[Sljedeću izjavu o potpisivanju distribuira Kampanja za mir i demokraciju. Da biste dodali svoje ime, donirali, podijelili ili vidjeli popis potpisnika u razvoju, idite na:
http://www.cpdweb.org/stmts/1019/stmt.shtml]
u svibnju 2011.
Dana 13. veljače 2011., potaknuti prisilnom ostavkom egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka, u Bahreinu su izbili mirni demokratski prosvjedi. Prosvjedi su rasli i, kao odgovor, kralj Hamad bin Isa Al Khalifa pozvao je druge zaljevske države da pošalju sigurnosne snage u zemlju kako bi pomogle u nasilnom suzbijanju prosvjednika. Invazija Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata 15. ožujka donijela je intenziviranje mučenja, tajnih suđenja, rušenja šiitskih džamija i represije protiv aktivista za ljudska prava, novinara, radnika, odvjetnika, medicinskih stručnjaka, studenata, političkih osoba i drugih. 18. ožujka režim je uništio Pearl Monument koji je služio kao središte prosvjeda.
Kao i mnoge druge autokracije u regiji, Bahrein je bio ključni partner SAD-a. On je bio dom Petoj floti američke mornarice, odgovornoj za pomorske snage u Perzijskom zaljevu, Crvenom moru, Arapskom moru i obali istočne Afrike sve do Kenije. To je razlog zašto je odgovor Washingtona na okrutnu represiju u Bahreinu bio tako prigušen i pro-forma, za razliku od žestokih osuda represije u zemljama izvan američke orbite, kao što su Iran i Libija.
Richard Sollom iz Liječnika za ljudska prava kaže da su zdravstveni radnici u Bahreinu bili meta napada u razmjerima s kojima se on nikada nije susreo. Vladine snage upale su u bolnice; liječnici su izvučeni iz operacijske dvorane, oteti i privedeni jer su njegovali ranjene prosvjednike. Vlada kaže da će suditi 47 medicinskih radnika koje optužuje, nevjerojatno, da su uzrokovali smrt prosvjednika nanoseći im dodatne rane.
Stotine radnika, uključujući sindikalne vođe, otpuštene su zbog štrajka za demokratske promjene. Snage sigurnosti zatvorile su sjedište Opće bahreinske federacije sindikata. Bahreinski centar za ljudska prava piše: "Bahrein se trenutno smatra opasnom zonom za slobodu tiska i novinara." Dana 3. travnja vlada je suspendirala jedine neovisne novine u zemlji, Al Wasat. Dana 2. svibnja uhitili su dvojicu političara koji pripadaju oporbenoj stranci Al Wefaq.
Stanovništvo Bahreina čine 60 posto ili više šiiti, a vladom dominira sunitska manjina. Postoji sustavna diskriminacija šijitske većine u političkom predstavljanju, zapošljavanju, plaćama, stanovanju i drugim beneficijama. Vlada je pokušala razdvojiti oporbu duž šiitsko-sunitskih linija, ali vođe ustanka inzistiraju na tome da njihova borba za demokratska prava nije sektaška.
Zainab Alkhawaja je napisala predsjedniku Obami nakon što je njezin otac, Abdulhadi Alkhawaja, bivši voditelj Bahreinskog centra za ljudska prava, pretučen do besvijesti pred svojom obitelji i uhićen od strane maskiranih muškaraca: "ako se nešto dogodi mom ocu, mom mužu, mom ujaku , moj šogor, ili za mene, smatram te jednako odgovornim kao Al Khalifin režim. Tvoja podrška ovoj monarhiji čini tvoju vladu partnerom u zločinu. Još uvijek se nadam da ćeš shvatiti da sloboda i ljudska prava Bahreincu znači isto koliko i Amerikancu, Sirijcu ili Libijcu i da regionalna i politička razmatranja ne bi trebala biti prioritet u odnosu na slobodu i ljudska prava."
Amnesty International, Human Rights Watch, Liječnici za ljudska prava, Međunarodna krizna skupina i mnogi drugi iscrpno su dokumentirali brutalni teror bahreinske vlade. Nisu potrebni daljnji dokazi. Sve dok represija traje, obećanje o ukidanju izvanrednog stanja samo je prazna publicistička gesta. Sjedinjene Države trebale bi prekinuti svu pomoć Bahreinu, osuditi invaziju Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata i oštro osuditi bahreinsko užasno gušenje demokratskih prava.
Kako je Arapsko proljeće zahvatilo Sjevernu Afriku i Bliski istok, uloga Sjedinjenih Država bila je doista sramotna. Washingtonova retorika ne može prikriti duboki strah od demokracije. Njegov prvi instinkt bio je da stane iza svojih starih prijatelja. Tek kada je postalo očito da su Ben Alijevi i Mubarakovi dani odbrojani, napušteni su. Što se tiče Saudijske Arabije, ovu ultrareakcionarnu monarhiju, sa svojim užasnim odnosom prema ženama i vjerskim manjinama, američki dužnosnici gotovo nikad ne kritiziraju.
Postoje oni koji, iako osuđuju represiju u Bahreinu, opravdavaju stalnu podršku SAD-a brutalnoj tiraniji te zemlje kao "realizam"; u opasnom svijetu, tvrde oni, naša sigurnost ovisi o tome da imamo bliskoistočnu državu voljnu ugostiti Petu flotu. Ovaj argument je duboko pogrešan. Intervencionističke pomorske snage dio su vanjske politike koja, stavljajući se na stranu despota i sukobljavajući Sjedinjene Države s čežnjom arapskog naroda za odgovornom vladom i boljim načinom života, jamči beskrajni terorizam i krvoproliće i još opasniji svijet za sve. S dobrim razlogom, demokratski pokreti diljem svijeta danas ne vjeruju Sjedinjenim Državama, koje vide kao motivirane imperijalnim interesima. Zato SAD očajnički treba novu vanjsku politiku, onu koja pozdravlja demokratske snage - ne licemjerno, kako bi njima manipulirala i otupila njihov utjecaj, već kako bi se solidarisala s njihovim borbama za osvajanje političke moći za ljude i postizanje društvenih i ekonomska pravda.
Početni potpisnici: Ervand Abrahamian, Bashir Abu-Manneh, Frieda Afary, Janet Afary, Michael Albert, Greg Albo, Elahe Amani, Kevin B. Anderson, Stanley Aronowitz, Parvin Ashrafi, Ed Asner, Rosalyn Baxandall, William O. Beeman, Medea Benjamin , Ruth Benn, Norman Birnbaum, Blase Bonpane, Ph.D., Eileen Boris, Sam Bottone, Joan G. Botwinick, Laura Boylan, MD, Frank Brodhead, Stephen Eric Bronner, Richard J. Brown, MD, Gene Bruskin, Steve Burns , Beth Bush, Leslie Cagan, Antonia Cedrone, Noam Chomsky, Marjorie Cohn, Blanche Cook, Margaret W. Crane, Charles D'Adamo, Hamid Dabashi, Gail Daneker, Bogdan Denitch, Manuela Dobos, Tina Dobsevage, MD, Stephen R. Early , Carolyn Eisenberg, Michael Eisenscher, Daniel Ellsberg, Gertrude Ezorsky, Richard Falk, Samuel Farber, Thomas M. Fasy, MD, Dianne Feeley, John Feffer, Barry Finger, Bill Fletcher, Jr., Ron Forthofer, Ph.D., Jean Fox, David Friedman, Bruce Gagnon, Barbara Garson, Irene Gendzier, Jack Gerson, Joseph Gerson, Suzanne Gordon, John Gorman, Jules Greenstein, Arun Gupta, Ernest Haberkern, Mina Hamilton, Thomas Harrison, Nader Hashemi, Howie Hawkins, Chris Hedges, Judith A. Hempfling, Doug Henwood, Monadel Herzallah, Michael Hirsch, Adam Hochschild, Madelyn Hoffman, Nancy Holmstrom, Doug Ireland, dr. Marianne Jackson, Melissa Jameson, Mark Johnson, Sally Jones, Toby Jones, Temma Kaplan, Jan Kavan, Kathy Kelly, Assaf Kfoury, Mina Khanlarzadeh, Ynestra King, Dan La Botz, Micah J. Landau, Joanne Landy, Roger E. Leisner, Jesse Lemisch, Traven Leyshon, Nelson Lichtenstein, Martha Livingston, Staughton Lynd, Betty Mandell, Marvin Mandell, Dave Marsh, Scott McLemee, David McReynolds, Deborah Meier, Martin Melkonian, Marilyn Morehead, Molly Nolan, Mary E. O'Brien, MD, Derrick O'Keefe, David Oakford, Rosemarie Pace, Mike Pattberg, Christopher Phelps, Charlotte Phillips, MD , Frances Fox Piven, Katha Pollitt, Charles Post, Danny Postel, Psiholozi za društvenu odgovornost, Bill Quigley, Saeed Rahnema, Judy Rebick, Leonard Rodberg, Richard Roman, Bruce Rosen, Ruth Rosen, Elizabeth R. Rosenthal, MD, Peter Rothberg, Matthew Rothschild, John Sanbonmatsu, Jennifer Scarlott, Jay Schaffner, Jason Schulman, Peter O. Schwartz, Azadeh Shahshahani, Stephen R. Shalom, Cindy Sheehan, Alix Kates Shulman, Gar Smith, Stephen Soldz, Stephen Steinberg, Cheryl Stevenson, Paul L. Street, Bhaskar Sunkara, David Swanson, William K. Tabb, Jonathan Tasini, Peter Tatchell, Chris Toensing, Bernard Tuchman, Adaner Usmani, Judith Podore Ward, Lois Weiner, Peter Weiss, Naomi Weisstein, Laurie Wen, Cornel West, Billy Wharton, Reginald Wilson, Sherry Wolf, Kent Worcester, Julia Wrigley i Leila Zand.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije