Legenda, da ne bude istinita priča, govori o tome kako je pokojni matematičar, profesor Haim Hanani, zamolio svoje studente na Technionu da izrade plan za izgradnju cijevi za transport krvi iz Haife u Eilat. Poslušni učenici učinili su kako im je rečeno. Koristeći logaritamska ravnala, skicirali su dizajn sofisticiranog cjevovoda. Pedantno su isplanirali njegovu trasu, uzimajući u obzir topografiju krajolika, mogućnost korozije, promjer cijevi i kalibraciju protoka. Kada su predstavili svoj finalni proizvod, profesor je donio svoj sud: Nisi uspio. Nitko od vas nije pitao zašto nam treba takva cijev, čija će je krv napuniti i zašto ona uopće teče.
Bez obzira je li ova priča legenda ili istinita, Izrael sada pada na vlastitom testu krvotoka. Kako je Izrael cijeli tjedan bio zaokupljen Gazom, nitko se nije zapitao čija se to krv prolijeva i zašto. Sve je dopušteno, legitimno i pravedno. Moralni glas suzdržanosti, ako je ikad postojao, ostavljen je. Čak i kad bi Izrael izbrisao Gazu s lica zemlje, ubivši pritom desetke tisuća, kao što mi je predložio čečenski radnik koji radi u Sderotu, može se pretpostaviti da ne bi bilo prosvjeda.
Likvidirali su Nizara Ghayana? Nitko ne broji 20 žena i djece koji su izgubili živote u istom napadu. Dogodio se masakr nad desecima policajaca tijekom njihove ceremonije diplomiranja na policijskoj akademiji? Prihvatljiv. Pet malih sestara? Dopušteno. Palestinci umiru u bolnicama bez medicinske opreme? kikiriki. Što se dogodilo s ne tako dobrim starim danima Salaha Shahadeha? Kad smo ga likvidirali u srpnju 2002. godine, ubili smo i 15 žena i djece. Tada su se bar na trenutak pojavili moralni dvojbe.
Ovdje leže njihova tijela, red za redom, neka od njih sićušna. Srca su nam otvrdnula, a oči ugasile. Cijeli Izrael je nosio vojne uniforme, uniforme koje su neprozirne i umrljane krvlju i koje nam omogućuju da izvršimo bilo kakav zločin. Čak ni naši vodeći intelektualci ne govore o tome kakvu smo pustoš izazvali. Amos Oz poziva: "Odmah prekinite vatru." David Grossman piše: "Ne pucajte. Stanite." Meir Shalev želi "kaznenu operaciju". I ni riječi o našoj moralnoj slici koja je strahovito narušena.
Patnja na jugu sve čini košer, kao da je užasna patnja u Gazi blijeda u usporedbi. Svi su gladni osvete, a ta se glad opravdava potrebom za "odvraćanjem", nakon što je već dokazano da to nije postignuto ubijanjem i razaranjem u Libanonu.
Da, znam, rat je rat. Uostalom, sami su si ovo navukli. Oni su teroristička organizacija, a mi nismo. Žele nas uništiti, a mi tražimo mir. Ipak, nema li ovdje ničega što bi zaustavilo ovaj krvotok? Čak i oni čija su srca otvrdnula zbog "moralne pravednosti" morat će na trenutak zaustaviti stroj za bombardiranje i upitati se: Koji Izrael imamo pred sobom? Što će biti s njegovim položajem u svijetu koji sada promatra događaje u Gazi? Što nanosimo umjerenim arapskim režimima? A što je s tinjajućom narodnom mržnjom koju sijemo diljem svijeta? Što će dobro proizaći iz ovog ubijanja i razaranja?
Dvojbeno je hoće li Hamas biti smanjen kao rezultat ovog jadnog rata. Ipak, lice države je skresano, kao i civilne elite koje su apatične i uplašene. "Kamp mira", ako je ikada postojao, smanjen je na mjeru. Glavni državni odvjetnik Menachem Mazuz odobrio je ubojstvo Ghayana, bez obzira na cijenu. Haim Oron, vođa "novog ljevičarskog pokreta", podržao je pokretanje ovog glupog rata.
Nitko ne dolazi u pomoć – Gazi, pa čak ni ostacima čovječanstva i izraelske demokracije. Državnici, pravnici, pjesnici, pisci, akademska zajednica i mediji – mrkli mrak nad ponorom. Kada dođe vrijeme za obračun, morat ćemo se sjetiti štete koju je ovaj rat nanio Izraelu: Cjevovod krvi koji je on postavio je dovršen.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije