Što znači posjet južnoafričkog predsjednika Cyrila Ramaphose prošlog petka Bijeloj kući – i prošlomjesečno putovanje američkog državnog tajnika Antony Blinken u Pretoriju – znači za geopolitiku i odnos SAD-a i Afrike?
Počnite sa simbolikom. Tipično za način na koji Joe Biden vodi politiku je sa samolaskavim prisjećanjima, u nadi da neće biti uhvaćen. Na ključnom predizbornom skupu u Južnoj Karolini početkom 2020. koji je promijenio predizbore, pohvalio afroameričkoj publici: “Imao sam veliku čast biti uhićen s našim veleposlanikom u UN-u (Andrew Young) na ulicama Soweta pokušavajući vidjeti (Nelsona Mandelu) na otoku Robbens.”
Pa, sigurno je bio prozvan na toj gomili. Tako prošlog petka u Bijeloj kući, malo se rugao: “Bio sam zaustavljen u pokušaju da ga posjetim i vidim u zatvoru. I uh, rekao sam jednom, rekao sam da su me uhitili. Nije uhićeno. Zaustavili su me i spriječili da se pomaknem.”
Incident u prosincu 1976. očito je bio samo diverzija tijekom njegova ulaska u Južnu Afriku u prosincu 1976., u zračnoj luci Jan Smuts, jer nije htio ići u red samo za Europljane (čime se odvajao od Afroamerikanaca u istoj delegaciji); i naravno, dobro za njega. Ali Soweto je bio jako daleko od otoka Robben (u blizini Cape Towna), gdje je Mandela odslužio veći dio svoje zatvorske kazne. Ta samosvrsishodna priča očito mu leži na savjesti.
Pa ipak, Bidenu se doista duguje neka zahvalnost jer je sredinom 1980-ih, kada je Kongres morao odbaciti veto Ronalda Reagana na sankcije protiv apartheida, on je zapravo igrao vrlo jaku ulogu.
Oživljavanje američkog imperijalizma
Ali gotovo sve ostalo što je radio s Ramaphosom od početka 2021. odražava američke imperijalističke interese: u sukobu s Rusijom i Kinom, u klimatskim trikovima gdje Biden i senator Joe Manchin sada se zalažu za više bušenja nafte i plina (iako energičan CJ diže se opozicija), i u globalnoj politici cjepiva gdje je njegov predstavnik u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji u lipnju potvrdio da SAD mogu razgovarati lijevo o ključnoj raspravi o odricanju od patenata za lijekove protiv Covid-19... ali će ići desno kada je to važno. Kao Deborah James iz Centra za ekonomska i politička istraživanja objasnio,
Ono što je dogovoreno nije stvarno odustajanje, zbog odlučnosti EU-a, SAD-a, UK-a i Švicarske da zaštite profite Big Pharme. Sporazum dopušta samo ograničenu fleksibilnost u pogledu jedne odredbe; isključuje sve oblike intelektualnog vlasništva osim patenata; isključuje tretmane i testove; i zahtijeva mnogo nametljivije praćenje i izvješćivanje od postojećih pravila (između ostalih pretjeranih ograničenja)…
Tijekom ministarskog sastanka razvijene su zemlje radile na stvaranju medijskog narativa kako bi se krivnja za nedostatak konsenzusa pripisala zemljama u razvoju, posebice Indiji. Ali u stvarnosti, kao što je rekao jedan naslov, to je bila EU, "Stajališta UK-a, Švicarske i SAD-a vjerojatno će omesti pregovore WTO-a“. Nakon što je ministarstvo produženo za još jedan dan, aktivisti su dramatizirali „igru okrivljavanja“ pitanjem: “Tko je blokirao stvarno odricanje od TRIPS-a? Tko blokira zaštitu ribara? Tko je blokirao STVARNU sigurnost hrane? Tko je blokirao transformaciju WTO-a? EU, SAD, UK, Švicarska! Dajte im nagradu za krivicu!”
Nasuprot tome, Ramaphosa je bio licemjeran Bidenu: “… hvala vam na potpori koju su Sjedinjene Države dale Južnoj Africi i afričkom kontinentu u vezi s borbom protiv COVID-19, cjepivima koja ste stavili na raspolaganje, kao i podršci koju ste nam dali kad smo bili zagovaranje izuzeća od TRIPS-a u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i zahvalni smo na tome.”
Jedina stvarna točka trvenja u javnosti bila je oko "Zakona o suzbijanju zlonamjernih ruskih aktivnosti u Africi" Zastupničkog doma Sjedinjenih Američkih Država. Iako je to zavrtanje ruke afričkim zemljama - i iako su Ramaphosa i njegov ministar vanjskih poslova Naledi Pandor čvrsto protiv toga - članovi Kongresnog crnog kluba predvođeni Gregory Meeks uporni su u promicanju ovog zakona. Meeks ističe nerede ruske plaćenike Wagner Group u najmanje pola tuceta afričkih zemalja.
Ova je uloga bila potvrđen u izvješću krajem prošlog mjeseca globalnog promatrača nemira Acled, koji podsjeća kako su moskovski paravojni operativci odgovorni za napade Srednjoafričke Republike (CAR) na civile. Ostala mjesta Wagnerove intervencije navodno uključuju Angolu, Libiju, Demokratsku Republiku Kongo, Madagaskar, Mali, Zimbabve, a krajem 2019. i sjeverni Mozambik. Tu je glavni korisnik trebao biti TotalEnergies, čije je postrojenje za preradu plina vrijedno 20 milijardi dolara zahtijevalo zaštitu od islamskih pobunjenika. Ali potonji je ubio najmanje sedam Wagnerovih vojnika pa su plaćenici ubrzo otišli.
Vladari Južne Afrike trebaju i ruske elite i američki imperijalizam
Ako nacrt zakona Predstavničkog doma prođe Senat i bude potpisan, to bi moglo biti zbog američkog snažnog naoružavanja Južne Afrike, jer Biden i Blinken žele preokrenuti implicitnu potporu vlade Ramaphosa Putinovoj invaziji na Ukrajinu. To se dogodilo u isto vrijeme a veliki financijski doprinos dao je ruski oligarh (i Putinov saveznik) Viktor Vekselberg u blagajnu Ramaphosine vladajuće stranke.
Afrički nacionalni kongres (ANC) primio je svoj jedini veliki financijski dar tijekom prvog kvartala 2022. 1. ožujka, nakon Pandorovog početnog izjava 24. veljače protiv Putina: “Južna Afrika poziva Rusiju da odmah povuče svoje snage iz Ukrajine u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda, koja nalaže svim državama članicama da svoje međunarodne sporove rješavaju mirnim putem na takav način da međunarodni mir i sigurnost, te pravda budu nije ugrožen.”
Ali možda s obzirom na to kakav je ANC povremeno na rubu bankrota, njegov pododbor za međunarodne odnose inzistirao na suzdržanosti u bilo kojoj osuđujućoj izjavi protiv Rusije u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda.
Prošli tjedan u Vijeću za vanjske odnose SAD-a, Pandor pokušao objasniti sjedenje u ogradi, i iako je podsjetila svoju publiku na prošlu solidarnost (i implicitno, američku službenu podršku apartheidu do kasnih 1980-ih), Pandor se u tom procesu vratila kritiziranju ruskih osvajača:
Rusija – Sovjetski Savez – bila je spremna pružiti potporu oslobodilačkim pokretima kada su mnoge vlade blisko surađivale s državom apartheida i čak ubijale naše vođe. Dakle, ne možemo odjednom, znate, zaboraviti tu povijest i ponašati se na drugačiji način. Ali mislim da smo bili prilično jasni u našem stavu da rat nikome ne pomaže i da vjerujemo da nehumane postupke koje smo vidjeli protiv naroda Ukrajine nitko ne može braniti, a mi ih nismo branili niti smo bili smo neutralni u vezi s tim.
U drugom razgovoru u kolovozu, Blinken je branio sankcije protiv Rusije, a Pandor je odgovorio: "Trebali bismo biti jednako zabrinuti zbog onoga što se događa narodu Palestine, kao što smo zabrinuti zbog onoga što se događa narodu Ukrajine."
Uistinu, tko može prigovoriti - osim američkih imperijalista koji očajnički žele nastaviti promicati interese Izraela, posebice s egipatskim režimom koji sada traži mnogo čvršća partnerstva s Kinom. Brazilski teoretičar ovisnosti Ruy Mauro Marini smatrao je da je "antagonistička suradnja" obilježje podimperijalne lokacije, a očito je u dokazima između Pretorije i Washingtonačak i kada oboje ustaju protiv sankcija protiv Tel Aviva. Doista, ako je Pandor stalo do Palestine, zašto je ne zagovara Izrael-BDS? Prethodni ministar vanjskih poslova - Lindiwe Sisulu, konkurent Ramaphosa - je barem povukao južnoafričkog veleposlanika u Izraelu, ali kritični korak nametanja sankcija tek treba biti razmatran u Pretoriji.
Pandorova kritika ruskog humanitarnog zlostavljanja u Ukrajini odražava sve veći stres u Putinovim savezima s drugim članicama Brazil-Rusija-Indija-Kina-Južna Afrika (BRICS) posljednjih dana, uključujući Xi Jinping i Narendra Modi na prošlotjednom summitu Šangajske organizacije za suradnju. Ali s druge strane, njezina nostalgija zanemaruje ulogu Ukrajine (ne samo Rusije) unutar SSSR-a kao čvrstog izvora solidarnosti i zanemaruje Putinov vlastiti 21. veljače prijetnja "dekomunizacijom" Ukrajina.
Svakako saveznici ANC-a u Komunistička partija SA nastavlja braniti Putinovu invaziju. I što je još iznenađujuće, to čini i vodstvo Nacionalni sindikat metalaca Južne Afrike(NUMSA), npr. u svojim srpanjskim kongresnim dokumentima: “Budući da su Južna Afrika, Kina i Rusija sve dio BRICS-a, predsjednik Cyril Ramaphosa ne treba zauzeti čvrst stav na strani Rusije i ponuditi neželjene pregovore, a onda umjesto da svoj glas da snagama koje su bile odbijajući da Rusija bude protjerana, on je suzdržan. Ovo je vrlo namjerna zabuna koju su stvorili Ramaphosa i ANC i moramo se zapitati jesu li oni zapravo ne s NATO-om?
Pretorijska paradržavna tvrtka Armscor iz doba apartheida je, svakako, udružio se s NATO-om (Njemačka, SAD, UK i šest drugih režima). Zajedno s drugom paradržavnom tvrtkom, Denelom (bivšom podružnicom Armscora), oružje se redovito razmjenjuje sa zapadnim vojskama, što je bila točka ekstremnih kontroverzi u Južnoj Africi kada su George W. Bush i Tony Blair nabavili oružje za svoj rat protiv Iraka. I premda je Denel na rubu bankrota, a njegov glavni interni sindikat je NUMSA, ovaj očaj da komercijalizira svoje poslovanje vjerojatno će se pogoršati kako južnoafričko ministarstvo financija nameće mjere štednje, čak i vojsci koja je pozvana ne samo da služi Totalu, već i ExxonMobilu. i druge velike naftne tvrtke u sjevernom Mozambiku, ali da redovito nadziru ulice Južne Afrike.
Na svom kongresu u srpnju, NUMSA je izrazila još jednu pritužbu zbog propadanja ovih subimperijalističkih državnih poduzeća (SOE): “ARMSCOR, DENEL, itd. su podvrgnuti, na ovaj ili onaj način, obliku sabotaže tako da su učinjen disfunkcionalnim. Stvara se javno mnijenje da ta DP ‘rasipaju novac poreznih obveznika i da ih stoga treba prodati.’ U nekima od tih DP-a, posebno u DENEL-u, radnicima mjesecima ne isplaćuju plaće, što ruši moral. To zauzvrat urušava državno poduzeće iznutra. Sve zlokobne strategije koje smo gore naveli sastavni su dio forsiranja privatizacije.”
Oružje koje su nabavili i izradili Armscor i Denel, nažalost, stavljaju se u upotrebu u susjednoj državi Mozambiku, gdje je milijun ljudi raseljeno zbog borbi oko prirodnih resursa, a više od 4000 ih je umrlo. Na početku sastanka u Bijeloj kući, izjave Ramaphose i Bidena otkrile su suprotstavljene interese: ExxonMobilov plinski posjed u moru podudara se s američkim vojnim imperijalizmom (uključujući Africomove savjetnike mozambičke vojske) i Južnoafrička žudnja za "metanom u krvi".
Ramaphosa napravio ovu primjedbu, vjerojatno kako bi se Pentagon posvetio još većoj podršci 'Južnoafričkoj misiji u Mozambiku' čija je uloga obrana vađenja plina u onome za što neki sada kažu da je najveće polje na svijetu, Rovuma, na obali Cabo Delgada:
PREDSJEDNIK RAMAPHOSA: I naravno, želimo razgovarati o onome što bih nazvao globalnom stabilnošću i sigurnošću, posebno u odnosu na našu regiju u kojoj smo imali pobunjenike koji su ciljali jednu od naših susjednih zemalja, Mozambik
PREDSJEDNIK BIDEN: Da.
PREDSJEDNIK RAMAPHOSA: — da možemo i o tome razgovarati. Naravno, za nas je to vrlo važno.
Svaka mu čast, Biden se zapravo povukao iz Afganistana, pa je, nadamo se, iza tih zatvorenih vrata rekao Ramaphosi da ne slijedi Pentagon tako duboko u živo blato. Ali čini se da to vodi ministar energetike Gwede Mantashe i čelnik paradržavne korporacije Eskom Andre de Ruyter, tj. do radikalnog povećanja metana u južnoafričkoj elektroenergetskoj mreži koja očajnički zahtijeva brzo povećanje proizvodnih kapaciteta. A uspješna tužba u javnom interesu ranije ovog mjeseca protiv predloženog bušenja plina u moru Shell i lokalni partner, plus evidentno trajnost pobune u Cabo Delgadu, očito još ne odvraćaju one koji pokušavaju ubrizgati metan u mrežu.
Imperijalistička trvenja
Postoje mnoga druga obilježja američkog imperijalnog i južnoafričkog podimperijalnog odnosa, posebno utoliko što super-izrabljivački uvjeti dopuštaju profitabilna ulaganja i trgovinu. Iza Kine i Europe, SAD je sljedeći najveći trgovinski partner Južne Afrike, s imovinom 600 tvrtki procijenjenom na gotovo 8 milijardi dolara u 2019., a od siječnja do travnja 2022. bilo je 44,000 XNUMX američkih turista. S obzirom na ovaj kontekst, kada je u kolovozu ugostila Blinken, Pandor je bila obrambena i ljuta zbog nadolazećeg zakona o sankcijama protiv Afrike, te je svom američkom kolegi rekla:
Rusija je gospodarski partner s Južnom Afrikom, ali trgovinska razmjena iznosi manje od 4 milijarde dolara u usporedbi s 20 milijardi dolara… sa SAD-om. Ovaj strah koji postoji ... temelji se na potpuno neutemeljenom uvjerenju o našem odnosu s bilo kojom zemljom ... Ne možete reći da ćete zbog toga što Afrika ovo radi biti kažnjeni od strane Sjedinjenih Država. To je bilo razočaravajuće usvajanje tog zakona. Moramo poštovati našu sposobnost da držimo različite pozicije. Mi smo suverene države. Jedna stvar koja mi se ne sviđa je kad mi govore da izaberem ovo ili ono. Neću biti maltretiran na takav način, niti bih očekivao da će bilo koja druga afrička država pristati da se prema meni tako postupa.
U međuvremenu, većina južnoafričkih korporacija više ne posluje u Rusiji, posebice najveća afrička tvrtka Prosus/Naspers, koja je napokon ditching mail.ru, Avito i povezane podružnice.
Dakle, trenutna konjunktura je kritično vrijeme: Putinove snage su u povlačenju na istoku Ukrajine. Djelomično je mobilizirao mnogo veću rezervnu vojsku. I namjerava održati sumnjive referendume za stanovnike ukrajinskih okupiranih teritorija (prilično onako kako je 2014. legitimirao preuzimanje Krima). Ovo predstavlja zanimljivu – iako malo vjerojatnu – mogućnost da Ramaphosa postane posrednik.
Problem je što očito nitko nije spreman zaustaviti rat. A napori Južne Afrike da na vrhovima prstiju prijeđe minsko polje neutralnosti ne isplaćuju nikakve dividende.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije