Danas sam imao privilegiju gledati impresivnu paradu kojom su naši ljudi obilježili pedesetu obljetnicu proglašenja socijalističkog karaktera revolucije i pobjede na Playa Girónu.
Danas je otvoren i Šesti kongres Komunističke partije Kube.
Zaista sam uživao u detaljnom prikazu mimohoda kao iu glazbi, gestama, licima, inteligenciji, galantnosti i borbenosti naših ljudi. Također sam uživao vidjeti sretno lice Mabelite, kako sjedi u svojim invalidskim kolicima, i djece i tinejdžera “La Colmenita”, koji su se višestruko umnožili.
Vrijedi živjeti da bi se danas gledao ovaj spektakl i vrijedi se zauvijek sjećati onih koji su umrli da bi se on dogodio.
Danas poslijepodne, tijekom otvaranja Šestog kongresa, mogao sam primijetiti isti osjećaj ponosa u riječima koje je iznio Raul i na licima delegata na tom događaju, najvažnijem u našoj Partiji.
Mogao sam biti na Trgu revolucije možda sat vremena po suncu i vrućini, ali ne tri sata. Mogla sam se osjetiti privučenom ljudskom toplinom koja se tu stvorila i to bi za mene bila dilema.
Vjeruj mi; zaboljelo me kad sam vidio da neki od vas dižu poglede tražeći me na tribini. Mislio sam da ćete svi shvatiti da više ne mogu raditi ono što sam radio toliko puta.
Obećao sam vam da ću biti vojnik ideja i još uvijek mogu ispuniti tu dužnost.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije