“Za mir, slobodu i demokraciju. Nikada vise fasizam. Milijuni mrtvih nas podsjećaju”. To su riječi uklesane u spomen-kamen ispod austrijske kuće u kojoj je 1889. rođen Adolf Hitler. “Nikad više”. Takav je jedinstveni slogan odzvanjao diljem Europe nakon što se nakon Drugog svjetskog rata saznalo za sve razmjere nacističkog užasa. Kozmopolitski projekt europske integracije utemeljen je na tom obećanju. Nikada više fašisti i ratni huškači ne bi smjeli komadati Stari kontinent i njegove ljude.
Stoga bi se jednog dana moglo smatrati jednom od najvećih ironija u povijesti da su, dok su čelnici EU-a bili zauzeti odlučivanjem tko će dobiti Nobelovu nagradu za "napredak mira i pomirenja, demokracije i ljudskih prava", ti isti čelnici ostali žalosno tihi kada je nedavno istraživanje je pokazalo da neonacistička stranka Zlatna zora sada ankete treće u Grčkoj, na 14 posto — što je usporedivo s Hitlerovom Nacionalsocijalističkom njemačkom radničkom strankom 1930., tri godine prije dolaska na vlast i postavljanja svijeta na put za Drugi svjetski rat.
Radi jasnoće: usporedba između nacionalsocijalizma i Zlatne zore nipošto nije pretjerivanje. Govorimo o ekstremno desnoj organizaciji čija amblem namjerno podsjeća na svastiku; čiji je vođa javno dao Nacistički pozdrav nakon izbora u Sabor; čiji časopis redovito objavljuje članke i slike samog Führera; čiji je glasnogovornik nedavno napadnut dvije suparnice u TV emisiji uživo; čiji se manifest obvezuje da će izvršiti raciju na sve imigrante iz bolnica i svu negrčku djecu iz vrtića; a u čijim zastupnicima aktivno sudjeluju rasističkih pogroma protiv grčkog imigrantskog stanovništva. (Oh, i usput, omiljeni bend Zlatne zore zove se pogrom, poznat po hitovima kao što su “Auschwitz” i “Speak Greek Or Die”. Usput, njen bivši basist sada je jedan od 18 zastupnika Zlatne zore.)
Stoga ne čudi da čak i blagi BBC sada radi jezive usporedbe s prvim danima Weimarske Republike pogođene štednjom. Opet se događa. Fašizam je ponovno u porastu u Europi. A što o tome kažu čelnici EU? Ništa, čini se. Kao neonacistička milicija podivljati na ulicama Atene, Bruxellesa i Berlina zauvijek ostaju obavijeni gluhom tišinom. Čini se da je europskim čelnicima stalo jedino da Grčka vrati svoje dugove. Demokracija, ljudska prava i vladavina prava potisnuti su u sekundarnu brigu - da bi služili financijskim interesima, čak se i jaki okus fašizma sada čini podnošljivim.
U ponedjeljak je glasnogovornik njemačke kancelarke Angele Merkel rekao novinarima da bi otpis grčkog duga bio "kršenje" njemačkih zakona o proračunu. Ali kada Čuvar objavio zastrašujući izvještaj o četrdesetak antifašističkih aktivista koji su mučen od policije u zatvoru — pri čemu su neki pretučeni do te mjere da su dobili teške modrice i slomljene kosti, a drugi su bili prisiljeni da se skinu goli, sagnu i rašire svoje guzice recitirajući fašističke parole svojim drugovima — čini se da nijednom europskom dužnosniku nije bilo dovoljno stalo da ta djela proglasi “kršeći” treći članak Europske konvencije o ljudskim pravima koji zabranjuje mučenje.
Zapravo, europske čelnike nije moglo manje briga. Još u svibnju, José Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije, javno ispitivan neonacističku oznaku Zlatne zore, zgodno odbacujući bilo kakav oblik odgovornosti nejasnom tvrdnjom da "moramo definirati što je neonacistička stranka, što se može učiniti samo na nacionalnoj razini." Kad je viši grčki policajac potvrđen ovog vikenda kada je grčka vlada namjerno dopustila "džepovima fašizma" da se infiltriraju u policijske snage kako bi ih mogla "iskoristiti za svoje vlastite svrhe", Barroso - a s njim i cijeli europski establišment - radije se pravio glup i čvrsto držao glavu pijesak.
Do sada je jedina osoba koja se obvezala istražiti Zlatnu zoru povjerenik za ljudska prava, Nils Muižnieks, no njegova je komisija dio Vijeće Europe, nezavisnog papirnatog tigra sa sjedištem u Strasbourgu koji je potpuno odvojen od EU-a. Štoviše, zabrinutost Komisije potpuno je diskreditirana kada se 1. listopada zastupnica Zlatne zore Eleni Zaroulia pridružila Odboru za jednakost i nediskriminaciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Nekoliko tjedana kasnije, 18. listopada, Zaroulia je napravio deklaracija u grčkom parlamentu izjavivši da su “imigranti podljudi”. Toliko o jednakosti i nediskriminaciji.
Ali nagli uspon Zlatne zore u institucijama možda je najmanji problem Grčke. Njegovo prisustvo na ulicama i infiltracija u policijske snage ono je što najviše zabrinjava. U kolovozu, nakon rasističkog ubojstva 19-godišnjeg Iračanina, Udruga radnika migranata izvijestila je preko 500 napada iz mržnje samo u prethodnih šest mjeseci. Izvješće prošli tjedan potvrđen da su više od polovice ovih napada počinile skupine muškaraca u paravojnim uniformama - jedan od zaštitnih znakova Zlatne zore sturmabteilung. Brojke su vjerojatno samo vrh ledenog brijega, jer su mnoge žrtve jednostavno previše prestravljene da bi prijavile zlostavljanje i nasilje.
Ranije ovog mjeseca bio je zastupnik Zlatne zore Ilias Panayiotaros snimljeno na videu tijekom mafijaškog napada na kazalište, homofobnog psovanja redatelja kritičke predstave, premlaćivanja antifašističkih prosvjednika koji su pokušavali zaštititi kazalište i novinara koji je pokušavao obaviti svoj posao, te konačno oslobađanja uhićenog kolege fašista iz policijskog kombija . Cijelo to vrijeme policajci su stajali i ništa nisu poduzeli. Nije ni čudo: Zlatna zora ponosno tvrdi “60 posto podrške” među policijom. Ne samo da policajci namjerno ignoriraju kaznene prijave i hitne pozive imigranata i aktivista; sada je opće poznato da oni aktivno referirati Grci koji imaju “problema” s imigrantima u Zlatnu zoru. Dok se grčka država raspada pod teretom otplate duga, Zlatna zora je uskočila da popuni prazninu.
Nikad više, govorili smo. Nikad više. Koliko situacija mora postati očiglednija da bi Europa barem izrazila svoje briga i priznati da problem postoji? Kako je moguće da nobelovac za mir jednostavno zanemarivanja uspon nasilnih neonacističkih elemenata u njegovoj sredini? Možda je odgovor jednostavno u tome da europski čelnici shvaćaju koliko su duboko upleteni u uspon Zlatne zore. Možda radije šute jer Znati da bi priznavanje oživljavanja fašizma na kontinentu moglo uvelike zakomplicirati agendu štednje koju guraju na europsku periferiju. Možda bi, dakle, čak i jaki okus fašizma mogao biti podnošljiv - sve dok Grčka nastavlja servisirati svoj dug...
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije