Dok se SAD suočava s rekordom suša i kužni toplinski val na razini Starog zavjeta na srednjem zapadu, Američko poricanje okoliša možda se počinje mijenjati. Pitanje je: je li prekasno?
Amerika je predvodila svijet klimatske promjene poricanje, fenomen koji su Europljani primijetili s čuđenjem, a da ne spominjemo misleće ljude diljem svijeta. Iz godine u godinu, SAD nije uspio potpisati globalne ugovore ili obuzdati emisije, iako naš status izvora trećine svjetskih emisija ugljika ostaje nepromijenjen.
Prilično je dobro poznato što stoji iza tog poricanja klimatskih promjena u Americi: ogromni iznosi upumpani u industriju neznanja od strane naftnih i plinskih lobija. Čitavi thinktankovi za prikrivanje klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem financirani su od strane tih interesa, kao i pojedinačni kongresmeni i žene. Posve je tipičan, na primjer, zastupnik Louisiane John Fleming, čije su kampanje, prema blogeru Johnu Henryju, prima oko 200,000 dolara godišnje od naftnih i plinskih lobista, i koji koristi svoje stranice na društvenim mrežama kako bi poricao globalno zatopljenje.
Čudno je živjeti unutar američkog poricanja klimatskih promjena. Prošle godine, na primjer, dok se tropska oluja Irene približavala New Yorku, propisno smo zatvorili daskama prozore, stavili zalihe za hitne slučajeve i slušali beskrajne alarmantne biltene iz ureda gradonačelnika o tome koje će četvrti vjerojatno biti potopljene ako plime porastu – a da nismo uopće čuli od lokalnih dužnosnika ili medija riječ koja povezuje porast razine mora s globalnim zagrijavanjem izazvanim čovjekom. Tim više čudno jer Njujorčani prije jednog stoljeća nisu otpisivali dijelove svojih središnjih četvrti morskoj vodi.
Čudno je, također, gledati kako lišće sve ranije i ranije postaje crveno u jesen na američkom sjeveroistoku i kako apsolutno svi govore, "vrijeme je čudno" - a ipak nikad ne vidimo da glavni mediji odražavaju bilo kakav interes za vezu između ljudske industrijske aktivnosti i ta neobičnost. I pokazuje ova vremenska karta koliko su te ekstremne vremenske prilike raširene i opsežne u SAD-u.
No, može li naše poricanje biti uspješno, ovog ljeta, jer u središtu zemlje – tom najslikovitijem američkom krajoliku – visoke temperature ozljeđuju ljude i kuhaju ribu u vodi? Ovog ljeta dogodila se kriza (iako se o njoj, opet, rijetko izvještava u smislu našeg ogromnog doprinosa katastrofi), jer su poljoprivrednici sa srednjeg zapada izgubili goleme dijelove svog usjeva kukuruza zbog vrućine i suše. U američkom nesvjesnom priželjkivanog neznanja, ovu katastrofu i gubitak trebali su, kao i obično, snositi drugi ljudi daleko.
Ali suočavamo se s nekim ozbiljnim problemima u izdizanju iz naše obamrlosti. U "Promjena javnog mnijenja o klimatskim promjenama: empirijska procjena čimbenika koji utječu na zabrinutost zbog klimatskih promjena u SAD-u, 2002. – 2010.", John Wihbey pokazuje da Gallupova istraživanja otkrivaju da razina zabrinutosti Amerikanaca uvelike varira:
"2004. godine 26% ispitanika reklo je da su "jako" zabrinuti oko tog pitanja; 2007. taj je broj porastao na 41%; do 2010. pao je na 28%. Ova varijacija dolazi unatoč konsenzusu među znanstvenicima o temeljne obrasce podataka i virtualni jednoglasnost znanstvenog mišljenja."
Studija Wihbeya i njegovih kolega otkrila je da je ta fluktuacija uzrokovana, između ostalih čimbenika, političkom polarizacijom. Drugim riječima, kada jedna strana kaže da je globalno zatopljenje kriza, a druga kaže da su sve to besmislice, a nema suradnje između političkih elita na oba kraja spektra, krajnji rezultat je apatija.
"Dva najjača učinka na zabrinutost javnosti su izjave o akciji demokratskog Kongresa i poimenično glasovanje republikanaca, koji povećavaju, odnosno smanjuju zabrinutost javnosti. Ovo otkriće ukazuje na učinak [a] polarizirane političke elite koja emitira suprotne znakove, što rezultira (naizgled) suprotne razine zabrinutosti javnosti."
Otkrili su, zlokobno, da razina i kvaliteta dobrih informacija u općenitim medijima općenito ima mali učinak na razinu zabrinutosti ljudi – štoviše, vremenske prilike same po sebi malo utječu na razinu anksioznosti ili interesa ljudi vezanih uz klimu. Samo je kombinacija medijskog izvještavanja i izražene uzbune političkih čelnika povećala zabrinutost javnosti.
S naftnim i plinskim lobijima koji upumpavaju novac u Kongres kako bi otupili svaku izraženu zabrinutost među političkom klasom, teško se može osloniti na taj motivirajući sindikat istinske brige i iskrenih poruka. Autori potišteno zaključuju:
"S obzirom na stečene ekonomske interese koji se odražavaju u ovoj polarizaciji, čini se dvojbenim da će bilo kakav komunikacijski proces usmjeren na uvjeravanje pojedinaca imati veliki utjecaj."
Proveo sam dio ovog ljeta gledajući ledenjaka in Aljaska; u Juneauu, u Nacionalna šuma Tongass, čuvari parka očekuju da će se tamošnji ledenjak povući od posljedica očekivanih klimatskih promjena za 50 godina. Dakle, savezna vlada planira za učinke klimatskih promjena izazvanih čovjekom, čak i kao Bijela kuća i Američki kongres ostati paraliziran od poduzimanja bilo čega da zaustavi zagrijavanje: sama definicija poricanja. Ako se ne trgnemo iz ovog zastoja gluposti, ništa se ne može promijeniti na dobro.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije