Islamska država (IS) slijedi svoj jasno izraženi cilj znatno proširenog kalifata namjernom uporabom ekstremne brutalnosti. Očekuje da će ekstremna brutalnost natjerati druge ili da pristanu na njihove zahtjeve ili da se povuku sa scene. Skoro svi na Bliskom istoku i šire su i užasnuti i duboko uplašeni dosadašnjim uspjesima IS-a.
Ono što je toliko otežalo napredovanje protivnika IS-a je njihova nespremnost da shvate da su gluposti i pogrešno postavljeni prioriteti protivnika IS-a omogućili da se IS pojavi i predstavlja takvu prijetnju.
IS tvrdi da djeluje iz vjerskih motiva naređenih Kuranom. I najvjerojatnije u to vjeruju njihovi pristaše, što naravno čini gotovo nemogućim bilo kakve pregovore s njima. To je ono što ih čini drugačijima od prethodnih takozvanih salafističkih pokreta koji postoje već neko vrijeme. Al Qaeda, Muslimansko bratstvo i Talibani bili su pokreti koji su kombinirali militantnost s pragmatizmom.
Danas glavni arapski muslimanski pokreti, vlade arapskih država, kao i vanjske sile uključene u regiju (Sjedinjene Države, zapadna Europa, Rusija, Turska, Iran) osuđuju IS. Međutim, rašireno je mišljenje da IS ima potporu, ili barem dobronamjernu neutralnost, običnih sunitskih muslimana u islamskom svijetu, barem onih mlađih osoba. Te obične osobe u velikom broju hrle u zone koje kontrolira IS. Osobe uključene u druge salafističke pokrete prelaze na vjernost IS-u.
Što je to što potiče ovaj novi stav? To nije šerijatski zakon. To je ipak bilo prije. Šerijatski zakon je samo paravan za opravdavanje brutalnih postupaka. Naravno, kad jednom dobije ovakvo vjersko pokriće, to očvršćuje predanost. Ali glavni čimbenik koji je u pozadini ovog impulsa je osjećaj beznađa. Drugi pokreti i države – i sekularistički i salafistički – nisu uspjeli značajno ublažiti ugnjetavanje koje ovi mladi muslimani osjećaju. IS nudi nadu. Možda će se jednog dana obraćenici razočarati, ali taj trenutak još nije došao.
Zašto onda ne može postojati koalicija onih koji se protive IS-u i njegovim ekspanzivnim prijetnjama? Odgovor je vrlo jednostavan. Svi oni imaju druge prioritete. Egipatska vlada se prije svega bori protiv Muslimanskog bratstva. Saudijska vlada se prije svega bori protiv Irana i svakoga tko ugrozi njihovo pravo na vodstvo sunitskih muslimana na Bliskom istoku. Katarci se prije svega bore protiv saudijske vlade. Vlada Bahreina daje prioritet suzbijanju šijita koji su brojčano velika većina. Iranska vlada se prije svega bori protiv sunitskih snaga u Iraku. Turska vlada se prije svega bori protiv sirijskog Bashara al-Assada. Kurdski pokreti se bore ne samo za svoju autonomiju (ili neovisnost) nego i međusobno. I ruska i američka vlada daju prednost svojim međusobnim razmiricama. A Izraelci se prvenstveno bore protiv Irana i Palestinaca. Navedite onu koja borbu protiv IS-a stavlja na vrh svog popisa.
Ovo je potpuno ludo. Može li se išta probiti kroz ovu iracionalnu shemu lažnih prioriteta? Očito je da postoji prijeka potreba za stvaranjem uvjeta u kojima će sunitsko-šiitski raskol biti zamijenjen onim u kojem koja god da je društvena manjina u određenoj državi ima pravo na razumno sudjelovanje u upravljanju i razumnu društvenu autonomiju. Kad bi se postigao sporazum između Sjedinjenih Država i Irana, oni bi zapravo mogli učiniti mnogo vojno i politički zajedno kako bi ponovno preuzeli sjeverozapadni Irak od IS-a. Ali hoće li njihovi tvrdolinijaši to doista dopustiti?
Što je, pitate se, s postojećim diktaturama? Ne bismo li se trebali boriti protiv njih? Napori da se to učini kao veliki prioritet zapravo su ih ojačali. Strahovi koje je stvorio IS zapravo su u velikoj mjeri smanjili građanska prava građana i stanovnika u Sjedinjenim Državama i zapadnoj Europi. Postoji golemo licemjerje u vezi s tim kojim se tiranima suprotstavlja. Zapravo, svi štite tirane koji su im geopolitički saveznici i osuđuju tirane koji to nisu.
Davno je došlo vrijeme da radikalno revidiramo naše prioritete. Vjerojatnost da to učinim, priznajem, trenutno se čini malom. Ali činjenica je da drugog izbora nema.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije