Kada se predsjednik Biden sastao s izraelskim premijerom Yairom Lapidom, koji je privremen, njih su dvojica objavila zajedničku izjavu u kojoj su odbacili 'apartheid' kao deskriptor za Izrael. Nasuprot tome, Human Rights Watch, Amnesty International, izraelska organizacija za ljudska prava B’Tselem i izvjestitelj UN-a za ljudska prava na palestinskim teritorijima, Michael Lynk, svi su zaključili u proteklih godinu dana, unatoč prethodnom protivljenju, da situacija u Izraelu i izraelsko okupiranim palestinskim teritorijima odgovara definiciji apartheida u međunarodnom pravu (kao što je Rim Statut koji podupire Međunarodni kazneni sud). Optužba nije da situacija baš u svim pojedinostima nalikuje onoj u Južnoj Africi za vrijeme apartheida. Riječ je sada umjetnički termin u međunarodnom pravu i odnosi se na sustavno stavljanje jedne etničke skupine u nepovoljniji položaj od strane druge, na temelju njihove etničke pripadnosti.
Jedno od obilježja režima apartheida (uključujući Jima Crowa u Sjedinjenim Državama) je prisilna stambena segregacija.
Pa je zlokobno da prema Ili Kashti u Haaretzu, anketa Izraelskog instituta za demokraciju ovog je proljeća pokazala da 60% izraelskih Židova vjeruje da bi Židovi i "Arapi" (tj. Izraelci palestinskog podrijetla, ono što ja zovem Palestinci-Izraelci) trebali "živjeti odvojeno".
Ovaj stav se ne odnosi na Palestince bez državljanstva pod izraelskom vojnom okupacijom na Zapadnoj obali. Govorimo o 20 posto izraelskih građana koji su palestinskog podrijetla.
Brojka je porasla s 45% u proljeće 2021., prije 11-dnevne izraelske vojne kampanje na Zapadnoj obali i Gazi te godine, koja je izazvala široke palestinsko-izraelske prosvjede simpatije i štrajkove.
Samo manjina, 20%, Palestinaca-Izraelaca vjeruje da bi trebali živjeti odvojeno od izraelskih Židova, brojka koja se nije promijenila mnogo godina.
Štoviše, većina Palestinaca-Izraelaca sada govori da žele više glasa u izraelskim društvenim i političkim pitanjima. Vlada Naftalija Bennetta na odlasku bila je prva u povijesti Izraela koja je uključila palestinsko-izraelsku stranku kao dio svoje koalicije. To nije eksperiment koji će se vjerojatno uskoro ponoviti, budući da je vlada pala zbog nespremnosti nekih palestinsko-izraelskih članova vlade da obnove zakon koji izraelskim skvoterima na zemlji u palestinskom vlasništvu na Zapadnoj obali daje pune privilegije izraelskih građana nastanjen u Izraelu.
Kashti citira voditeljicu studije, dr. Tamar Herman, koja kaže da baš kao što Palestinci-Izraelci počinju željeti više sudjelovati u izraelskoj politici, postoji rastuća nespremnost izraelskih Židova da im to daju ili čak dopuste žive izvan općinskih područja gdje prevladavaju. Izraelska vlada ne priznaje mnoga palestinsko-izraelska sela u Galileji i oni rade u mnogim nedostacima, uključujući nedostatak dozvole za popravke lokalnih zgrada. Sela koja su bila priznata često su stekla taj status samo pridruživanjem židovskoj izraelskoj političkoj stranci.
Među desničarskim Izraelcima, koji prevladavaju u parlamentu ili Knesetu, 70% je za segregaciju od Palestinaca-Izraelaca. Zloslutno je vjerojatnije da će izraelska omladina zastupati ovo mišljenje nego njihovi stariji. Haredim ili fundamentalistički ortodoksni Židovi velikom većinom podržavaju segregaciju Palestinaca-Izraelaca.
Na pitanje može li Palestinac-Izraelac koji se osjeća dijelom palestinskog naroda ipak biti lojalan Izraelu, 63% Palestinaca-Izraelaca je reklo 'da'.
Samo 28% židovskih Izraelaca se složilo.
Ako čvrsta većina u društvu sustavno gleda na manjinu kao na nelojalnu i ne želi da žive u njezinim susjedstvima, to jako zvuči kao apartheid.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije