Refren indijske države građanima Kašmira je sljedeći: Indijska vladavina Kašmirom je legitimna jer je Indija sekularna demokratska republika, organizirana vladavinom zakona i ustavom zajamčenim ljudskim pravima. Kao demokratska država, vladavina prava može biti suspendirana iz razloga nacionalne sigurnosti kako bi se zaštitila država, a takve su radnje bile neophodne u Kašmiru zbog prekograničnog terorizma i 'separatističkih' elemenata u Kašmiru koji uključuju naoružane militante. Suspenzija demokratskih prava u Kašmiru, navodi Indija, nužna je za zaštitu Indije kao sekularne demokratske republike. Izbori se povremeno održavaju i hvale se kao dokaz demokracije u Indiji, ali bez živog civilnog društva koje osigurava društvene slobode, izborni procesi prikrivaju potčinjenost Srinagara New Delhiju i daju indijskoj upravi veći legitimitet nego da središte preuzme službenu kontrolu nad državom Jammu i Kašmir.
Koja je logika indijske države kojoj su Kašmirci podvrgnuti? Narodu Kašmira moraju biti uskraćena prava zajamčena građanima Indije jer se svaki Kašmirac smatra stvarnom ili potencijalnom prijetnjom Indiji. Kašmirci su građani Indije kojima su uskraćena prava građana da štite državu kao jamca prava. Zakon i red zahtijevaju uskraćivanje demokratskih prava građanima Kašmira. Sloboda okupljanja i kretanja, sloboda govora i izražavanja, sloboda tiska, sloboda vjeroispovijesti osnovna su prava koja Indiju čine legitimnom državom, a upravo ta prava moraju biti uskraćena svim Kašmircima jer kada Kašmirci koriste ta prava, smatrao dokazom protunacionalnog raspoloženja Kašmiraca.
Ako se Kašmirci žele dokazati kao lojalni građani Indije, moraju pristati da ne koriste prava koja su načelno dostupna građanima Indije. Ako Kašmirci žele dokazati svoju lojalnost, moraju žrtvovati svoja ljudska prava i građanske slobode za zaštitu 'Velike Indije'. Kašmirci ne mogu biti lojalni na isti način na koji se od građanina Indije očekuje da bude lojalan, što uključuje zakonsko pravo organiziranja radi izražavanja neslaganja, traženja odgovornosti od strane vlade, prosvjeda protiv nepravde i ugnjetavanja na ulicama, u tisak, u institucijama i organizacijama koje su stvorene kako bi omogućile živo civilno društvo koje ima moć artikulirati svoje potrebe i brige.
Kašmirci će žrtvovati demokraciju, vladavinu prava i građanske slobode za veće dobro Indije. Oni građani kojima se sustavno uskraćuju prava državljanstva moraju prihvatiti vladavinu putem trajnog izvanrednog stanja jer je država Indija odlučila, kao legitimna država, da je takva žrtva u nacionalnom interesu. Svaki Kašmirac mora prihvatiti suspenziju demokratskih prava jer demokratsko izražavanje građana Kašmira prijeti naciji koja štiti i čuva demokraciju. Biti pro-Indija zahtijeva da se Kašmirci odreknu svojih građanskih prava. Zahtijevati jednaka prava i vladavinu zakona znači biti protiv Indije. Da biste pripadali naciji, morate prihvatiti podređenost vojsci i paravojsci koju legitimira nacionalna sigurnost. Da biste pripadali, morate se odreći onoga što pripadanje daje. Takvo pripadanje već je nepripadanje, odnosno lažno pripadanje roba vlastelinstvu.
Nedjeljiva Indija funkcionira kroz zapanjujući broj hijerarhijski organiziranih podjela. Primarna podjela između prijatelja i neprijatelja, građanina i antinacionala najdublje pogađa Kašmirce, čiji status neprijatelja/ostalih navodi državu da na svakog Kašmirca gleda sumnjičavo. Prosvjed protiv negiranja građanskih prava i vladavine zakona u Kašmiru smatra se iskazivanjem antinacionalnih osjećaja i naziva se problemom zakona i reda. Problem zakona i reda u Kašmiru je taj što se Kašmirci redovito kriminaliziraju primjenom građanskih i ljudskih prava. Ostvarivanje demokratskih prava, zahtijevanje vladavine prava i zakonitog postupka definira se kao prijetnja indijskoj demokraciji i vladavini prava.
Zakoni o izvanrednom stanju koji omogućavaju nekažnjavanje vojnog i paravojnog osoblja primjer su potpunog nepoštivanja zakona i reda pod indijskom upravom Kašmira. Usredotočiti se na nesretno izražavanje bijesa i frustracije kroz kamenovanje od strane mladića kao dokaz problema zakona i reda i nasilja prosvjednika jednostavno je uvreda kritičkoj inteligenciji. Neprestano ubijanje mladih od strane oružanih snaga, na koje su dočekani uglavnom mirni prosvjedi, na koje je policija odgovorila novim ubojstvima, nije ciklus nasilja koji se može povezati s djelovanjem bacača kamenja. Odgovornost za nasilje čvrsto leži na plećima indijske države, što se dokazuje militarizacijom svakodnevnog života u Kašmiru bez presedana, dugom poviješću nekažnjene brutalnosti, sustavnim iskorištavanjem ljudi i resursa Kašmira, nadzorom, ponižavanjem, suzbijanjem građanske slobode i nebrojeni zločini nad civilnim stanovništvom koji su shvaćeni kao 'sastavni dio' Indije. Indijska država nije samo djelovala kako bi zaštitila svoje granice i borila se protiv naoružanih pobunjenika. Indijska država kriminalizirala je kašmirske civile, gledajući na svakog Kašmira kao na Lashkar-e-Toibu, talibane, Al Qaedu ili pakistanske agente. Ogromna prisutnost vojnog osoblja nije neophodna za zaštitu granica i poraz naoružanih militanata. Takva je sila nužna za dominaciju nad cijelim narodom čije su pravo na određivanje vlastite budućnosti priznali Ujedinjeni narodi, međunarodno pravo i utemeljitelji moderne Indije.
Promatrajući svakog Kašmirca kao terorista, simpatizera terorizma ili potencijalnog podržavatelja terorizma, indijski dominantni diskurs otkriva svoju 'zajedničku' prirodu. Ono što razlikuje Kašmirce koji se ne slažu s indijskom vladavinom od domorodačkog stanovništva u središnjoj Indiji označenog kao Naxalite jest to što se potonji definira kao 'jedan od naših naroda', a Kašmirci su drugi neprijatelji, čija se prisutnost u Indiji ipak zahtijeva da se legitimira Indiju kao sekularnu naciju i čuvati gospodarske resurse. Ono što Kašmirce čini neprijateljem je upravo to što kao muslimani, dominantni indijski diskurs ne pravi razliku između kašmirskih muslimana, pakistanskih državljana, terorista, nekoć mogulskih vladara, mudžahedina iz Afganistana i džihadista al-Qaide. Takvo nerazlikovanje u mišljenju je državni rasizam. Deteritorijalizacija islama u monolitnu homogenost odvojenu od posebnosti kulture, povijesti i politike doprinosi komunalizaciji indijskog društva i legitimizira indijsku dominaciju Kašmirom kao imperativ nacionalne sigurnosti.
Rušenje takvih razlika radi stvaranja lažnog ujedinjenja "muslimana" nužan je korak za demonizaciju naroda kao neprijatelja povezanog s međunarodnim terorizmom. Komunalizacija dominantnog indijskog državnog diskursa također omogućuje zanemarivanje sustavnog ugnjetavanja oko 140 milijuna muslimana u Indiji čije maltretiranje ne nestaje kroz bajanja bollywoodskih zvijezda ili nedavnih predsjednika nacije. Također je zajednički diskurs da se autohtoni narodi u Indiji smatraju 'našim narodom' jer se ispod te tvrdnje o inkluzivnosti nalazi hindutvanska ideja da su autohtoni narodi nekoć bili Hindusi i da ih je jednostavno potrebno 'ponovno obratiti'. Ovaj zajednički diskurs stavlja Kašmirce u nepriličnu situaciju da su neophodni Indiji i stalna prijetnja Indiji.
Politika indijske države neprestano se obraća svakom Kašmircu. "Ti si naš neprijatelj. Ovdje smo da te zaštitimo." Suočen s takvom nemogućnošću, dodatno svaki Kašmirac mora biti građanin na temelju 'pristanka' na gubitak prava državljanstva ili biti antinacionalan zahtijevajući prava koja su dana slobodnim ljudima. Kašmircu se kaže: "Ako želite da se prema vama ponašamo humanije, prestanite zahtijevati ljudska prava." "Ako želite budućnost, prestanite djelovati kako biste odredili svoju budućnost." "Ako želite život, prihvatite naše pravo da odlučujemo o životu i smrti." Rješavanje problema reda i zakona počinje uklanjanjem vojske i paravojnih snaga iz njihove uloge u civilnom društvu Kašmira, povlačenjem i smanjenjem broja trupa koje će nadzirati granice i dopuštanjem civilnom društvu da se izrazi bez straha od odmazde prema određivanju vlastite budućnosti. Nema zakona i reda bez temelja u slobodi govora, tiska, okupljanja i kretanja. Zakon i red u Kašmiru mogu pronaći svoj legitimitet jedino u podržavanju težnje za pravdom, jačanju slobode i omogućavanju bogatstva svojstvenog različitim kulturnim nasljeđima — živjeti, biti, učiti i mijenjati se. Prepreka zakonu i redu u Kašmiru ista je kao i prepreka pravdi, slobodi i kulturnom opstanku. Ta je prepreka indijanska vladavina. Prvi korak u uklanjanju ove prepreke je trenutna demilitarizacija kašmirskog društva.
Richard Shapiro je predsjedatelj Odjela za socijalnu i kulturnu antropologiju Kalifornijskog instituta za integralne studije.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije