Umjetna inteligencija (AI) predstavlja priliku za profit za kapitaliste, ali ona predstavlja ključni izbor za radničku klasu. Budući da je radnička klasa većina, taj ključni izbor suočava se s društvom u cjelini. To je ista prilika za profit/društveni izbor koji je predstavljen uvođenjem robotike, računala, i zapravo većinom tehnoloških napredaka kroz povijest kapitalizma. U kapitalizmu poslodavci odlučuju kada, gdje i kako instalirati nove tehnologije; zaposlenici nemaju. Odluke poslodavaca ovise uglavnom o tome hoće li i kako nove tehnologije utjecati na njihov profit.
Ako nove tehnologije omoguće poslodavcima da isplativo zamijene plaćene radnike strojevima, oni će provesti promjenu. Poslodavci imaju malo ili nimalo odgovornosti prema raseljenim radnicima, njihovim obiteljima, susjedstvima, zajednicama ili vladama za mnoge posljedice gubitka poslova. Ako je trošak za društvo zbog nezaposlenosti 100, dok je dobitak za profit poslodavca 50, nova tehnologija je implementirana. Budući da dobitak poslodavaca upravlja odlukom, uvodi se nova tehnologija, bez obzira na to koliko je mali taj dobitak u odnosu na gubitak društva. Tako je kapitalizam oduvijek funkcionirao.
Jednostavan aritmetički primjer može ilustrirati ključnu točku. Pretpostavimo da umjetna inteligencija udvostruči produktivnost nekih zaposlenika. Tijekom istog radnog vremena proizvode dvostruko više nego prije upotrebe AI. Poslodavci koji koriste umjetnu inteligenciju tada će otpustiti polovicu svojih zaposlenika. Takvi će poslodavci tada dobiti isti rezultat od preostalih 50 posto svojih zaposlenika kao prije uvođenja umjetne inteligencije. Kako bi naš primjer bio jednostavan, pretpostavimo da ti poslodavci tada prodaju tu istu proizvodnju po istoj cijeni kao prije. Njihovi rezultirajući prihodi će također biti isti. Korištenje umjetne inteligencije će poslodavcima uštedjeti 50 posto njihovih dosadašnjih ukupnih izdataka za plaće (odmanjenih za troškove implementacije umjetne inteligencije), a poslodavci će tu uštedu zadržati kao dodatnu dobit. Taj dodatni profit bio je učinkovit poticaj za poslodavca da implementira AI.
Ako na trenutak zamislimo da su zaposlenici imali moć koju kapitalizam daje isključivo poslodavcima, oni bi odlučili koristiti AI na sasvim drugačiji način. Koristili bi umjetnu inteligenciju, nikoga ne bi otpuštali, već bi umjesto toga svim zaposlenicima skratili radne dane za 50 posto, a plaće bi im ostale iste. Još jednom zadržavajući naš primjer jednostavnim, to bi rezultiralo istim rezultatom kao prije upotrebe AI, a slijedila bi ista cijena za robu ili usluge i priljev prihoda. Profitna marža bi nakon upotrebe AI-a ostala ista kao prije (minus trošak implementacije tehnologije). 50 posto prethodnih radnih dana zaposlenika koji su sada dostupni za njihovo slobodno vrijeme bila bi korist koju oni skupljaju. Ta dokolica – sloboda od posla – njihov je poticaj da koriste umjetnu inteligenciju drugačije nego što su to činili poslodavci.
Jedan način korištenja umjetne inteligencije donosi dodatnu zaradu nekolicini, dok drugi način mnogima donosi dodatno slobodno vrijeme/slobodu. Kapitalizam nagrađuje i time potiče put poslodavaca. Demokracija pokazuje na drugu stranu. Sama tehnologija je ambivalentna. Može se koristiti na bilo koji način.
Stoga je jednostavno lažno pisati ili reći - kao što mnogi čine ovih dana - da umjetna inteligencija prijeti milijunima radnih mjesta ili zaposlenika. Tehnologija to ne čini. Umjesto toga, kapitalistički sustav organizira poduzeća u poslodavce naspram zaposlenika i na taj način koristi tehnološki napredak za povećanje profita, a ne slobodnog vremena zaposlenika.
Kroz povijest, entuzijasti su slavili većinu velikih tehnoloških dostignuća zbog njihove kvalitete "štede rada". Uvođenje novih tehnologija omogućilo bi manje posla, manje napornog i manje ponižavajućeg rada. Implikacija je bila da bismo "mi" - svi ljudi - imali koristi. Naravno, dodatni profit kapitalista od tehničkog napretka bez sumnje im je donio više slobodnog vremena. Međutim, dodatnu razonodu koju su nove tehnologije omogućile većini zaposlenika uglavnom im je uskraćena. Kapitalizam - sustav vođen profitom - uzrokovao je to poricanje.
Danas se suočavamo s istom starom kapitalističkom pričom. Korištenje umjetne inteligencije može osigurati mnogo više slobodnog vremena za radničku klasu, ali kapitalizam umjesto toga podređuje umjetnu inteligenciju profiterstvu. Političari liju krokodilske suze zbog zastrašujućeg prizora izgubljenih poslova zbog umjetne inteligencije. Stručnjaci razmjenjuju procjene koliko će milijuna radnih mjesta biti izgubljeno ako se usvoji AI. Lakovjerni liberali izmišljaju nove vladine programe čiji je cilj smanjiti ili ublažiti utjecaj umjetne inteligencije na zapošljavanje. Još jednom, neizgovoreni dogovor nije da se preispituje je li i kako problem kapitalizam niti da se traži mogućnost promjene sustava kao rješenja tog problema.
U ekonomiji koja se temelji na radničkim zadrugama, zaposlenici bi kolektivno sami sebi bili poslodavci. Temeljna kapitalistička struktura poduzeća - sustav poslodavac protiv zaposlenika - više ne bi prevladavala. Implementacija tehnologije tada bi bila kolektivna demokratski donesena odluka. Uz nepostojanje podjele na poslodavce i zaposlenike u kapitalizmu, odluka o tome kada, gdje i kako koristiti AI, primjerice, postala bi zadaća i odgovornost zaposlenika kao kolektivne cjeline. Mogli bi razmotriti profitabilnost poduzeća među njihove ciljeve za korištenje umjetne inteligencije, ali bi svakako također razmotrili dobitak u slobodnom vremenu koji to omogućuje. Radničke zadruge donose odluke koje se razlikuju od odluka kapitalističkih poduzeća. Različiti ekonomski sustavi različito utječu i oblikuju društva u kojima djeluju.
Kroz povijest kapitalizma, poslodavci i njihovi ideolozi naučili su kako najbolje zagovarati tehnološke promjene koje bi mogle povećati profit. Slavili su te promjene kao pomake u ljudskoj genijalnosti koji zaslužuju podršku svih. Pojedinci koji su patili zbog ovog tehnološkog napretka odbačeni su kao "cijena koju treba platiti za društveni napredak". Ako su oni koji su patili uzvratili, bili su prokazani zbog onoga što se smatralo antisocijalnim ponašanjem i često su bili kriminalizirani.
Kao i s prethodnim tehnološkim otkrićima, umjetna inteligencija stavlja na dnevni red društva i nova pitanja i stara sporna pitanja. Važnost umjetne inteligencije NIJE ograničena na povećanje produktivnosti koje postiže i gubitke poslova kojima prijeti. AI također dovodi u pitanje – još jednom – društvenu odluku o očuvanju podjele poslodavac-zaposlenik kao osnovne organizacije poduzeća. U prošlosti kapitalizma samo su poslodavci donosili odluke s čijim su rezultatima zaposlenici morali živjeti i prihvatiti ih. Možda će s umjetnom inteligencijom zaposlenici zahtijevati donošenje tih odluka kroz promjenu sustava izvan kapitalizma prema alternativi temeljenoj na radničkoj kooperativi.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije