Današnje sile u usponu nisu dostojni nasljednici svojih antikolonijalističkih, antiimperijalističkih predaka. Zemlje juga kontroliraju rastući udio bogatstva, što je jedino ispravno, ali njegova je raspodjela toliko nepravedna da su razlike u prihodima još veće u Južnoj Africi i Kini nego u SAD-u. Novac se češće troši na kupnju vrhunske zapadne imovine i luksuzne robe nego na poboljšanje životnih uvjeta i zdravlja indijskog, kineskog, arapskog ili afričkog naroda.
Ovo je povratak u doba baruna pljačkaša. Krajem 19. stoljeća u Americi su se uzdigle moćne i notorno pohlepne industrijske dinastije, uključujući one Johna D. Rockefellera, J. P. Morgana i Corneliusa Vanderbilta, koje su postupno preuzele primat od starih europskih obitelji u nafti, transportu i bankarstvu. Ovi transatlantski konkurenti u početku su bili jedni drugima za vrat, ali su postupno udružili snage, iskorištavajući radnike diljem svijeta, ekstravagantno obogaćujući svoje dioničare i iscrpljujući zemljine resurse.
Vladari Zaljevskih država i kineski, indijski ili ruski oligarsi sada sanjaju o preuzimanju - i udruživanju snaga - na isti način. Poput američkih tajkuna, vole drugima držati predavanja. Indijski milijarder Lakshmi Mittal, upitan o brzo napuštenom planu Francuske da nacionalizira jednu od njegovih industrijskih lokacija u Lorraineu, rekao je da bi to predstavljalo "veliki skok unatrag" i upozorio da bi "investitor mogao dvaput razmisliti prije nego što uloži svoj novac Francuska” (1). A ruski premijer komentirao je povećanje poreza u Francuskoj: “Svaki ruski građanin, od onih s niskim primanjima do superbogatih, plaća porez od 13 posto. … 'Oligarsi bi trebali plaćati više', rečeno nam je. Ali mi ne želimo da kapital odlazi iz zemlje u financijski sustav u sjeni” (2). Kina također brani protržišne doktrine, a njezinom je predsjedniku otvoreno laknulo kad je desnica pobijedila na grčkim izborima u lipnju; čelnik glavnog kineskog državnog imovinskog fonda, s dionicama u GDF Suezu, žestoko kritizira “zastarjele socijalne zakone” u Europi koji “potiču lijenost i nerad umjesto napornog rada” (3).
Britanski povjesničar Perry Anderson podsjeća da su na Bečkom kongresu 1815. Francuska, Britanija, Rusija, Austrija i Pruska uspostavile Koncert Europe za sprječavanje rata i gušenje revolucije. On sugerira da svjetskim poretkom sada vlada druga, neformalna pentarhija: SAD, EU, Rusija, Kina i Indija. Ova konzervativna Sveta alijansa suparničkih i suučesničkih sila sanja o stabilnosti, ali svijet koji stvara jamči da će biti još ekonomskih potresa, koji će generirati društvene pobune što god savez namjeravao.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije