio državni udar. I Obama i Hillary Clinton rekli su da se dogodio puč, ali su to zakonski proglasili slučajem. To znači da pomoć nastavlja pritjecati, iako je State Department upotrijebio te riječi, došlo je do stanke i iako je Pentagon rekao da su veze između vojske SAD-a i vojske Hondurasa minimizirane.
Čak i ti simbolični napori, čak i ako su se dogodili, to ne znači da pomoć treba nastaviti pritjecati. Stoga SAD krši vlastiti zakon time što nastavlja podržavati ovaj režim. Povijest SAD-a u ovoj zemlji također je puna represije. Škola Amerika ovdje je obučavala vođu državnog udara, generala koji je preuzeo vlast. A Billy Hoya je također povezan s bataljonom 316, odredom smrti koji je osnovan u vrijeme Johna Dimitrija Negropontea. Billy Hoya je ključni savjetnik za sigurnost takozvanog predsjednika Michelettija. Dakle, veze američke politike ovdje i dalje su štetne i SAD ne preuzima aktivnu ulogu u rješavanju ove krize.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije