Postoji širok izbor onih koji otkrivaju informacije, neki od njih iz korporativnog svijeta, državni službenici, javni službenici, vojno osoblje ili zaštitari. Koriste se različiti putevi u vezi s postupkom provjere, platformom odabranom za izražavanje ogorčenosti i logistikom koja stoji iza samog curenja informacija. Većina ostaje kako bi djelovala unutar pravosudnog okvira. Neki, poput Edwarda Snowdena, napuštaju brod u pokušaju samoodržanja. Jedna zajednička tema oko koje se svi možemo složiti jest težina posljedica s kojima se suočavaju zviždači.
Za razliku od Assangea, skrivenog u ekvadorskom veleposlanstvu u Londonu, i Snowdena koji je dobio privremeni azil u Rusiji, Bradley Manning je upravo osuđen na 35 godina zatvora. Nisu jedini koji zbog svojih postupaka osjećaju gnjev države. Rasvjetljavanje sustavnog ponašanja koje se legitimno smatra neetičkim (npr. kršenje ustava, ratni zločini...) rezultira gomilom reakcija establišmenta.
Uzmimo za primjer Johna Kirikaoua, bivšeg CIA-inog analitičara i voditelja slučaja koji sada služi 30 mjeseci zatvora jer je osudio upotrebu mučenja, tj. ukrcavanja u vodu. Kirikaou je osobno upozorio Edwarda Snowdena: “NEMOJTE ni pod kojim okolnostima surađivati s FBI-em.” Ovo upozorenje prikazuje trenutni politički krajolik s kojim se zviždači sada suočavaju. Poruka je jasna budućim potencijalnim govornicima istine. Stvarnost je neporeciva kada se uzme u obzir da je Obamina administracija procesuirala više zviždača od cijele administracije prije zajedno. Nedavni događaji postavili su presedan i ojačan je narativ države nacionalne sigurnosti.
Trenutačni trend među političarima i stručnjacima je stalno opovrgavanje u vezi s curenjem informacija o Snowdenu. I stoga citiram Obamu kako bih demonstrirao stranačku liniju koju papagajski ponavljaju “stručni panelisti” glavnih medija: “Ako, doista, vjeruje da je ono što je učinio bilo ispravno, onda, kao i svaki američki građanin, može doći ovamo, pojaviti se pred sudom s odvjetnikom i iznijeti svoj slučaj.”
Za one koji omalovažavaju Snowdenovo pravo na traženje azila u inozemstvu i njegov odlazak iz države, oni koji kažu da je trebao ostati kod kuće i krenuti “tradicionalnom rutom”, ili drugim riječima, suočiti se s punom snagom zakona; postoji nekoliko ključnih činjenica koje treba uzeti u obzir. Začudo, Snowden je u istoj pravnoj nevolji kao Bradley Manning. Obojica su spriječeni iznijeti obranu zviždača. U Manningovom slučaju, Sudac Lind jednostavno je presudio da pitanja motiva nisu relevantna za njegovo suđenje.
Što se tiče Snowdena, pravno je sporno da je razotkrio nezakonito ponašanje budući da je FISA potpisala operacije špijuniranja/data-mininga koje su se odvijale u NSA-i, čime je to postalo "legalno". To negira njegovu zaštitu od zviždača. Snowden se također suočava s drugom preprekom. Savezni zakon o zaštiti zviždača štiti javno otkrivanje kršenja samo ako otkrivanje nije izričito zabranjeno zakonom. U osnovi, Snowden bi mogao zahtijevati ovu zaštitu samo ako svoju zabrinutost iznese glavnom inspektoru NSA-e ili članu obavještajnog odbora Kongresa.
U biti, jedini način za otkrivanje informacija je "tradicionalni put" (tj. interno oglašavanje alarma), sa svojim očitim ograničenjima zbog ironije samoregulacije/nadzora. Često uz zanemarenu zaštitu od posljedica: gubitak prihoda, gubitak posla, inherentna nevolja pokušaja da se osigura daljnje zaposlenje, kao i očite posljedice za zdravlje i kvalitetu života.
Što se tiče Bradleya Manninga, s obzirom na vojni kontekst, njegov je progon neusporediv. Neki bi rekli da se od njega pravi primjer. PFC Manning bio je u zatvoru više od tisuću dana, bez suđenja ili presude, dovodeći u pitanje pojam pravednog postupka. Presudu ne spominjem jer je ona, kao i na svim estradnim suđenjima, već davno donesena. U Quanticu, od 29. srpnjath 2010. do 20. travnjath 2011, Manning je držan u Ćelija 8 sa 6 stopa po 23 sata dnevno. Zadržan u POI (red za sprječavanje ozljeda), iako je bio smatran ne predstavljajući sebi prijetnju od kolovoza nadalje kod kućnog psihijatra. Zašto je onda bio izdvojen i progonjen? Zaglavljen u samici, bez sve imovine, svjetla ostavljenog preko noći, skinute svu odjeću i neprekidno bdijejući. To čak ni ne spominje vrijeđanje zatvorskih čuvara. Opravdanja koja je iznio Daniel Choike (tadašnji zapovjednik marinske baze Quantico) za Manningov 'poseban tretman' činila su se neutemeljenim jer je krivio njegovo nestalno ponašanje (plesanje, igranje peek-a-boo...), njegovu lošu prosudbu u prošlosti i loši obiteljski odnosi. Prepustit ću čitateljima da prosude valjanost racionalizacija zapovjednika Choikea.
Na kraju, ako vas treba više uvjeriti da se zviždanje pod svim svojim krinkama suočava s teškim posljedicama, to je pokazala australska studija iz ranih devedesetih od 25 muškaraca i 10 žena različitih zanimanja koji su razotkrili korupciju ili opasnost za javnost, svi su pretrpjeli strašne posljedice. Za njih 29 viktimizacija je započela odmah nakon njihove prve, interne pritužbe. Viktimizacija na poslu bila je prilično opsežna: otkaz za 8 subjekata, degradacija u 10 slučajeva i ostavka ili prijevremeno umirovljenje zbog lošeg zdravlja povezanog s viktimizacijom u 10 slučajeva.
“Dugotrajne veze prekinule su u sedam slučajeva, a 60 od 77 djece 30 ispitanika bilo je nepovoljno pogođeno. Dvadeset i devet ispitanika imalo je srednju vrijednost od 5.3 simptoma povezanih sa stresom na početku, s prosječnom vrijednosti od 3.6 koja je još uvijek prisutna. Petnaestorici je propisano dugotrajno liječenje lijekovima koji im prije nisu bili propisani. Sedamnaest je razmišljalo o samoubojstvu. Dohodak je smanjen za tri četvrtine ili više za 14 subjekata. Ukupni financijski gubitak procijenjen je na stotine tisuća australskih dolara u 17. Zviždači su primili malo ili nimalo pomoći od zakonskih tijela i samo skroman iznos od kolega s posla. U većini slučajeva korupcija i zlouporaba nastavili su se nepromijenjeni. ZAKLJUČAK – Iako je zviždanje važno za zaštitu društva, tipični organizacijski odgovor uzrokuje teške i dugotrajne zdravstvene, financijske i osobne probleme za zviždače i njihove obitelji.”
Ići ću korak iznad u svom zaključku o trenutnom stanju stvari. Ako nastavimo na ovom tragu, opominjući zviždače, neće biti nikoga tko bi mogao ispuniti tu ulogu. Čini se da oni koji stavljaju opće dobro na prvo mjesto, braneći našu zajedničku dobrobit, već predstavljaju mali postotak stanovništva. Nedavne represije od strane države sigurno će zastrašiti potencijalne cure u podložnost, što će ugušiti svaku šansu koju imamo za stvarnu transparentnost unutar postojećeg okvira. Ako se represija nastavi povećavati, s najtužnijim ishodima za one kojih se to tiče, tada će čak i kod onih s najvećom etičkom hrabrošću spremnost sigurno biti osujećena. Kao što Peter Kropotkin navodi u svojoj knjizi (Etika – podrijetlo i razvoj): “Potreban nam je moralni napredak, ali bez moralne hrabrosti moralni napredak nije moguć”. Nadolazeća opasnost je jasna, nastavimo li ostracizirati Ellsbergove, Kirikaouove, Sowdenove i Manningove ovog svijeta, pojam građanske dužnosti potencijalno će biti potisnut u drugi plan društva. Ostaviti nas u stvarnosti u kojoj je skrenuti pogled kad vidimo nepravdu samo normalna stvar.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije