Kada je bolivijski predsjednik Evo Morales preuzeo dužnost u siječnju 2006., obećao je da će ispuniti svoje predizborno obećanje da će povećati udio Bolivijaca u prihodima od njihovog glavnog izvora inozemnog prihoda, prirodnog plina. Međutim, međunarodne plinske tvrtke zaprijetile su tužbom. Prethodne bolivijske vlade potpisale su niz bilateralnih ugovora o ulaganjima koji su stranim ulagačima davali pravo da zaobiđu domaće sudove i podnose takve tužbe međunarodnim sudovima. Morales žalili da su se zbog tih pravila osjećao kao "zatvorenik" u predsjedničkoj palači.
Teška situacija bolivijskog predsjednika uobičajena je za političke vođe diljem svijeta. Uhvaćeni su u isprepletenu mrežu pravila i institucija koje promiču i štite strana ulaganja - bez obzira na troškove demokracije, okoliša ili javnog blagostanja. Ove sve kontroverznije zaštite ulagača postale su kartica za "slobodan izlazak iz zatvora" za korporacije u globalnom gospodarstvu. Promiču ih Svjetska banka i druge međunarodne financijske institucije, kodificiraju ih bilateralni ugovori o ulaganjima i sporazumi o slobodnoj trgovini, a provode ih arbitražni sud Svjetske banke i drugi međunarodni sudovi.
Zemlje se protive ovoj zaštiti ulagača. Možda bi mogli pronaći zajednički cilj s nekima u američkom Kongresu. Ali duboki džepovi korporacija i namještena pravila globalne ekonomije predstavljaju značajne prepreke.
Investitori Ãœber Alles
Naoružani zakonskim ovlastima bez presedana, strani investitori doslovno su podivljali. Mogu tužiti zbog navodnih povreda dugog popisa zaštita. Najkontroverzniji zaštitnik protiv vladinih postupaka, uključujući zakone o zaštiti okoliša i javnom zdravlju, koji umanjuju vrijednost njihova ulaganja. Dok međunarodni arbitražni suci ne mogu prisiliti zemlju da promijeni svoje zakone, oni mogu dosuditi veliku odštetu investitoru. A sama ta prijetnja može imati zastrašujući učinak. Američka kemijska korporacija, na primjer, uspjela je upotrijebiti pravila ulaganja u Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini (NAFTA) kako bi izvršila pritisak na Kanadu da ukine propis o zaštiti okoliša i zdravlja.
U slučaju bolivijskog plina, Moralesova vlada odbacila je prijetnje i uspjela ponovno pregovarati o ugovorima sa svim stranim ulagačima, znatno povećavši prihode vlada. Drugi lideri nisu bili te sreće. U obližnjoj Argentini i Ekvadoru, na primjer, vlade se suočavaju s potencijalno paralizirajućim tužbama "ulagač-država".
Argentinu je zahvatilo više od 30 takvih tvrdnji, mnoge od njih kao odmazdu za mjere za ublažavanje boli financijskog sloma zemlje 2002. godine. Primjerice, plinska tvrtka sa sjedištem u SAD-u tužila se zbog izvanrednog zakona koji je zamrznuo cijene komunalnih usluga kako bi zaštitio potrošače od nevjerojatne inflacije. Tvrtka CMS Gas dobila je kompenzaciju od 133 milijuna dolara, novac koji bi mogao kompenzirati argentinske potrošače.
Ekvador se suočava s tužbom od milijardu dolara od strane Occidental Petroleuma, tvrtke koju u toj zemlji naširoko vrijeđaju zbog navodnih kršenja ljudskih prava i zaštite okoliša, uključujući korištenje dječjeg rada za čišćenje toksičnih materijala, neuspjeh u popravljanju curenja iz cjevovoda i rad u zaštićenim domorodačkim zemljama bez odobrenja.
Kritičari Occidentala razveselili su se kada je ekvadorska vlada 2006. dala Occidentalu prednost, optuživši ga da je prekršio svoj ugovor prijenosom udjela proizvodnje drugoj stranoj tvrtki. Busheva administracija odmah je suspendirala trgovinske pregovore s Ekvadorom, dok je MMF ušao u sukob savjetujući vladu da počne gomilati rezerve za isplatu moguće naknade štete. Glavni državni odvjetnik Ekvadora odgovorio je optužujući MMF za “mršku pristranost u korist interesa koji su ozbiljno naštetili” zemlji.
U drugom slučaju s uznemirujućim implikacijama na ljudska prava, talijanski investitori ciljaju na politiku afirmativne akcije nakon apartheida u Južnoj Africi. Oni se tuže zbog zakona osmišljenog da ispravi povijesni rasizam zahtijevajući da rudarske tvrtke imaju 26% crnog vlasništva i 40% crnog menadžmenta do 2014. Ove politike, tvrde investitori, krše zaštitu od izvlaštenja i diskriminacije u Italiji i Južnoj Africi bilateralni ugovor o ulaganju.
Trenutačno postoji više od 100 neriješenih slučajeva pred Međunarodnim centrom Svjetske banke za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), koji odlučuje o većini sporova između ulagača i države. Više od 90% bilo je protiv zemalja u razvoju. U međuvremenu, ova pravila ne donose povećana strana ulaganja. Istraživači Sveučilišta Tufts nedavno su otkrili da potpisivanje bilateralnih ugovora o ulaganjima sa Sjedinjenim Državama nije imalo utjecaja na tokove ulaganja u Latinsku Ameriku i Karibe. Zapravo, Brazil, koji je odbio potpisati takav ugovor sa Sjedinjenim Državama, daleko je najveći primatelj američkih ulaganja u regiji.
Bogate zemlje nisu imune
Kanada se trenutno suočava sa slučajem odmazde zbog prekida projekta prijevoza smeća iz Toronta u napušteni otvoreni kop udaljen 600 kilometara (370 milja). Kako bi prosvjedovali protiv mega-odlagališta, obližnja domorodačka zajednica Algonquin pridružila se poljoprivrednicima i drugim lokalnim građanima u blokadi željeznice koja je bila najveći čin građanskog neposluha u povijesti pokrajine Ontario. Kad je vlada odgovorila odustajanjem od plana, vlasnicima rudnika ponudila je određenu kompenzaciju. Ali jedan američki investitor još uvijek koristi NAFTA-u za tužbu za izgubljenu potencijalnu dobit.
U drugom slučaju koji utječe na prava domorodačkog stanovništva, američka vlada trenutno se brani od tužbe kanadske tvrtke zbog propisa za smanjenje ekološke štete od projekta rudarenja zlata na zemlji Quechan u južnoj Kaliforniji.
Američki dužnosnici naišli su na određeni otpor u svojim nastojanjima da prošire ova pravila ulaganja. Njihov zahtjev da se uključi sveobuhvatna zaštita ulagača u slobodnu trgovinsku zonu Amerike bio je jedan od čimbenika u propasti tih pregovora, nakon 11 godina pregovora u kojima su sudjelovale 34 zemlje. Slični prijedlozi za uključivanje takvih pravila u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj kroz Multilateralni sporazum o ulaganjima odbačeni su kasnih 1990-ih, dok su vlade zemalja u razvoju odbacile planove za održavanje rasprava o ulaganjima kroz Svjetsku trgovinsku organizaciju 2003. godine.
Međutim, tijekom proteklih 14 godina američki trgovinski dužnosnici uspjeli su umetnuti pretjeranu zaštitu ulagača u trgovinske sporazume s 14 zemalja iu ugovore koji su na čekanju s još četiri zemlje (od 1. svibnja 2007.). Jedina iznimka je američko-australski ugovor iz 2004. Pregovarači te zemlje odbili su prihvatiti rješenje spora između investitora i države. Diljem svijeta ova su se pravila proširila kroz više od 2,500 bilateralnih ugovora o ulaganju.
Boriti se natrag
Dana 29. travnja 2007. čelnici Bolivije, Venezuele i Nikaragve objavili su planove za povlačenje iz arbitražnog suda Svjetske banke. U njihovoj zajedničkoj deklaraciji stoji da “(mi) odlučno odbacujemo pravni, medijski i diplomatski pritisak nekih multinacionalnih kompanija koje se … opiru suverenim odlukama zemalja, upućujući prijetnje i pokrećući tužbe u međunarodnoj arbitraži.”
Ova iznenađujuća objava neće biti dovoljna, pravno, da se tri latinoameričke zemlje oslobode isprepletene mreže pravila i institucija osmišljenih da štite strane ulagače. Bilateralni sporazumi o ulaganjima koje su potpisale Bolivija i Venezuela i dalje bi bili na snazi, a izlazak iz njih mogao bi trajati godinama. Nikaragva bi i dalje bila vezana pravilima ulaganja Srednjoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini. A ICSID je dominantna, ali ne i jedina opcija provedbe. Strani ulagači bi umjesto toga mogli zahtijevati da se njihovi slučajevi saslušaju prema sličnim arbitražnim pravilima Ujedinjenih naroda.
Unatoč tome, ova je objava bila iznimno značajna na političkoj razini i mogla bi osnažiti druge zemlje da izazovu ovu pretjeranu zaštitu ulagača. Argentina i Ekvador su vjerojatni saveznici. Argentinski ministar pravosuđa Horacio Rosatti je , rekao je, “ICSID nema ovlasti nad ekonomskim mjerama koje zemlja poduzima tijekom krize.” Predsjednik Ekvadora Rafael Correa obećao je da će se boriti protiv tužbe Occidental Petroleuma, navodeći to "Ekvador nije prihvatio i neće prihvatiti arbitražu u ICSID-u ili bilo kojem drugom tijelu."
Zamjena trenutnih međunarodnih pravila o ulaganjima pravednijima i ravnopravnijima zahtijevat će suradnju između Sjevera i Juga. U Sjedinjenim Državama, čelnici Demokratskog kongresa razmatraju nove pristupe trgovinskoj politici, ali još nisu pozvali na ukidanje ovlasti ulagača i države. Trebale bi započeti dijalog s vladama koje su najteže pogođene ovom pretjeranom zaštitom ulagača i učiti iz njihovih iskustava. Zajedno bi mogli osmisliti nova pravila koja bi omogućila vladama da osiguraju da strana ulaganja podupiru javni interes – umjesto da njima upravlja korporativna krajnja crta. Strani investitori su se zabavili. Vrijeme je da ih natjeramo da se ponašaju kao odgovorni građani svijeta.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije