DENNIS BRUTUS veteran je borbe za oslobođenje Južne Afrike, vodeća figura pokreta za globalnu pravdu i svjetski poznati pjesnik. Zatvoren zajedno s Nelsonom Mandelom, Brutus je vodio pokret za izolaciju rasističke Južne Afrike od međunarodnog sporta – a od pada apartheida, bio je istaknuti protivnik neoliberalne, pro-nacionalne vlade Afričkog nacionalnog kongresa (ANC). tržišne politike.
Brutus je razgovarao s LEE SUSTAR-om o današnjoj političkoj situaciji u Africi – posebno se fokusirajući na krizu u Darfuru, gdje je Afrička unija
(AU) trupe su već raspoređene, što je potaknulo pozive na intervenciju SAD-a ili Ujedinjenih naroda (UN).
- - - - - - - - - - - - - - - - -
IMA LI SLUČAJA za humanitarnu intervenciju u Darfuru?
PA, ima ljudi koji umiru, i to velikom brzinom. Nešto od toga je gladovanje, nešto nedostatak vode, ali nešto od toga ubijanje gangstera s obje strane. Pitanje pokušava identificirati elemente u borbi, a trenutno, ne mislim da ima dobrih momaka. Ali prisutnost trupa Afričke unije, plus mogućnost trupa UN-a, neće riješiti problem.
Moj stav je da ne šaljete vojsku. Ne šaljete ubojice da zaustave ubijanje, kad su i oni sami, na neki način, upleteni u proces.
Stalno govorim – i drago mi je vidjeti da se to konačno počelo pojavljivati kao dio rasprave – da je jedno od središnjih pitanja u Sudanu sljedeće: a) Kinezi su unutra; i b) Kinezi imaju više franšiznih prava za istraživanje nafte u Sudanu od bilo koje zapadne sile. Dakle, naravno, za Zapad su vlada u Kartumu negativci.
Svakako, čini se da je vojska Khartouma dopustila razvoj paravojnih snaga, tako da mogu činiti stvari i dalje tvrditi da nisu krivi. Ovdje stupa milicija Janjaweed.
Ovo je uobičajeni trik Zapada. Vi stvarate čudovište, bilo da ga zovete Vietcong ili Mau-Mau, ili nekako drugačije. Nakon što ste odabrali svoju stranu, počinjete demonizirati drugu stranu, osobito ako namjeravate intervenirati.
Volio bih da mogu reći da u ovoj fazi postoji pravedno rješenje u Sudanu. Ali mislim da postoje vrlo sumnjive brojke na obje strane. Problem je vrlo kompliciran, jer je vrlo star i uključuje sve vrste plemenskih lojalnosti koje čak ni ne razumijemo.
Postoje i vrlo drevni sukobi koji proizlaze uglavnom iz činjenice da su neki ljudi pastiri, ali su drugi ljudi nomadski. U prošlosti su ti ljudi međusobno dogovarali dogovore koji su uglavnom bili teritorijalni, ali i sezonski – odnosno kada možete preseliti svoju stoku ili bilo što drugo.
Ali suvremeni sukob je oko resursa i tko će biti na vlasti da daje prava na eksploataciju nafte.
Čini mi se da u cijeloj agendi dominiraju tri elementa. Jedan je pojam novog američkog stoljeća, u kojem bi SAD trebao dominirati svijetom i kontrolirati pristup resursima. Druga točka: Svi prepoznaju da je Kina sljedeća supersila na horizontu. Treća, i možda najznačajnija točka, je da Kina zna da će imati najveći, najproždrljiviji apetit za naftom koji je svijet ikada vidio.
Afganistan je susjed Kine, a tu su, naravno, i SAD.
Jedna od velikih borbi je pristup energiji u bazenu Kaspijskog mora.
Također, SAD je nervozan jer ne može predvidjeti kako će se Saudijska Arabija ponašati u budućnosti. Sada postoje izvještaji da su nalazišta nafte u Sudanu čak i veća nego u Saudijskoj Arabiji. Dakle, jasno je da već postoji konkurencija za resurse u tom području, bez obzira koliko veliki ili mali oni bili.
Znakovito je da je jedan od najjačih glasova za intervenciju, za slanje povećanog broja UN-ovih trupa i pojačanog angažmana SAD-a, bio proizraelski lobi.
Moramo se vratiti na dokument Projekta za novo američko stoljeće, koji kaže da nije dovoljno da Izrael sjedi na dijelu zemlje na Bliskom istoku. Oni vide da SAD dominira regijom koja uključuje Palestinu, Siriju, Jordan, Irak, Iran i Afganistan.
Koliko god situacija bila zbrkana, krvava i ubojita, ne vjerujem da bismo trebali podržati povećanu vojnu nazočnost u Sudanu ako će to imati učinak da SAD-u tamo daju još jaču poziciju.
Sjedinjene Države već sada postavljaju vojnu operaciju za Afriku u opsegu onoga što nazivaju svojom “Mediteranskom operacijomâ€.
ŠTO afričke države rade po pitanju Darfura?
Trupe AFRIČKE UNIJE djeluju kao mirovne snage u Sudanu, ali također djeluju kao mirovne snage u Demokratskoj Republici Kongo (DRC) i cijelom području afričkih Velikih jezera.
Južnoafrički predsjednik Thabo Mbeki često se smatra glavnim pregovaračem za bilo koje mirovno rješenje koje se dogovori. Jasno je da postoje dokazi da Južna Afrika ima subimperijalnu ulogu.
Ovo također može objasniti zašto je Južna Afrika potrošila milijarde na oružje, kada nema novca za hranu, stanovanje, vodu ili ceste. Prioriteti su vojni, ali nisu opravdani nikakvom vojnom prijetnjom samoj Južnoj Africi. To je kao da se Južna Afrika naoružava da bude glavni vojni akter u ime SAD-a u Africi.
Južnoafrička Republika prisutna je u Sudanu i DRC-u, kroz AU, a Mbeki je nedavno imao javnu intervenciju u mirovnim pregovorima u Côte d’Ivoireu. Côte d’Ivoire je bio dragulj krune francuskog carstva u Africi. Odjednom, Francuzi su vani, pokušavaju se vratiti, a stara imperijalna struktura očito se raspada na tom području.
Moj osjećaj je da ćete imati takozvane pobunjeničke skupine koje će izazivati legitimne vlade. Pravo pitanje postaje tko je ovlašten postati onaj tko distribuira franšize koje omogućuju zapadnim korporacijama ulazak – bilo za kakao, naftu ili, u slučaju DRC-a, uran.
U svim tim slučajevima, postoje naoružane skupine koje se bore, često naoružane od strane zapadnih sila. Uključene su Britanija, Njemačka i Francuska. U konačnici, ove se borbe vode za afričke resurse i tko će kontrolirati raspolaganje tim resursima.
U tome Thabo Mbeki i Južna Afrika, preko AU, postaju glavni igrači u odlučivanju tko će pobijediti.
KAKO SE Svjetski socijalni forum (WSF) u Nairobiju u siječnju uklapa u ovu sliku?
WSF bi mogao biti događaj koji će globalno preispitati korporativnu agendu i umetnuti, na vrlo značajan način, široku globalnu agendu.
Nemamo novca, a nemamo ni sredstava. Ali mislim da možemo imati 100,000 u Nairobiju i 100 zemalja predstavljenih tamo. Postoji prilično ozbiljno razmišljanje o WSF-u koji se odvija u frankofonskoj Africi – u Maliju, Senegalu i Côte d’Ivoireu.
Moj vlastiti osjećaj je da imamo ogromnu mogućnost utjecati na globalno političko razmišljanje na način na koji su prosvjedi u Seattleu protiv Svjetske trgovinske organizacije i način na koji su Zapatisti pridonijeli načinu na koji vidimo svijet i kako vidimo borbu. Naš najveći problem trenutno je učiniti što više ljudi globalno svjesnima WSF-a.
ŠTO JE S političkim pozicijama ljevice u WSF-u?
POSTOJI tendencija u Europi, Južnoj Americi i, naravno, u Africi da se umjesto ulijevo, počnete pomicati prema centru. Za mene najzabrinjavajući primjer nije Južna Afrika. Još sam više razočaran [predsjednikom Luizom Inaciom “Lulom†da Silvom] u Brazilu.
U međuvremenu, Mbeki je sve više lider u Africi. Čak i zemlje koje bi mogle zauzeti neovisno stajalište, poput Alžira, rado dopuštaju Južnoj Africi da im iznese svoje stajalište.
Većina vlada u Africi, putem Južnoafričkog novog partnerstva za afrički razvoj (NEPAD), pristala je primati njihove naloge od Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke i Svjetske trgovinske organizacije. Dakle, kada grassroots grupe objavljuju svoje stavove u Nairobiju, one se ne obračunavaju samo s međunarodnim financijskim institucijama, nego i s vlastitim vladama.
NEPAD bi trebao biti okosnica AU. Nažalost, moj osjećaj o afričkim organizacijama – iako govore da su protiv NEPAD-a – jest da su još uvijek prilično nejasne oko toga kako doživljavati AU.
Na WSF-u u Brazilu 2005. godine Grupa 19 predstavila je program pod nazivom Manifest Porto Alegrea. Na ovogodišnjem policentričnom WSF-u u Bamaku, Mali, bio je Bamako Appeal. Na nedavnoj konferenciji u Durbanu, Južnoafrička Republika, glavnu prezentaciju održao je [egipatski autor i aktivist] Samir Amin, glavni glasnogovornik Bamako skupine.
Postoji tendencija u grupi iz Bamaka da se kaže da ne možete ići samo spontano, inzistirajući na centraliziranijoj organizaciji. Moje vlastito mišljenje je da je uspjeh WSF-a rezultat upravo toga što je to forum otvoren za mnoga sukobljena stajališta, a ne usvajanje ili nametanje određenog stajališta.
To ne isključuje donošenje odluka. Sjećate li se čudesne akcije prije rata u Iraku, kada je oko 13 milijuna ljudi marširalo svijetom? Dio toga proizašao je iz Svjetskog socijalnog foruma u Porto Alegreu.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije