Amerikanci se možda sjećaju da je to bila velika vijest kada je u prosincu 2003. u Sjedinjenim Državama potvrđeno prvo kravlje ludilo. Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država (USDA) i Uprava za hranu i lijekove (FDA) godinama su podnosili peticiju od strane odvjetnika s poljoprivrednih i potrošačkih skupina s kojima sam radio da se zaustavi kanibalska praksa hranjenja koja prenosi ovo užasno, uvijek fatalno, ljude i životinje demencija. Kada je prva krava pronađena u državi Washington, vlada je rekla da će prestati s takvim hranjenjem, a mediji su otišli. Ali kad su se kamere ugasile i novinari otišli, ništa se bitno nije promijenilo.
U Sjedinjenim Državama, mliječna telad još uvijek se oduzimaju od majki i hrane se krvlju i mašću mrtvih goveda. Ovo je nedvojbeno način da ih zarazimo kravljim ludilom koje ovdje inkubira već desetljećima, a širi se takvim načinom hranjenja životinja. Nitko ne zna kako je najnovija muzna krava zaražena, četvrta potvrđena u Sjedinjenim Državama. Možda je zadojena kravljom krvlju. Možda je hranjen stočnom hranom s tragovima goveđeg proteina. Ili možda postoji bolest kravljeg ludila kod svinja u Sjedinjenim Državama, koja jednostavno još nije pronađena, jer se svinje uopće ne testiraju na nju, iako se svinje hrane i svinjskim i goveđim nusproizvodima, a zatim krvlju, masnoćom a ostali otpadni dijelovi ovih svinja hrane se stoci.
Sve ove metode hranjenja stoke u SAD-u dugo su zabranjene i protuzakonite u drugim zemljama koje su patile od kravljeg ludila, ali su se na kraju ispravno riješile. Ovdje se umjesto zaustavljanja prijenosa bolesti prestankom hranjenja kanibala, kravlje ludilo jednostavno prikriva neadekvatnim testiranjem i vrlo adekvatnim odnosima s javnošću. Goveda u SAD-u još uvijek se hrane krvlju, masnoćom i proteinima sisavaca, čime se riskira ljudska smrt i ugrožava dugoročna sigurnost proizvoda od ljudske krvi, jednostavno kako bi se američkoj stočarskoj industriji osigurao jeftini izvor proteina i jeftin način da se riješi otpada mrtvih životinja.
Počeo sam istraživati ovo pitanje oko 1989. godine, mnogo prije nego što je potvrđeno da je bolest prešla s goveda na ljude koji ih jedu, kao što je objavila britanska vlada 1996. Godine 1997. koautor sam <http://www.prwatch.org/books/madcow.html> Mad Cow USA, upozoravajući da je bolest vjerojatno već ovdje i da se širi, budući da je kanibalizam životinja koji je izazvao njezino izbijanje u Britaniji i proširio je u druge zemlje zapravo bio rašireniji u Sjedinjenim Državama nego bilo gdje.
Prije nekoliko godina odgovorne američke tvrtke za proizvodnju govedine htjele su testirati svoje životinje na kravlje ludilo i označiti svoju govedinu kao slobodnu od bolesti, ali im je pod kaznom zakona to bilo zabranjeno. Samo USDA može testirati na kravlje ludilo u Americi. Godine 2004. i 2005., nakon što su u Teksasu i Alabami otkrivena još dva kravlja ludila, vlada Sjedinjenih Država izjavila je da očito kravlje ludilo nije veliki problem i ukinula svoj program testiranja na anemiju. Danas se testira samo oko 40,000 goveda godišnje, od desetaka milijuna zaklanih. Nevjerojatno je da je kalifornijska krava uopće otkrivena s obzirom na ovaj jadni program testiranja koji se čini dobro osmišljen da sakrije, a ne da pronađe lude krave.
Prevencija kravljeg ludila je relativno jednostavna. Ako ga vaša zemlja ima, testirajte svaku životinju pri klanju kako biste spriječili bolesne životinje u prehrambenom lancu. Jeftini, točni i jednostavni testovi sada su dostupni u drugim zemljama, ali su ovdje ilegalni. Testiranje goveda utvrđuje pravi opseg bolesti i sprječava da zaražene životinje budu pojedene u vašoj kobasici ili hamburgeru. Na ovaj su način zemlje poput Britanije, Njemačke, Francuske i Japana kontrolirale svoj problem testiranjem i strogom zabranom kanibalske hrane.
Jednom kada se bolest kravljeg ludila useli u ljudsku populaciju zemlje, sve oklade padaju u vodu što bi se sljedeće moglo dogoditi. To je vrlo spora bolest, razvija se nevidljivo desetljećima kod nekoga tko je zaražen i uvijek je smrtonosna. Znat ćemo puno više za pedeset godina, ali budućnost izgleda zabrinjavajuće. U Britaniji ljudi umiru od kravljeg ludila, ljudi koji nikad nisu jeli zaraženo meso. Koristili su medicinske proizvode koji su sadržavali ljudsku krv, a ta je krv bila zaražena jer je bila od zaraženih ljudi. Ne postoji test za identifikaciju infektivnih priona, uzročnika, u krvi.
Gotovo ništa od ovih informacija nije se pojavilo u vijestima o kalifornijskom kravljem ludilu. Umjesto toga, naslovi i govorne glave su nas hranili tvrdnjom da su Sjedinjene Države davno riješile ovaj problem, a činjenica da su do sada otkrivene samo 4 kravlje lude dokaz je našeg uspjeha. Oprah Winfrey je svojedobno putem svog talk showa pokušala upozoriti na to davne 1996. godine, no teksaški stočari su nju i njezinog gosta Howarda Lymana odvukli na sud te je morala potrošiti mnogo milijuna dolara braneći se od navodnog zločina klevetanja mesa.
Oprah je dobila svoj slučaj, što je vjerojatno bilo nesretno za nas ostale jer da je bila osuđena, žalbeno suđenje koje je uslijedilo moglo bi privući dovoljno pozornosti da probudi Amerikance za istinu. Umjesto toga, Oprah je naučila lekciju – šuti i neće te tužiti. Drugi su mediji također saznali da ako vlada i industrija mogu ušutkati Oprah, mogu zapušiti usta bilo kome. (Jedna od 4 potvrđene američke lude krave kasnije je pronađena u Teksasu, sasvim prikladno.)
Postoji nekolicina posvećenih aktivista poput Howarda Lymana koji su o tome alarmirali. Među njima su ekolog dr. Michael Hansen iz Unije potrošača i dr. Michael Greger, liječnik. Terry Singletary Jr., čija je majka umrla od inačice ljudskog oblika kravljeg ludila, bio je neumoljivi, neplaćeni aktivist po ovom pitanju.
Unatoč njihovom predanom radu, nema naznaka da će se nešto promijeniti ovdje u Americi. Američka vlada odbija provesti zabranu ishrane i potrebno testiranje na životinjama. Nije važno zove li se predsjednik Clinton, Bush ili Obama jer njihovi birokrati u USDA-i i FDA-i ostaju na kursu i prikrivaju se. Poslušni, jedu ono čime se hrane, vjeruju rančeru sve do klaonice. Jesu li to samo krave ili smo i mi?
John Stauber: http://sourcewatch.org/index.php?title=John_Stauber samostalna je autorica i aktivistica. Osnovao je Centar za medije i demokraciju 1993. godine, a 2009. je otišao u mirovinu. Davne 1997. godine koautor je Kravljeg ludila u SAD-u. http://www.prwatch.org/books/madcow.html
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije