New York - novi dokumentarac, 'Hitler's Hit Parade', traje 76 minuta bez naracije. U potpunosti sastavljen od arhivskih snimaka, film potiče svoje recenzente da se osvrnu na poznato opažanje Hannah Arendt o banalnosti zla. Njemačke trupe pokorile su Europu i gurnule milijune ljudi u pećnice; Njemački civili išli su u kino, posjećivali koncerte i ogovarali svoje susjede. Ljudi su živjeli običnim, normalnim životom dok je njihova vlada provodila neizrecive monstruoznosti.
Zvuk poznat?
Dok se Kongres pripremao potvrditi imenovanje obožavatelja mučenja Alberta Gonzalesa za glavnog državnog tužitelja, Washington Post je objavio vijest koja bi razdvojila razumniju naciju. Busheva administracija, izvijestile su novine 2. siječnja, više ne planira držati stotine muslimanskih zatvorenika koji trenutno trunu u američkim koncentracijskim logorima u Guantanamu, Abu Ghraibu i Bagramu samo 'na neodređeno vrijeme'. Ministarstvo obrane i CIA sada planiraju 'trajniji pristup potencijalno doživotnom pritvoru' za te nevine.
Zauvijek ćemo ih zatvoriti. Bez zakonskog postupka.
Prije nego što su nas gangsteri poput Alberta Gonzalesa zaveli da napustimo svoje vrijednosti, osoba se smatrala nevinom prije nego što joj se dokaže krivnja. Sada zaključavamo ljude jer 'vlada nema dovoljno dokaza da [ih] optuži na sudu.' I svi, uključujući demokrate, slažu se s tim.
Nebrojene tisuće ljudi drže se bez optužbi, muče i povremeno ubijaju u sustavu gulaga koji su na brzinu spojili CIA, FBI, INS i Pentagon. Prema samoj vladi, samo nekoliko desetaka su bivši dužnosnici Al Qaide. Većina tih postmodernih jadnika bili su farmeri, vozači kamiona, gunđali pripadnici milicije i politički neprijatelji koje su prodali u ropstvo afganistanski gospodari rata i slične duše vrijedne povjerenja za novčane nagrade bez pitanja. Znamo da nemaju veze s terorizmom, ali već su proveli godine dobivajući batine. Njihovo puštanje na slobodu poslužilo bi kao prešutno priznanje da smo pogriješili kad smo ih opisali kao - riječima Dicka Cheneya - 'najgore od najgorih'. Tužili bi našu vladu i na kraju pobijedili. Što je najgore od svega, oni imaju neugodne priče za ispričati o sustavnoj sodomiji i bezbrojnim drugim oblicima užasnog zlostavljanja koje financiraju porezni obveznici. Nikada ih ne smijemo pustiti van.
Bush planira podijeliti žrtve američkih koncentracijskih logora u dvije skupine. Jedan skup 'doživotno osuđenih' završit će u američkim stalagovima kao što je novi Gitmov kamp 6, izgrađen za držanje 200 'zatvorenika koji vjerojatno neće ikada proći kroz vojni sud zbog nedostatka dokaza, prema dužnosnicima obrane.' Ali ne da
briga: Logor 6 bi 'omogućio druženje zatvorenika'.
Ostali uhvaćeni u 'ratu protiv terorizma' bit će izbačeni 'trećim zemljama koje su spremne držati ih na neodređeno vrijeme i bez sudskog postupka' u stranim gulazima koji se obavezuju da će žrtve staviti na raspolaganje američkim istražiteljima za mučenje. Ta je praksa, tvrde neki, 'učinkovita metoda razbijanja terorističkih ćelija i uvjeravanja zatvorenika da otkriju informacije.'
'Prijetnja slanjem nekoga u jednu od ovih zemalja [gdje će vjerojatno biti mučen] vrlo je važna,' rekao je Rohan Gunaratna, autor knjige 'Inside Al Qaeda: Global Network of Terror.'
Ali takozvana 'tempirana bomba' obrazloženje za mučenje očito je pogrešno. Više puta smo čuli scenarij: ne bi li bilo vrijedno mučiti nekoga tko zna lokaciju nuklearne bombe koja se spremala uništiti Manhattan? Kratak odgovor, za moralnu osobu, očito je ne.
Štoviše, njegova logika je smiješna.
Pretpostavimo da smo uhvatili Osamu bin Ladena 9. rujna i odmah krenuli raditi na njemu s našim psihotropnim lijekovima koje je odobrio Alberto Gonzales i našom tehnikom zakucavanja 'vodene daske' koju je odobrio Alberto Gonzales. Osamini prijatelji ne bi dugo trebali primijetiti da se nije pojavio u Terrorcaveu. Pretpostavili bi da ga imamo i da ga mučimo. Pretpostavili bi da će nam reći sve što zna. Pa bi odgodili 10/9 na 11/10 ili 11/11 ili 12/9/11. Ili prijeđite na plan B. Ili razvijte plan C. Nitko u podzemnoj organizaciji, čak ni njen glavni vođa, nije nezamjenjiv. Uhićenja su nezgodna, a ne iscrpljujuća.
Informacija koju osoba posjeduje u trenutku svog hvatanja stari kao zreli sir na vrelom suncu. Čak i da je istina ono što vam je rekao na početku, sve što biste od njega izvukli danima, tjednima, mjesecima i godinama kasnije bilo bi potpuno bezvrijedno.
Pričekaj minutu.
Pogledaj o čemu pričamo. Zamislite kako mi Amerikanci - Amerikanci! - raspravljamo o prednostima i manama mučenja. Čudite se našem moralnom bankrotu. Liberalni argument protiv mučenja prije je bio da je to pogrešno. Sad ne ide.
Tako.
Jeste li u zadnje vrijeme dobre knjige?
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije