Ministar obrane Donald Rumsfeld nedavno je rekao: "Sukob u Iraku je rat percepcija". Njegova primjedba odražava njegovo uvjerenje da se događaji mogu oblikovati jednostavnim kontroliranjem protoka informacija. Rumsfeld je bio glavni igrač u osiguravanju da se Pentagonov pogled na svijet uvelike zapiše u američkim novinama i TV-u. Također se pobrinuo da postaje koje odstupe od njegove priče o 'benignoj američkoj intervenciji' budu kažnjene zbog svog prkosa. (I Al Jazeera i Abu Dhabi TV dvaput su bombardirane) Sve je to dio većeg 'Informacijskog rata' koji se shvaća jednako ozbiljno kao onaj protiv kojeg se vodi tenkovima i oružjem. Za Rumsfelda, tko god kontrolira poruku, kontrolirat će i ishod sukoba.
Dakle, ne bi nas trebalo iznenaditi da su SAD potrošile 62 milijuna dolara na stvaranje arapskog TV kanala pod nazivom Alhurra (besplatnog) za promicanje američkog pogleda na eskalaciju nasilja na Bliskom istoku. Do sada je to bio užasan neuspjeh s groznom gledanošću i tek marginalnim interesom javnosti. Ipak, američki konzervativci dokazali su da je propaganda dugoročna investicija od koje se ne može očekivati da će donijeti dividende preko noći. Zasićenje javne svijesti mukotrpan je proces koji zahtijeva strpljenje i ustrajnost. Na kraju, međutim, veliki dio populacije može biti dramatično pogođen poluistinama koje izvlače od ljudi kojima vjeruju. Ovo objašnjava zašto 45% Amerikanaca još uvijek vjeruje da je Saddam imao oružje za masovno uništenje i pomagao Al Qaidi u napadima 9-11. Kultiviranje široke baze ljudi koji će prihvatiti proračunate "obmane države" ključno je za napredovanje pro-poslovnog programa.
Alhurra je jasno osmišljena da oblikuje percepciju javnosti na način koji je povoljan za američke korporativne i političke interese. Njihove dnevne emisije pokrivaju iste priče kao Al Jazeera i Abu Dhabi, ali na način koji osporava pretpostavke o agresiji, okupaciji i pljački. Teška je to prodaja i do sada Alhurra nije uspjela.
To nam mnogo govori o medijima. Iluzija o "slobodnom tisku" je čista besmislica. Američki medijski divovi samo su zaposlenici korporacija koje ih posjeduju. (Mnogi od njih izravno su povezani s financijskom, energetskom industrijom i industrijom oružja) Radi vjerodostojnosti moraju osigurati da maska objektivnosti nikad ne sklizne predaleko, ali možemo biti sigurni da se priče koje proizvode pažljivo filtriraju kroz korporativni - prijateljski objektiv.
Alhurra je zamisao "Normana Pattiza, kalifornijskog radijskog direktora koji je stvorio Westwood One, najveću nacionalnu radio mrežu". (Westwood One producira Billa O’ Reillyja kao i druge svjetiljke s desne strane) Pattiz također nadzire tradicionalnije dijelove američkog propagandnog sustava, uključujući Radio Marti i Glas Amerike. Njegov je mandat stvoriti medije na Bliskom istoku koji su naklonjeni američkim interesima i koji umanjuju negativne aspekte američke vanjske politike. Nije potrebno spominjati da se tabu na kritiziranje izraelske brutalnosti na teritorijima skrupulozno održava.
“Al Hurra će izgledati kao CNN, FOX ili MSNBC, hvali se Pattiz. “Također će imati izgled arapskih satelitskih TV postaja. Ali u smislu proizvodne vrijednosti, podići će ljestvicu.« (Christian Scientist Monitor)
Vrijednost proizvodnje? Priznaje li Pattiz da mu je cilj privući gledatelje blistavim setovima i zubatim voditeljima, a ne solidnim, dobro istraženim vijestima? Nije li njegova usporedba s FOX-om itd. prešutno priznanje da se poziva na propagandni model koji je uspješno funkcionirao u SAD-u?
Ne volimo razmišljati o našim televizijskim vijestima kao o propagandi. Kad se Dan Rather pojavi na ekranu s američkom zastavom razvijenom u pozadini ili Tom Brokaw ima profil Saddama na nišanu s pozadinskom bubnjanjem, odbacujemo to kao patriotizam. Ipak, ono što nam Pattiz govori jest da će Al Hurra primijeniti iste principe u svojoj proizvodnji kao i američki kolege. Javnost će biti namamljena upadljivom opremom (simbolima vjerodostojnosti) čineći ih prijemčivijima za poruku koja se isporučuje. Poruka je, naravno, svjetlosnim godinama od nepristranog novinarstva. Ona odražava, u najsuptilnijim terminima, prevladavajuća stajališta o vlasništvu i narativ koji podupire tu agendu. Ova imperijalna priča naziva se "uravnoteženim pogledom".
Čak iu svojoj početnoj fazi, svi elementi su na mjestu kako bi se osiguralo da će Al Hurra postići razinu prihvatljivosti u neprijateljskom okruženju. (Al Hurra se prenosi u 22 zemlje) Okupio je crack osoblje od voditelja, pisaca i producenata s bliskoistočnih televizijskih postaja i nije štedio novac kako bi povećao svoje šanse za uspjeh.
Televizija stvara obrazloženje za nenasilni konformizam predstavljajući događaje kroz oči onih koji traže određeni rezultat. U slučaju Al Hurra očiti cilj je anestetizirati javnost na nepravdu američke vanjske politike. Njegova je poruka fino podešena da pruži uvjerljivu alternativu drugim regionalnim medijima koji šokiraju gledatelja beskrajnim snimkama okrutnosti i pokolja. Umjesto toga, njihov je cilj okupacije u Izraelu i Iraku oblikovati na najdobronamjerniji mogući način. Treba očekivati da će Al Hurra naglasiti 'velikodušne motive' SAD-a u 'oslobađanju' iračkog naroda i da će 37-godišnja okupacija Zapadne obale biti predstavljena kao razuman odgovor na palestinski terorizam. Velik dio toga se postiže jednostavnim izbjegavanjem nezgodnih činjenica vezanih uz vojne aktivnosti i represiju. Na primjer, Al Hurra nije posvetio gotovo nimalo vremena skandalu u Abu Ghraibu dok je značajnu pozornost usmjerio na slabe napore u obnovi. Također, kada je Sheik Yassin ubijen u Gazi, Al Hurra je odlučila ne prijaviti incident, već je umjesto toga nastavila s programom kuhanja. Ovo ilustrira kako Al Hurra koristi svoju platformu za preusmjeravanje gledateljeve pozornosti i time umanjuje brutalnost okupacije. To je pametna igra ljuske i nezamjenjiv alat u smirivanju javnosti. Promjena "srca i umova" postala je stvar proračunatih prijevara koje imaju samo najmanju sličnost s istinom.
Proces javnog smirivanja nazvan je "pristanak proizvodnje"; suptilni način kontrole masa putem tehnika koje su se razvijale i usavršavale tijekom prošlog stoljeća. To je dio šire sheme odnosa s javnošću koja ima za cilj transformirati javnost u potrošače. Temeljni cinizam strategije teško je ignorirati. Implikacija je da se ljudi moraju poput stoke tjerati prema ciljevima svojih gospodara (elita u vladi i poslovanju) i da je manipulacija javnim umom osnovni organizacijski princip društva. To je pogled na svijet nevjerojatno sličan onom Josepha Goebbelsa.
To objašnjava zašto su SAD uložile 62 milijuna dolara u projekt čiji je cilj umiriti arapsku javnost. Altruizam nije igrao nikakvu ulogu u toj odluci. Unatoč Pattizovim tvrdnjama da želi donijeti 'uravnoteženu pokrivenost' na Bliskom istoku, takva želja ne postoji. Al Hurra predstavlja sekundarnu invaziju; vojska medijskih stručnjaka i tehničara koji će na kraju zauzeti mjesto tenkova Abrams i oklopnih vozila Bradley. Njihova je uloga, međutim, gotovo ista; legitimirati agresiju i pokoriti javnost. Korupcija informacija jednako je ključna za imperijalnu misiju kao i "čizme na terenu."
Do sada je Al Hurra bila naširoko ismijavana kao arapska fasada američkih ciljeva. Pattiz je odgovorio odbacujući svoje kritičare, radosno napominjući da je "čak i negativan publicitet od pomoći. Natjera ljude da traže sebe.''
Dodaje: "Bit će trenutaka kada će neke vlade izvući nos iz nas... ali to je cijena slobodnog tiska."
Slobodan tisak, doista. Moderni mediji proizlaze iz epicentra korporativne moći i odgovorni su isključivo voditeljima zadataka koji određuju njihov sadržaj. Al Hurra nije iznimka. Djeluje pod istim hijerarhijskim sustavom upravljanja informacijama kao i mediji u SAD-u; njegovi motivi su samo uočljiviji.
Al Hurraovo mjesto u carskom arsenalu nije iznenađujuće. Propaganda je uvijek pouzdan partner rata i okupacije. Pruža umirujuću pozadinsku buku koja prati silovanje i uništavanje cijelih civilizacija. Ovo nas dovodi do prave svrhe komercijalnih medija, a to je osigurati nesmetan prijelaz bogatstva s jedne skupine na drugu. Svi trikovi koji se koriste za postizanje tog cilja samo su varijacije na istu temu. Srž stvari je potreba za povećanjem razine akumulacije kapitala i profita. Al Hurra je jednostavno logični nastavak ovog sustava, ne razlikuje se od logora za mučenje u Guantanamo Bayu i Abu Ghraibu; svi dragulji u carskoj kruni.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije