Nitko nije rekao da će biti lako, ali treba pokušati. A upravo se to radi kroz proces konstituiranja u Kataloniji, koji vode benediktinska časna sestra Teresa Forcades i ekonomist Arcadi Oliveres, uz mnoge druge ljude. Stvoriti društvenu svijest, mobilizirati, promicati građanski neposluh i podići političku alternativu koja prkosi onima koji monopoliziraju moć.
Njegov cilj je konstruirati novi političko-društveni instrument, temeljen na narodnom samoorganiziranju, lojalan onima na dnu i sposoban doprinijeti, u raznolikosti, društvenoj i političkoj ljevici u cjelini. Na horizontu, ako stvari funkcioniraju, izražava volju da se natječe na sljedećim izborima za katalonski parlament, sa širokom kandidaturom, rezultatom nužnog spajanja mnogih ljudi, nekih trenutno unutar, a drugih izvan Procesa, koji teži preobraziti društveno nezadovoljstvo u političku većinu i uspostaviti temelje za promicanje procesa konstituiranja, koji nam omogućuje da se kolektivno opremimo novim političkim okvirom u službi većine.
Neki će reći da je to utopijski, ali utopijski je, s moje strane, misliti da će oni koji su nas doveli u sadašnju kriznu situaciju, od koje, uzgred budi rečeno, imaju znatnu korist, dobiti nas iz toga. Raskrstiti sa skepticizmom, apatijom i strahom izazov je koji je pred nama. Spoznaja da “mi možemo” prvi je korak do konkretnih pobjeda.
Otkako je konstitutivni proces izašao u javnost prošlog travnja, dobivena podrška je široka. Proces se povezao sa širokim sektorima društva koji percipiraju, u sadašnjem kontekstu krize, hitnu potrebu za promjenom stvari. Mnogi ljudi bez previše političkog ili organizacijskog iskustva poistovjetili su se s diskursom koji poziva na nešto što je najvažnije: pravdu.
Drugi društveni aktivisti u Procesu su vidjeli instrument kojim se ide dalje od društvene mobilizacije per se i razmatra političko-organizacijska perspektiva promjene. Dvije godine nakon izvanredne situacije 15M, mnogi uočavaju da koliko god okupirali banke, prazne kuće, supermarkete, bolnice… oni na vlasti nastavljaju primjenjivati niz mjera koje nas tonu u apsolutnu bijedu. Oslanjajući se na suštinsku borbu na ulici, bez koje nema promjene, proces konstituiranja ujedno postavlja izazov političko-ekonomskom režimu, ali i institucijama. I promijeniti sustav "zauzimanjem" tih instanci i vraćanjem ih društvenoj većini putem procesa konstituiranja.
Zasigurno nema čarobnih formula, ali iskustva poput konstitutivnih procesa u Latinskoj Americi (Ekvador, Bolivija ili Venezuela) ili, bliže kući, na Islandu, usprkos njihovim diskutabilnim evolucijama, iskustva su koja treba duboko razmotriti, ne oponašati, već učiti iz njihovih uspjeha i pogrešaka. U Kataloniji rasprava o nacionalnom pitanju i neovisnosti otvara priliku, kakvu nismo mogli ni zamisliti, da možemo odlučiti... i odlučiti o svemu.
Visoko sudjelovanje
Visoko sudjelovanje u javnim prezentacijama procesa konstituiranja, koje je neke vodila Teresa Forcades, a druge Arcadi Oliveres, s prosječno između 400 i 700 ljudi u općinama kao što su Vic, Sabadell, Santa Coloma de Gramenet, Lleida, Girona, Vilanova i la Geltrú, Balaguer, Figueres, Blanes, Granollers, Terrassa ili čak male općine kao što su Santa Fe del Penedès ili Fals, pokazuju koliko je ova inicijativa privlačna, koja je u nekoliko mjeseci napravila više od stotinu prezentacija diljem Katalonije teritorija.
I što je još važnije, interes onih koji pristupaju Procesu nije samo u slušanju njegova dva glavna promotora, već u aktivnom sudjelovanju u izgradnji ovog političko-društvenog instrumenta. Na taj je način diljem Katalonije već osnovano više od 80 lokalnih skupština. Pokrenute su i posebne skupštine oko pitanja kao što su obrazovanje, zdravstvo, feminizam i imigracija. Svi oni su koordinirani u općoj skupštini poznatoj kao Promotivna grupa, koja se sastaje jednom mjesečno.
Oblici djelovanja procesa konstituiranja također odražavaju tu “drugu politiku”. Na većini javnih događaja improvizirane kasice se prenose uokolo kako bi se prikupilo ono što košta iznajmljivanje razglasa, fotokopija i tako dalje. Prezentacije služe i za privlačenje prisutnih na prisustvovanje mjesnim sastancima i skupštinama. Grupe na teritoriju organizirane su prema vlastitim prioritetima i koordinirane su na nacionalnoj razini. Proces konstituiranja još ima dosta vremena, ali pokazuje potencijal političke inicijative koja se može povezati s velikim društvenim nemirima. Iako očito još puno toga treba učiniti, možda je najteži dio: konsolidirati proces i poboljšati koordinaciju skupština. Ovo je rad u tijeku.
Od dna do vrha
Povjerenje koje su stvorili njegovi glavni promotori, Teresa Forcades i Arcadi Oliveres, ključno je za njegov uspjeh. Ali znamo da je to inicijativa koja će uspjeti samo ako se gradi odozdo prema gore. Rečeno mi je na dan kada su obojica predstavili prijedlog: “Nas dvoje sami ne možemo puno učiniti”. Točno. Danas proces konstituiranja uključuje više od 44,000 XNUMX ljudi i više lokalnih i sektorskih sastanaka. Teresa Forcades i Arcadi Oliveres, kao što je više puta rečeno, ne žele biti vođe ničega, ali pristaju staviti svoj kredibilitet u službu pravedne stvari.
Iznesene su kritike kršćanskog profila obojice, unatoč svjetovnoj prirodi Procesa. Što dijelom i nije iznenađujuće. Društvena mobilizacija ljevice, kako u Kataloniji tako iu španjolskoj državi, ne bi se razumjela, dijelom, bez doprinosa običnih kršćana. Da ne idemo dalje, jedan od osnivača Sindikata terenskih radnika bio je nitko drugi do svećenik siromašnih Diamantino Garcia. Poricanje ove stvarnosti znači ignoriranje ovog dijela naše zajedničke povijesti. I Teresa Forcades i Arcadi Oliveres su više puta i dugo govorili prije konstitutivnog procesa, protiv crkvene hijerarhije, za odvajanje crkve od države i u obranu prava žena da odlučuju o svojim tijelima. Što im je, usput rečeno, donijelo opsežnu kritiku reakcionarnih dijelova crkve i njezine hijerarhije.
Prošlog 13. listopada glavni događaj Konstitutivnog procesa održan je u Barceloni, samo šest mjeseci nakon njegovog predstavljanja. Još se sjećam kako je prije prijedloga netko komentirao: “Zašto ići s takvim projektom. Ovo će propasti”. Kolega je rekao: "Neuspjeh bi bio ne pokušati." Kako je bila u pravu.
*Preveo International View Point.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije