Autor: GERARD BOTTINO/Shutterstock.com
Marseille, Francuska – 16. studenog 2019.: Prosvjednici sa žutim prslucima („Gilets Jaunes” na francuskom) prosvjeduju protiv politike francuske vlade
(Montpellier, Francuska) Uoči "neograničenog" (otvorenog) generalnog štrajka sazvanog za 5. prosinca, sve više sindikata i prosvjedničkih skupina obećava pridružiti mu se.
Dvije su stvari neobične u vezi s ovim štrajkom. Prvi je da je otvoren, a ne uobičajeni jednodnevni ritualni prosvjedni marševi, i može se iz dana u dan produljivati radničkim zborovima. Drugi je da su se Žuti prsluci, samoorganizirani, horizontalni, društveni pokret koji je spontano nastao prije nešto više od godinu dana i još uvijek je popularan unatoč oštroj represiji, odlučili pridružiti štrajku, te da je Martinez iz CGT-a, koji je prvobitno s prezirom odbacio Žute prsluke, odmah im je poželio dobrodošlicu, stvarajući opojnu kombinaciju. Za sindikalne vođe, koji pokušavaju čvrsto kontrolirati svoje sljedbenike, Žuti prsluci su poput labavog topa na palubi broda. Tko zna što može rezultirati?
Nacionalni štrajk izvorno je predložio Philippe Martinez, glavni tajnik CGT-a, najveće francuske sindikalne federacije, kao odgovor na neoliberalnu "reformu" francuskog mirovinskog sustava koju je predložila Macronova vlada. Macronova reforma u biti bi uništila francuski mirovinski sustav temeljen na solidarnosti. Čak i više od američkog socijalnog osiguranja, koje se čak ni Trump i republikanci ne usuđuju dirati, mirovina je ovdje sveta krava. Osnovan je na kraju Drugog svjetskog rata kada su Pokret otpora i komunisti bili utjecajni, a poslovna klasa bila na lošem glasu jer je surađivala s nacistima. Prema Macronovom predloženom novom sustavu 'bodova', mnogi će izgubiti do 30% prema procjenama, a buduće vlade mogle bi proizvoljno odlučivati koliko novaca vrijedi svaki bod!
Devina leđa
Ovaj najnoviji i najopsežniji od Macronovih dvogodišnjih neoliberalnih napada na socijalnu skrb mogao bi se pokazati kao kap koja je prelila čašu; a deve su opasno razdražljive životinje za koje se zna da ugrizu ili šutnu svoje gospodare do smrti kada se s njima loše postupa.
Francuzi su već bili u ljutitom raspoloženju u proljeće 2018. kada je Macron počeo gurati svoje reforme, ali su bili razočarani kada su CGT i drugi sindikalni čelnici nametnuli samo stani i kreni, ograničene, lokalne štrajkove i potpuno podbacili u borbi protiv napad. Upravo su na grobu tih poraza spontani pokreti Žutih prsluka niknuli kao gljive diljem Francuske u studenom prošle godine, a poduprlo ih je preko 70% Francuza.
Iako opravdano sumnjičavi prema sindikatima, posebice prema sindikalnim čelnicima, Žuti prsluci su nakon godinu dana trpljenja policijske brutalnosti i predrasuda u medijskom izvještavanju došli do potrebe za konvergencijom. Tako smo, na našoj četvrtoj nacionalnoj skupštini skupština 3. studenog, glasali da se pridružimo i "budemo u srcu" pokreta 5. prosinca u nadi da će "poraz vlade otvoriti put drugim pobjedama za naše kamp."
Hoće li sindikalni čelnici poput Martineza ostati pri tom? Ako se pokušaju nagoditi s Macronom po komadu i podijeliti pokret kao što su činili u prošlosti, hoće li ih radničke skupštine moći zaustaviti? Hoće li se štrajk oko mirovina razviti duž širokih društvenih revolucionarnih linija poput sličnih horizontalnih kretanja u Južnoj Americi, na Bliskom istoku i drugdje? Hoće li se ovi međunarodni pokreti konačno povezati, kao što je Skupština Žutih prsluka predložila kada je našu prvu godišnjicu posvetila društvenim pokretima diljem svijeta?
Sljedeći letak, koji su izradili Žuti prsluci iz Uzèsa i Montpelliera, izražava nade i strahove Žutih prsluka uoči ove borbe bez kraja:
"Jedan za sve i svi za jednog !"
Protekle dvije godine vlada bogatih nameće « reforme » osmišljene kako bi francuski narod lišile svih prednosti koje je osvojilo nekoliko generacija radnika. Protekle dvije godine Macron, “predsjednik bogatih”, slijedeći pravila koja je postavila Europska unija bankara i prkoseći narodu, koristi se metodama policijske države kako bi povećao nejednakost ionako nejednakog društva za korist svojih prijatelja s burze kroz porezne olakšice i privatizacije.
Danas, napadom na njihove mirovine, ovaj potencijalni Jupiter uspio je ujediniti francuski narod – protiv njega ! Ujedinjeni, imamo moć natjerati ga da povuče svoju takozvanu «reformu» naših mirovina. To je očito. Ali tu ne smijemo stati. Moramo se držati zajedno i iskoristiti našu ujedinjenu snagu za nametanje svi naši zahtjevi : plaće, naknade za nezaposlene, javne usluge, bolnice, škole, poljoprivredna zemljišta, ekološka pravda, fiskalna pravda….
Macron je posijao vjetar.
5. prosinca žet će vihor:
Neograničeni generalni štrajk da vratimo našu Francusku
Ne dopustite da nas dijele ! Neka se nijedna grana, nijedna trgovina, niti jedan sektor ne vrate na posao do svi su zahtjevi su zadovoljeni. Držimo se zajedno, jer svi ovisimo jedni o drugima. Ne ostavljajte nikoga!
Medicinske sestre i doktori odjela hitne pomoći i bolnica bore se za sve nas. Traže više kreveta, više osoblja, više materijala i naravno pristojne plaće i odmore. Upravo su sklopili pakt s vatrogasci : lijep primjer solidarnosti između cijenjenih profesionalaca. To su ljudi koji brinu o nama kada smo najranjiviji. Trebamo li ih ostaviti?
Zaposlene žene zarađuju samo 4/5 plaća muškaraca koji rade isti posao, i rade 4/5 neplaćenog rada u kućanstvu, kuhanju i odgajanju djece. One su istinski temelj civilizacije, ali mnoge su žene pretučene, ubijene, silovane ili trgovane u Francuskoj – sve prečesto nekažnjeno. Traže pravdu. Trebamo li ih ostaviti?
Većina radni ljudi već dugo financijski nesigurni. Čak i kada rade puno radno vrijeme ili rade dodatne poslove. Iako produktivnost njihova rada i profiti njihovih šefova nisu prestali rasti, muškarci i žene koji stvaraju to bogatstvo žive u strahu od kraja mjeseca, u stalnoj brizi od nezaposlenosti, tjeskobni zbog toga što će njihovi poslodavci zatvoriti radnju i preseliti se u siromašne zemlje u kojima je radna snaga jeftinija. The radnici bore se za pristojne plaće i stabilno zaposlenje. Trebamo li ih ostaviti?
Studenti i učitelji traže manje pretrpane učionice, pomagala i pomoć za hendikepirane i posebne učenike, pravo sudjelovanja u izradi nastavnih planova i programa koji odgovaraju potrebama mladih, a ne zahtjevima poslodavaca. Oni su naša djeca. Trebamo li ih ostaviti?
Mali poljoprivrednici naporno rade kako bi nas prehranili i dobili natrag samo 2-3% cijene za koju se njihovi proizvodi prodaju u Carrefouru. Mladi ljudi koji žele uzgajati organske usjeve i razvijati permakulturu ne mogu pronaći poljoprivredna zemljišta za kupnju ili iznajmljivanje, dok nekretninski špekulanti asfaltiraju plodna tla. S druge strane, naša vlada subvencionira velike zemljoposjednike i agrobiznise koji nas trpaju kemikalijama i Frankenfoodsom. Pretilost je u porastu. Francusko seljaštvo, sol zemlje, u krizi je. Trebamo li ih ostaviti?
Macron želi privatizirati Francusku nacionalnu željeznicu (SNCF) za dobrobit svojih prijatelja, koji su već preuzeli Nacionalni sustav autocesta koji smo već deseterostruko platili. Danas su vlakovi sve skuplji i sve manje na vrijeme. Vlada zatvara manje postaje, izolira ljude na selu i tjera sve da kupuju automobile. Željezničari brane ova javna dobra o kojima svi ovisimo. Ipak, Macron ih naziva "privilegiranima". Vlada je već smanjila njihovo vozno osoblje na jednog (!) po vlaku. Željezničari od rujna koriste svoje zakonsko pravo zaustavljanja vlakova u slučaju opasnosti za javnost – bez traženja dopuštenja uprave ili sindikalnih čelnika. Trebamo li ih ostaviti?
Planet je na rubu klimatske katastrofe, dok vlada nastavlja subvencionirati naftne, ugljene i kemijske tvrtke koje zgrću milijarde. Moramo odmah smanjiti te darove bogatima i taj novac iskoristiti u ekološke svrhe, primjerice za pomoć stanovnicima Rouena koje je zatrovala industrija. Trebamo li ih ostaviti?
Imigranti i etničke manjine rade najteži posao u Francuskoj bez uživanja prava građana, dok francuske imperijalističke kompanije postaju sve bogatije pljačkajući njihovu rodnu zemlju i čineći je nepogodnom za život. Oni su diskriminirani, deportirani, brutalno potiskivani od strane policije. Oni traže slobodu, jednakost i bratstvo. Trebamo li ih ostaviti?
Žuti prsluci dolaze iz svih tih neprivilegiranih i izrabljivanih skupina. Oni su ljepilo koje drži sve te elemente zajedno u borbi. Više od godinu dana bili su brutalno potiskivani boreći se za dostojanstvo, fiskalnu pravdu, jednakost i participativnu demokraciju. Držali su Macrona u obrani uz veliku cijenu. Trebamo li ih ostaviti?
Povreda jednoga je povreda svih!
Generalni štrajk ne proglašavaju šefovi radničkih federacija, već se o njemu odlučuje odozdo, od strane redova, na skupštinama, na kružnim tokovima, u četvrtima, tvornicama, bolnicama i javnim službama, uključujući sve one koji su isključeni iz « tržište rada » – nezaposleni, poluzaposleni, hendikepirani, beskućnici i drugi radnici sa ili bez dokumenata. Iskustvo pokazuje : štrajkovi odvojenih obrta koje pozivaju sami sindikati osuđeni su na neuspjeh.
O generalnom štrajku odlučit će žene i muškarci koji se bore za dostojan život protiv socijalne nepravde i klimatskog kaosa. Od strane žena i muškaraca koji se bore protiv rasizma i ksenofobije u svim segmentima društva. Ukratko, od onih kojima je dosadio turobni život, ispunjen brigom za sutra, bez željene perspektive za sebe i svoju djecu. Zato, počevši od 5. prosinca, solidarizirajmo se jedni s drugima i bacimo sve snage u borbu.
Držimo se zajedno do kraja. Neka nijedan sektor ne kvari. Štrajk će prekinuti kada svako je zadovoljan. Ako se svi zajedno uključimo, štrajk neće dugo trajati. Naši zahtjevi su razumni. Ako ih Monsieur Macron ne može ispuniti, mogao bi ga zamijeniti netko razumniji. Tako bi mogao i sustav koji profit stavlja ispred dobrobiti ljudi i planeta!
Poput predstavnika trećeg staleža 1789., zakunimo se da se nećemo razdvajati dok svi ne budemo zadovoljni.
Blokiraj sve ! Promijenite sve !
Neograničeni opći štrajk ! Neograničen opći san !*
*Dosjetka Štrajk (štrajk) i San (san) http://noussommesgiletsjaunes34.fr/
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije