Daniel Isaac Suazo Varela bio je na putu kući navečer 30. studenog. 12-godišnjak je igrao nogomet s drugom djecom u El Pedregalu, siromašnoj četvrti u Tegucigalpi, Honduras. Voli sport i često igra do večernjih sati, ali 30. studenoga nije bila obična večer. Na putu kući susreo se s prosvjednikom iz susjedstva protiv izborne prijevare neposredno prije nego što je stigla vojna policija i otvorila vatru.
Suazo Varela sada je u bolnici, oporavlja se od operacije. Njega je vojna policija upucala u leđa. Osim ulazne rane, dugačak niz šavova spušta se niz njegov trbuh, od sredine torza gotovo do prepona. Četiri druga maloljetnika, između 13 i 17 godina, također su prošli tjedan bili na pedijatrijskom postoperativnom odjelu glavne javne bolnice u glavnom gradu, oporavljajući se od prostrijelnih rana u kontekstu nasilnog vladinog gušenja prosvjeda.
Na površini, ono što se događa u Hondurasu je izborna kriza, a nepravilnosti i raširene tvrdnje o izbornoj prijevari sigurno su bili iskra i stalni izričiti fokus krize. Ali njegovi korijeni sežu dublje. Događaji u posljednja dva tjedna iznijeli su na površinu godine kontradiktornosti i frustracija. The svenarodni narodni ustanak protiv prijevara također je ustanak protiv rastućeg autoritarizma i nepopularnih neoliberalnih politika. S druge strane, nasilan odgovor na prosvjede razotkrio je stalne napetosti unutar države, u obliku nezadovoljstva među snagama sigurnosti.
Građani Hondurasa glasali su 26. studenog, a preliminarni rezultati objavljeni devet sati nakon zatvaranja birališta imali su predsjedničkog kandidata Oporbenog saveza protiv diktature Salvadora Nasrallu s stabilnih pet bodova prednosti nad kandidatom Nacionalne stranke i aktualnim predsjednikom Hondurasa Juanom Orlandom Hernándezom. Sustav elektroničkog računanja koji koristi izborni sud (TSE) tada je u srijedu prekinuo rad na nekoliko sati, a nakon što se vratio na mrežu, Nasrallina prednost počela je padati. Hernández je na kraju imao 1.6 bodova prednosti, prema TSE-u, koji tek treba proglasiti pobjednika.
Oporbeni savez i trećeplasirana Liberalna stranka kažu da je Nasralla pobijedio, prema njihovim izračunima koristeći iste popise glasova kao i izborni sud. Promatrači, političke stranke, pa čak i jedan od predstavnika tribunala, doveli su u pitanje proces, do te mjere da Organizacija američkih država (OAS) odbija potvrditi rezultate.
“Uska margina rezultata, te nepravilnosti, pogreške i sustavni problemi koji su pratili ove izbore ne dopuštaju Misiji da bude sigurna u rezultate”, OAS-ovo promatranje izbora navedeno je u izjavi od 4. prosinca kada je objavila svoje preliminarno izvješće o izborima.
Dana 12. prosinca Oporbeni savez susreo misije OAS-a i Europske unije za promatranje izbora da predaju kopije popisa glasova s razlikama i drugu dokumentaciju za koju savez tvrdi da pokazuje dokaze o prijevari. Savez ima podnio zahtjev TSE-u tražeći poništenje brojanja i rezultata, kao i službenu tužbu Uredu javnog tužitelja kojom se optužuje predsjednik TSE-a David Matamoros Batson za kršenje javnih dužnosti i druge zločine. TSE trenutno pregledava više od 100 izazova. Prema izbornom zakonu zemlje, tribunal ima rok do 26. prosinca da službeno proglasi pobjednika.
Jedno je ipak sigurno: mobilizacije će se nastaviti. Na tiskovnoj konferenciji 11. prosinca, koordinator oporbenog saveza Manuel Zelaya, bivši predsjednik koji je svrgnut u državnom udaru 2009., ponovio je svoj poziv na stalni prosvjed u svakom susjedstvu, gradu i zajednici u Hondurasu. Blokade autocesta i cesta, marševi i druge akcije nastavljaju se pojavljivati diljem zemlje.
"Ljudi to više ne mogu podnijeti", rekao je Carlos Amador, učitelj i dugogodišnji aktivist, dok je sudjelovao u masovnom maršu protiv izborne prijevare 3. prosinca u Tegucigalpi. “Nasilje se nastavlja. Nekažnjivost se nastavlja. To je narko-država. Ljudima je dosta.”
Odgovor Hernándezove administracije na prosvjedne akcije bio je žestok. Tri dana poslije američki State Department potvrdio je da Honduras napreduje o pitanjima korupcije i ljudskih prava, oslobađajući milijune u sigurnosnoj pomoći, vlada Hondurasa donijela je izvanredno stanje 1. prosinca. 10 dana ljudi diljem zemlje prkosili su noćnom policijskom satu te mjere večernjim prosvjedima na ulicama. Najmanje 14 ljudi je ubijeno u kontekstu policijskog sata i represije. Deseci su ozlijeđeni, a stotine uhićene, prema Odboru rodbine zatočenih nestalih u Hondurasu (COFADEH).
Gotovo sva ubojstva bili su slučajevi prosvjednika koje su ubile sigurnosne snage, ali dvojica od 14 poginulih bili su policajci. Pucnjava nije bila politička i dogodila se tijekom policijskog sata. Policija je u noći 3. prosinca prišla skupini civila jer su bili vani nakon policijskog sata, a oni su zatim otvorili vatru, ustrijelivši dva policajca.
Ubojstvo dvojice policajaca bila je kap koja je prelila čašu koja je motivirala redovne policajce da se povuku i ne poslušaju naredbe o gušenju prosvjeda, rekao je na sjedište jedinice u Tegucigalpi. Dana 4. prosinca, policijski službenici iz raznih ogranaka nacionalnih policijskih snaga napustili su posao i počeli stizati kamionima u sjedište Cobra, specijalnih policijskih snaga koje su primile obuku i financiranje iz Sjedinjenih Država. Sljedećeg jutra, Cobrini agenti kao i Tigres, još jedan elitni policijski odred obučen u SAD-u, okupili su se u sjedištu zajedno s redovitim pripadnicima tranzitne policije, granične policije, uprave za policijske istrage i preventivne policije.
“Kad su čuli za situaciju, visoki dužnosnici [policije] su putem medija rekli da tražimo bonuse, povišice i druge stvari koje nisu istinite. Odluku smo donijeli nakon smrti naših kolega u Olanchu”, rekao je agent Cobre. Problem su bile naredbe za slamanje prosvjeda usred političke krize, inzistirali su on i drugi. Tri prisutna agenta potvrdila su da su kružile prijetnje otpuštanjem.
5. prosinca stotine policajaca okupilo se oko tribina na rubu polja u objektima jedinice Cobra, gdje je zelena, krilata kobra naslikana na bočnoj strani vidikovca gledala prema gomili. Okupili su se kako bi objavili svoju posljednju izjavu i čuli ravnatelja Nacionalne policijske akademije Javiera Díaza Herreru, koji je donio poruku u ime Tajništva sigurnosti.
Prije nego što je pročitao zajedničku izjavu, glasnogovornik policijske akcije rekao je Díazu Herreri i okupljenima da "naše pitanje nije u novcu" i da "političari trebaju riješiti svoja politička pitanja". Policija se odlučila vratiti na svoja radna mjesta i dužnosti, ali tvrdi da će i dalje odbijati sudjelovati u represiji protiv prosvjeda ili građana. "Nacionalna policija ponovno potvrđuje svoju predanost honduraškom društvu i čvrsto stojimo [u svom obećanju] da nećemo vršiti represiju nad honduraškim narodom", napisala je skupina uključena u obustavu rada u svojoj izjavi od 5. prosinca.
Pa ipak, Díaz Herrera je najavio da će časnici dobiti svoj redoviti bonus do 2 sati, kao i "izborni bonus" tog ili sljedećeg dana. Osim toga, Díaz Herrerra rekao je da će policija s najnižim činovima dobiti povišice počevši od ovog mjeseca. Svaki poen izazvao je galamu gomile, uz povike "Ne!" i "nije zbog toga!"
Honduraška policija i prije je sudjelovala u divljim akcijama, ali obično su ograničene na jednu određenu granu ili jedinicu, za razliku od običnih policajaca svih vrsta diljem zemlje. Dužnosnici i međunarodni mediji opisali su njihovu obustavu rada 4. i 5. prosinca kao isključivo financijski motiviranu ili kao ustanak protiv represije, no to se dvoje međusobno ne isključuje. Vrijeme zaustavljanja bilo je izravno povezano s ubojstvom dvojice policajaca u Olanchu, prema sudionicima. Ali akcija je također rezultat godina napetosti između policije i Hernándeza.
Ovo nezadovoljstvo datira još od Hernándezova stvaranja vojne policije, vojne sile koja potpada pod nadležnost Sekretarijata obrane, odvojene od nacionalne policije. Hernández je ozakonio uspostavu vojne policije 2013., kada je bio na čelu Nacionalnog kongresa. Pod Hernándezom su kasnije napravljene sporne reforme ustava zemlje kako bi se vojnoj policiji dao izričit ustavni status. Tijekom cijele Hernándezove administracije, vlada je podržavala, razvijala i financirala vojsku, a posebno vojnu policiju, na račun nacionalnih policijskih snaga, čiji su pripadnici slabo plaćeni i često rade u bijednim radnim uvjetima. Raspoloženje protiv Hernándeza među policajcima raste godinama.
Policijska akcija ovog mjeseca, dakle, može se razumjeti samo u ovom kontekstu Hernándezove izdašne potpore vojnoj policiji na račun nacionalne policije, prema Berthi Oliva, koordinatorici COFADEH-a.
"Nije to nešto što je proizašlo iz lažnih izbora, već iz gomilanja policijskih radnji i stavova protiv prava koja su zakonito stekla i izborila. I iz jasne namjere Juana Orlanda Hernándeza da ne podupire Tajništvo sigurnosti i umjesto toga ojača sve razine vojnih snaga,” rekla je Oliva.
Militarizacija je drastično porasla od državnog udara 2009. godine. Oliva se brine da bi, ako Hernández ostane na vlasti, mogao potpuno ukinuti nacionalnu policiju. Iako su nacionalne policijske snage zajedno s vojnom policijom opterećene skandalima koji uključuju korupciju, trgovinu drogom i kršenje ljudskih prava, potpuna militarizacija nije rješenje, prema Oliva.
“Vrlo je moguće da [Hernández] raspusti ili eliminira Tajništvo sigurnosti i da se sve vrati na staro kako je bilo prije, kada je sve potpalo pod Ministarstvo obrane — pod oružane snage. A ako sve bude kontrolirano od strane oružanih snaga, vratit ćemo se vojnim diktaturama prerušenim u demokraciju—navodno 'demokratski' izabran predsjednik, ali s vojnom silom koja djeluje protiv građana,” rekla je.
Bez obzira na to hoće li se dogoditi daljnji razvoj događaja među redovitim službenicima za provođenje zakona, Ismael Moreno, direktor Tima za promišljanje, istragu i komunikaciju (ERIC) i Radio Progresa, upozorava da se ne polažu velike nade u policijske akcije.
"Pobuna entiteta koji imaju veze sa silom i represijom u zemlji je dobra vijest i kako želimo da se to dogodi, jer režim poput sadašnjeg ne može se održati bez upotrebe prisile, bez upotrebe sile", rekao je Moreno na konferencija za novinare 6. prosinca o nedavnim kršenjima ljudskih prava.
Pobune među snagama sigurnosti su dobrodošle, ali se na njih ne može pouzdati, rekao je Moreno. Cobre, Tigres i nacionalna policija—zajedno s oružanim snagama, uključujući vojnu policiju—svi su bili uhvaćeni u korupciji i drugim skandalima, a organizacije za ljudska prava i društveni pokret su ih prokazale zbog umiješanosti u mnoštvo kršenja ljudskih prava tijekom godina.
I nakon policijske akcije Pokret za dostojanstvo i pravdu (MADJ) izvijestio da su sigurnosne snage uključujući Kobre i vojnu policiju sudjelovale u ilegalnom prepadu. Pojavili su se 8. prosinca na imanju MADJ-a u sjevernom departmanu Atlántida tražeći generalnog koordinatora grupe, Martína Fernándeza, kojeg je policija u prošlosti nezakonito pritvorila i suočava se s stalnim zastrašivanjem. MADJ je također izvijestio da su snage državne sigurnosti 7. prosinca pretražile domove članova grupe pod izlikom traženja oružja, te da su maltretirali mještane na tom području.
Honduraške organizacije također su izvijestile da su nacionalne policijske snage i dalje uključene u nasilnu represiju protiv prosvjeda. Dana 12. prosinca policijske i vojne snage razbile su blokadu ceste u blizini sjeverozapadnog grada El Progresa, koristeći suzavac i uhićenja kako bi rastjerali prosvjednike. Također su otvorili vatru bojevim mecima, prema obojici Platforma društvenog i narodnog pokreta Hondurasa i Moreno.
“Neće postojati nikakva sila izvan nas koja će zaštititi naše vlastite živote ili naše vlastite borbe. Ako ima pobuna, one su dobrodošle, ali nemojmo svoju energiju, a još manje nade stavljati u entitete i snage koje se ne podudaraju s našima”, rekao je Moreno.
Sandra Cuffe je slobodna novinarka iz Hondurasa. Možete je pronaći na twitteru na @Sandra_Cuffe ili pročitajte više o njezinom radu na njezinoj web stranici na sandracuffe.com.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije