Fidel Castro smatra da je brada praktična prednost: "Ne morate se brijati svaki dan. Ako pomnožite petnaest minuta koje dnevno provedete brijući se s brojem dana u godini, vidjet ćete da posvećujete gotovo 5,500 minuta brijanje. Osmosatni radni dan sastoji se od 480 minuta, tako da ako se ne brijete dobivate desetak dana godišnje koje možete posvetiti poslu, čitanju, sportu ili bilo čemu što god želite."
Ali imati bradu više je od uštede vremena. Kubanski revolucionari puštali su brade također kao simbol kubanske revolucije. Castro opisuje kako se to dogodilo: "Nismo imali žilete, niti ravne britve. Kad smo se našli usred divljine, gore u Sierri, svi su samo pustili bradu i kosu da rastu, a to se pretvorilo u neka vrsta oznake identiteta. Za campesinos i sve ostale, za tisak, za novinare bili smo 'los barbudos' – 'bradati.' Pozitivna strana je bila ta da je špijun, kako bi se infiltrirao u nas, morao početi pripremati mjesecima unaprijed - morao bi imati šestomjesečnu bradu, vidite. Dakle, brade su služile kao identifikacijska značka i kao zaštita, sve dok konačno nije postala simbol gerilskog borca. Kasnije, s trijumfa revolucije, zadržali smo brade kako bismo sačuvali simboliku."
Ali takva simbolika je bogohuljenje u novoutemeljenom "Emiratu Swat", sjevernom Pakistanu ili pakistanskim plemenskim područjima kojima praktički upravlja Talibanski pokret Pakistana (TTM). Tamo se stoljećima stara budistička mjesta miniraju, a brada je obavezna. Standardno-obavezna veličina je 7 cm. Čovjek koji se brije kažnjava se novčanom kaznom. 500 i dvadeset udaraca bičem u javnosti. Obavezna brada u Swat ili Tribal Areas (bolje preimenovana u Troubled Areas) nije pokušaj da se dobije deset dana koji se zauzvrat mogu posvetiti radu ili čitanju. Niti čitanje niti rad nisu prioritet u "Emiratu Swat". Škole se redovito dižu u zrak kako bi se buduće generacije spasile od takvog užitka kao što je čitanje. Radovi su zaustavljeni kako bi vjernici sve svoje vrijeme mogli posvetiti molitvi.
Terorizam, atentati, pogubljenja
Tijekom proteklih četrdeset godina na Kubi je u terorističkim napadima poginulo više od 3,500 ljudi. Još gotovo 2,000 doživotno je ozlijeđeno. Ove terorističke akcije većinom planiraju na Floridi skupine poput Alpha 66 i Omega 7. Financira ih SAD, dok je oko 68.2 milijuna dolara poslano kubanskim "disidentima". Nevladine organizacije kao što su National Endowment Fund i USAID plaćaju novinare diljem svijeta da šire dezinformacije o Kubi. Skovano je gotovo 600 planova da se dokrajči Castro. Kuba pak nikad nije sponzorirala nikakvu terorističku aktivnost protiv SAD-a.
Zapravo, Kuba je čak pozvala Georgea Busha u Havanu na debatu! Castro je obećao ispuniti Plaza de la Revolucion ljudima i postaviti zvučnike po cijeloj zemlji kako bi Bush ili bilo koji drugi vođa mogao uvjeriti kubanski narod. Što se tiče američkog naroda, politika Kube, prema Castru, je: "Revolucija nikada nije okrivila američki narod, iako je u određenom trenutku velika većina američkih građana bila uvjerena da je istina sve što je rečeno protiv Kube , da smo bili prijetnja sigurnosti Sjedinjenih Država, i tako dalje i tako dalje. Kuba dočekuje Amerikance s najvećim poštovanjem i bez ikakvih uvreda ili uvreda."
Ali u Pakistanu, Amerikancima, pa čak i njihovim nevjernim europskim rođacima, bolje je da se drže podalje. Talibani su dali primjer Daniela Pearla (i Europljanina Piotra Stancze), pokazujući rizik koji nosi posjeta. Kako bi naširoko proširili svoju poruku, ispovjedničke brade snimile su pokolj Daniela Pearla i objavile ga na džihadističkim stranicama.
Bradonje su dvaput bombardirale američki konzulat u Karachiju (28. veljače 2003. i ponovno 2. ožujka 2006.). Napali su Pak-američki kulturni centar i rezidenciju generalnog konzula u Karachiju (26. svibnja 2004.). Glavna službenica američkog konzulata, Lynne Tracy, upala je u zasjedu u Peshawaru. Nakon nedavnog napada na kriket tim Šri Lanke u Lahoreu, čak se i Južnoazijatcima savjetuje da razmisle prije nego što se usude posjetiti. Kinezi su nakon otmice svojih inženjera i tehničara naučili lekciju da drže distancu.
Ratni zakoni
U svojoj gerilskoj borbi Kubanci nisu počinili ni atentate ni terorizam. Kubanskog diktatora, generala Batistu, nije pokušano ubiti. "Nijedan rat se nikada ne dobiva terorizmom. Tako je jednostavno", kaže Castro. Njegovo razmišljanje je da ako koristite terorizam, zarađujete protivljenje, mržnju i odbacivanje onih koji su vam potrebni da biste dobili rat. Ali isto tako "postoje principi koji su elementarni u ratu i politici. Poštivani su oni koji su zarobljeni ili se predaju." Onima koji kubanske revolucionare optužuju za kršenje ljudskih prava, Castro odgovara: "Zauzimam vam se da nađete ijedan slučaj smaknuća; zalažem se da pronađete ijedan slučaj mučenja."
Tijekom petnaest godina gerilske borbe niti jedna osoba nije ubijena. "Neka ljudi imenuju i jednog zatvorenika, tijekom tih cijelih petnaest godina, kojeg su pogubile kubanske snage. Niti jednog! [Nađite jednog] i začepit ću usta do kraja života", ustvrdio je Castro. Kubanski gerilci dijelili su svoje medicinske zalihe, unatoč njihovoj oskudici, s ranjenicima svojih neprijatelja.
Pa, ovdje u Pakistanu, slučaj Pira Samiullaha iz Swata dovoljno pokazuje da neprijatelj, čak i kada je mrtav i pokopan – a kamoli ranjen – nije pošteđen svetog puritanskog gnjeva. Lokalni plemenski vođa, Pir Samiullah, nije se pokorio bradatoj tiraniji. Kao i mnogi drugi, uzvratio je i položio život braneći svoje selo od talibanske okupacije. Njegovo tijelo je ekshumirano i postavljeno na stup za javno izlaganje.
Pogubljenja su toliko česta da je Swatov Zeleni trg neslužbeno preimenovan u Khoni Chowk (Trg krvi). Ovaj je trg svako jutro prepun bezglavih tijela, a glavni pakistanski tisak poslušno izvještava o "američkim špijunima" koje su poklali talibani. Budući da uobičajena vijest o određenom odrubljivanju glave ili odiranju kože rijetko dolazi na naslov ovih dana, medijski vješti talibani tu i tamo koriste inovaciju.
Nedavno je izvješće AFP-a koje je objavio Daily Times sa sjedištem u Lahoreu (27. veljače 2009.) privuklo veliku medijsku pozornost "upečatljivim" naslovom: "Talibani ubili 'američkog špijuna' kao 'dar Obami'." Policijski dužnosnik izvijestio je da je 35-godišnji muškarac otet prije tjedan dana pronađen u Razmaku, nekih 65 kilometara južno od Miranshaha, glavnog grada u Sjevernom Waziristanu. Bilješka pronađena na tijelu čovjeka identificirala ga je kao Shafiqa Gula, "američkog špijuna": "Tko god špijunira za Sjedinjene Države suočit će se s istom sudbinom. Ovo je dar Obami." Dužnosnik je izvijestio: "Zaklan je preko noći. Njegovo bezglavo tijelo stavljeno je na rub ceste. Talibani često otimaju i ubijaju pripadnike lokalnih plemena i Afganistance zbog navodnih optužbi za špijunažu ili za pakistansku vladu ili za američke snage."
Talibani su specijalizirani za ubojstva. General Musharraf, za razliku od svog kubanskog kolege, generala Batiste, postao je željena meta. Dva puta je upao u zasjedu bombaša samoubojica. Brutalni kraj Benazir Bhutto možda nisu uzrokovale brade, ali njihovo je dopuštanje nedvojbeno. U plemenskim područjima i Emiratu Swat sekularni i ljevičarski aktivisti ubijaju se svaki dan. Bradati asasini "posjećuju" Pirove (vjerske iscjelitelje), plesače, pisce i naravno šiite.
Bomba
Prvo najprije. Imperiju i eurozemljama bolje da demontiraju svoja nuklearna postrojenja prije nego što održe propovijedi o neširenju oružja. A stvarnost je da su izraelske nuklearne bojeve glave jednako smrtonosne kao i sve potencijalne iranske nuklearne bombe.
Tijekom raketne krize u Zaljevu svinja, Kuba je za dlaku izbjegla nuklearno uništenje od strane SAD-a. Kasnije, dok su Kubanci pomagali Angolcima protiv Južne Afrike, Washington je dogovorio prebacivanje atomskih bombi u Južnu Afriku. Južnoafrička Republika posjedovala je osam A bombi. Kuba se ipak odlučila za potpisivanje Ugovora o neširenju nuklearnog oružja. "Nikada nismo razmatrali ideju proizvodnje nuklearnog oružja, jer ga ne trebamo. Čak i da su tehnološki dostupni, koliko bi koštala proizvodnja? I koja je svrha proizvodnje nuklearnog oružja kada vaš neprijatelj ima tisuće? " filozofira Castro.
"Nećemo biti potopljeni u ludilu ili gluposti da počnemo proizvoditi biološko oružje. Ono što smo naučili ljude jest proizvoditi cjepiva i boriti se protiv bolesti, bolesti i smrti. Obrazovali smo te znanstvenike o etici."
"Niti ćemo početi proizvoditi kemijsko oružje. Kako ćete ga transportirati? Protiv koga ćete ga koristiti? Protiv američkog naroda? Ne! To bi bilo nepošteno i apsurdno! Hoćete li napraviti nuklearno oružje oružjem? Uništit ćeš se — nuklearno oružje je dobar način za samoubojstvo: 'Gospodo, došlo je vrijeme, spalit ćemo sami sebe, a ova atomska bomba je prava stvar.'"
U Pakistanu, što znači "zemlja čistih", atomska bomba ujedinjuje brade i glatko obrijane. PPP se ponosi činjenicom da je utemeljitelj stranke, Zulfiqar Ali Bhutto, pokrenuo nuklearnu elektranu i obećao da će napraviti bombu čak i ako to znači da će zemlja morati jesti travu. Nawaz Sharif, bivši premijer i glavni oporbeni vođa, preuzima zasluge za izvođenje nuklearnih eksplozija još 1998. Jastrebovi u establišmentu su se u međuvremenu pobrinuli da se nuklearna tehnologija prenese u druge zemlje. Što se bradonja tiče, oni su preuzeli na sebe mobilizirati svoje bijesne kadrove da organiziraju demonstracije svaki put kad Washington ucjenjuje Islamabad oko nuklearnih postrojenja. U međuvremenu, stanovnici Dera Ghazi Khana. na jugu Pakistana obolijevaju od smrtonosnih bolesti jer je ovaj okrug postao mjesto nuklearnog otpada.
Sankcije
Tijekom posljednja četiri desetljeća Washington je uveo oštre sankcije protiv Kube, usporavajući njezin rast. Svake godine Ujedinjeni narodi velikom većinom glasaju protiv ovih sankcija. Prošle godine su samo tri zemlje glasale uz Sjedinjene Države. Jedan je očito Izrael. Druga dva su Maršalovi otoci i Palau. (Bez namjere igranja riječi, ali nisam uspio locirati ove dvije zemlje na karti svijeta koja je visila u mojoj radnoj sobi).
Prošlog studenog vanzemaljci s crnim kapuljačama sletjeli su u Mumbai i pokoljili nedužne stanovnike Mumbaika. Uhićenje Ajmala Kasaba, jednog od napadača, potvrdilo je ulogu Lashkar-e-Tayyabe (LeT) u tragediji. Kada se Indija obratila Ujedinjenim narodima tražeći akciju protiv LeT brada, čak ni Kina, koju pakistanski establišment reklamira kao svog prijatelja za sve vremenske prilike, nije priskočila u pomoć pakistanskoj vladi. A zašto bi?
civili
"Za nas je to bila filozofija, princip, da se nevini ljudi ne smiju žrtvovati. To je uvijek bio princip — praktički dogma. Ovdje je bio jedan slučaj u kojem su neki od tajnih boraca u Pokretu aktivirali bombu. Ovo bio je u tradiciji revolucionarne borbe na Kubi. Ali mi to nismo htjeli učiniti, nismo se slagali s tom metodom. Bili smo istinski zabrinuti za civile u bitkama gdje bi moglo postojati određeni rizik", pripovijeda Castro.
Od 2003. godine terorizam u Pakistanu odnio je 14,948 života, od kojih je 5,821 civil. Budući da je teror oruđe koje puritanske brade smatraju najkorisnijim za pokoravanje stanovništva u plemenskim područjima okupiranim talibanima i Emiratu Swat, konfesionalne brutalnosti uključuju klanje, deranje kože, kamenovanje, amputaciju i bičevanje kako bi se terorizirali bespomoćni civili.
Da, apsurdno je uspoređivati kubanske revolucionare s fanatičnim reakcionarima. Ali ovdje u Pakistanu nalazimo se u slijepoj ulici, gdje apsurd prevladava nad svim logičnim. Pakistan je postao sposoban generirati sve moguće apsurdne naslove. Budite spremni svaki put kad uključite kanal s vijestima.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije