“Ono što sada vidimo u Gazi je prilično usporeni genocid nad 1.5 milijuna Palestinaca koji žive u Gazi... Ako pročitate Konvenciju o genocidu iz 1948., ona jasno kaže da je jedan primjer genocida namjerno nametanje uvjeta života sračunatih na potpuno ili djelomično fizičko uništenje naroda,” izjavio je Francis A. Boyle, profesor međunarodne Pravo na Sveučilištu Illinois u Champaignu. “I to je upravo ono što je učinjeno Gazi, od nametanja blokade od strane Izraela; zatim masakr 1,400 Palestinaca, od kojih su dvije trećine bili civili, u operaciji Lijevano olovo. A to također pokreće element u Konvenciji o genocidu, ubojstva, mučenja i stvari te prirode.”
Boyle je razgovarao s {EIR} 15. siječnja 2010., dajući svoju procjenu Gaze, godinu dana nakon izraelskih napada. Naglasio je da govori samo u svoje ime.
Dok su Izraelci zaustavili topničko bombardiranje i zračne napade neposredno prije inauguracije predsjednika Baracka Obame 2009., smrt Palestinaca se nastavlja – zbog nedostatka lijekova, infrastrukture, čiste vode i svega ostalog što svjetska zajednica – kao što je prikazano u hitnoj pomoći na Haiti–{zna} je neophodan za održavanje ljudskog života.
Ali nije poduzeta nikakva međunarodna akcija da se zaustavi genocid u Gazi – unatoč nalazu UN-ovog Goldstoneovog izvješća da je Izrael počinio ratne zločine bezobzirnim uništavanjem civilne infrastrukture i ubijanjem civila, te unatoč pismu od 21. siječnja 2010. više od 50 članova Kongresa SAD-a predsjedniku Obami da zbog "nesmanjene patnje civila u Gazi," mora izvršiti pritisak da se prekine izraelska blokada.
Slično tome, prema turskom prof. Bulentu Arasu, nema gotovo nikakve nade za mirovni sporazum, ili za okončanje sve veće izolacije Izraela od međunarodne zajednice, osim ako se Gaza ne otvori i ne počne obnova. Aras je govorio na konferencijskom pozivu 14. siječnja, koji su sponzorirali turski SETA i New America Foundations u Washingtonu, DC. Govorio je o nedavnim napetostima između Izraela i Turske nakon što je izraelsko ministarstvo vanjskih poslova uvrijedilo turskog veleposlanika, te o padu Izraelsko-sirijski pregovori uz posredovanje Turske, koji su završili izraelskim napadima na Gazu.
Prema Boyleu, Obamina administracija mora smjesta pokrenuti pitanje otvaranja Gaze. “Potrebni su nam svi otvori prema Gazi, prijelazi iz Egipta i Izraela, odmah otvoreni. {Masovno} pružanje humanitarne pomoći, medicinskih potrepština za Gazu—točno ono što Obama radi danas, s obzirom na Haiti—ja to podržavam! Ali zašto to ne čine Gazi? Tamo imate 1.5 milijuna ljudi.
"Ukoliko se ovaj korak ne poduzme, posebno u Gazi, olakšavajući stanovništvu Gaze golemom humanitarnom pomoći, stvarno mislim da ćemo vidjeti predstavu pasa i ponija", koju vodi Obamina Bijela kuća, i slanje senatora Georgea Mitchella u regiju.
Do sada, ono što su SAD učinile jest, “još jednom, pružile diplomatsko pokriće Izraelu da odugovlači i odgađa svoje ciljeve, au međuvremenu nastavljaju krasti palestinske zemlje, uništavaju njihove voćnjake, uništavaju njihova polja maslina i grade više naselja. To se događa od samog početka bliskoistočnih mirovnih pregovora 1991., kada sam u to vrijeme bio pravni savjetnik Palestinaca i Sirijaca.”
Ali, "čuda se uvijek mogu dogoditi: pogledajte najmračnije dane režima apartheida u Južnoj Africi, i sve se to srušilo", rekao je Boyle. “Pa, ovdje imamo još jedan režim aparthejda, Izrael. To je apartheid do svoje srži, uvijek je bio. Cijela bi se ova situacija mogla preokrenuti i vrlo brzo propasti – jednostavno ne znam. Ali izdržat ću tu, svakako, s Palestincima.”
A nedavni događaji na polju međunarodnog prava navode Boylea da, kao u slučaju čileanskog fašiste Pinocheta, zakon može sustići izraelske kriminalce.
– Bez imuniteta prema Nürnberškim kodeksima –
Malo međunarodnih osoba može govoriti s toliko detalja o desetljećima dugoj borbi protiv izraelskih ratnih zločina i političkim preprekama u procesuiranju istih od profesora Boylea, koji je vodio uspješne kampanje u Ujedinjenim narodima za privođenje ratnih zločinaca – na primjer, onih koji su počinili zločine nad građanima Bosne i Hercegovine u balkanskom ratu 1990-ih – pred međunarodnim sudom.
Čak i prije “Operacije Lijevano olovo,” Boyle je predložio da Opća skupština UN-a osnuje Međunarodni kazneni sud za Izrael (ICTI) kao “pomoćni organ” prema članku 22. Povelje UN-a. Boyleov prijedlog podržali su Malezija i Iran, a podržali su ga u raspravama Opće skupštine nekoliko desetaka arapskih i muslimanskih nacija.
Njegov rad na privođenju Izraelaca pravdi za ratne zločine seže mnogo dalje – do masakra 1982. godine u izbjegličkim kampovima Sabra i Shatila u Libanonu, koji su provodili pod nadzorom najviših izraelskih dužnosnika poput generala Ariela Sharona i generala Amosa Yarona.
Boyle je za {EIR} rekao: “Mislim da sam vjerojatno bio prvi odvjetnik ikada koji je podnio tužbu protiv velikog izraelskog ratnog zločinca – to je bilo otprilike 1986., kada sam zastupao nekoliko žena koje su bile najbliži rođaci žrtava masakr Sabra i Shatila, i tužio sam generala Yarona, čije su snage okupirale logore Sabra i Shatila, a cijeli se masakr dogodio pod njegovim vodstvom i kontrolom.”
“Tužio sam ga... oko 1986. Na kraju sam izgubio parnicu, kada je Reaganova administracija pokrenula tužbu preko State Departmenta, i tvrdila da je Yaron, budući da je bio primljen u zemlju i akreditiran kao izraelski vojni ataše u Washingtonu – što smo pokušali zaustaviti, i doista, izdržali smo dosta vremena – imali smo diplomatske privilegije i imunitete, nije nas se moglo tužiti.”
“Ja sam se bavio tim pitanjem, rekavši da prema Nürnberškim načelima nema privilegija i imuniteta u počinjenju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.” Ali sud je to odlučio jer je Yaron dobio "formalnu potvrdu" od Reagana
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije