Prema njegovim brojnim pristašama i stranici na wikepediji, Marc Emery je miroljubiv i inteligentan čovjek koji je postigao mnogo u svom životu kao libertarijanski aktivist radeći u ime različitih razloga. Nedavno ga je uhitila Uprava za suzbijanje droga zbog prodaje sjemenki marihuane i navodnog korištenja dobiti u svojstvu izdavača Časopis Cannabis Culture kako bi podržali skupine za legalizaciju marihuane aktivne u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Pod pritiskom vlasti, prihvatio je nagodbu o priznanju krivnje i vjerojatno će odslužiti pet godina zatvora.
Ostavljajući po strani pitanje treba li ikoga kazneno goniti za prekršaje povezane s marihuanom (s obzirom da je vodeći znanstveni stručnjaci smatraju relativno benignom drogom), njegov tretman je u značajnoj suprotnosti s tretmanom Ahmeda Walija Karzaija, brata afganistanskog premijera Hamida Karzaija koji se naširoko smatra jednim od glavnih trgovaca heroinom u Afganistanu, vodećem svjetskom središtu proizvodnje narkotika od invazije SAD-a i NATO-a 2001. Dok su Emery i tisuće drugih nenasilnih prijestupnika ostavljeni da trunu na Sjeveru Američki kazneno-industrijski kompleks, g. Karzai i njegovi gangsterski suradnici i dalje su slobodni stjecati raskošne vile i imuni su na kazneni progon zbog svoje korisnosti zapadnim imperijalnim interesima. Kao The New York Times nedavno objavljeno, Karzai je ključni "aktiv" CIA-e koji prima redovite isplate od agencije kao šef paravojne organizacije koja se koristi za racije protiv osumnjičenih talibana. Ista organizacija također je barem jednom optužena za organiziranje neovlaštene operacije protiv službenika afganistanske vlade.
Navodi se da je sam Karzai orkestrirao proizvodnju stotina tisuća lažnih glasačkih listića za ponovni izbor svog brata u kolovozu te se vjeruje da je odgovoran za postavljanje desetaka takozvanih lažnih biračkih mjesta — koja postoje samo na papiru — koja korišteni su za proizvodnju desetaka tisuća lažnih glasačkih listića. Govoreći o svojoj umiješanosti u trgovinu narkoticima, viši časnik vojne obavještajne službe rekao je za Times: “Ako izgleda kao patka i kvoca poput patke, vjerojatno je patka.” Agent CIA-e nadalje je primijetio da prema U.S.-U.N. zanimanje: “Gotovo svaka značajna afganistanska osoba bila je u kontaktu s trgovinom drogom. Ako tražite Majku Terezu, ona ne živi u Afganistanu.” Ovi komentari utjelovljuju šupljinu tvrdnji Obamine i Harperove administracije da se zapadna koalicija bori u ime slobode ili demokracije u Afganistanu. Nadalje, oni predstavljaju očigledne dvostruke standarde koje koriste američke vladine vlasti u vođenju globalnog rata protiv droge, koji se čini vrlo selektivnim na koga cilja za uhićenje i kazneni progon.
Licemjerje povezano s ovom politikom, nažalost, seže daleko u prošlost. Kao što je Alfred W. McCoy zabilježio u Politika heroina: Suučesništvo CIA-e u globalnoj trgovini narkoticima, CIA desetljećima neizravno subvencionira promet drogom i štiti vodeće trgovce narkoticima. Nakon Drugog svjetskog rata, SAD je, primjerice, podržavao štrajkbreherske aktivnosti talijanske mafije protiv sindikata kojima su dominirali komunisti u Italiji i Francuskoj, a također je podržavao vođu kineskog Guomindanga Jianga Jieshija koji je imao bliske veze s kriminalnim sindikatima Green Gang i čija je tajna policija operacije protiv Komunističke partije Kine (KPK) bile su dijelom subvencionirane opijumom.
U godinama koje su uslijedile, CIA je nastavila podržavati ostatke GMD-a u Burmi koji su preuzeli kontrolu nad unosnom trgovinom Zlatnog trokuta kako bi pomogli financirati niz neuspjelih napada u stilu Zaljeva svinja na kinesko kopno. Agencija je istodobno razvila bliske veze s tajlandskim policijskim generalom Phao Sriyanonom, koji je koristio prihode od trgovine drogom za financiranje nemilosrdnog unutarnjeg sigurnosnog aparata. Izvješće State Departmenta iz tog razdoblja zaključuje da je kao rezultat institucionalizirane policijske korupcije Bangkok postao glavno mjesto pretovara opijuma i da je “mala vjerojatnost da će promet biti suzbijen sve dok dužnosnici na vlasti poput Phaoa nastavljaju ubirati veliku štetu. financijsku nagradu.” Čak je i Harry J. Anslinger, arhitekt ozloglašene kampanje “Reefer madness” koji je u svojstvu ravnatelja Federalnog ureda za narkotike (FBN) dosljedno osuđivao “Crvenu Kinu” zbog pokušaja potkopavanja Zapada putem opijuma, priznao u privatnim prepiskama da je korupcija Phaoa i drugih tajlandskih elita bila “toliko opsežna da im je izašla na uši”.
Obrazac suučesništva dosegao je vrhunac kada su se SAD oslonile na ozbiljne gospodare rata koji uzgajaju opijum u Laosu da povedu tajni rat protiv komunističkog Patheta Laoa koji je bio otjeran u ilegalu nakon CIA-ine subverzije izbora 1958. Mnogi od zalihe su letjele u CIA-inim subvencioniranim zrakoplovima Air America. Miljenik CIA-e bio je general Vang Pao, šef njihove tajne vojske domorodačkih Hmonga, koja je prema izvješćima očevidaca počinila brutalna djela nasilja i mučenja, zaradivši divljenje tvrdolinijaša poput Edwarda Lansdalea. Sam Vang Pao živio je raskošnim životnim stilom od krijumčarenja na crnom tržištu i, prema službenoj povijesti CIA-e, uhitio ga je agent FBN-a Bowman Taylor 1963. u tajnom hapšenju, iako mu je CIA dala kratki predah u Miamiju prije nego što je odveden. natrag u svoju bazu u džungli u Long Tienu. Šef postaje CIA-e Douglas Blaufarb primijetio je u svojim memoarima da su SAD "zažmirile" na umiješanost Hmonga s opijumom iz vojne nužde i da, iako su poduzeti svi napori da se to obeshrabri, nije bilo moguće biti siguran da pojedini Amerikanci jesu " nisu iskoristili priliku koju je pružila dostupnost opijuma i prijevoza (a autor je svjestan da su neki to učinili)." Drugi operativac CIA-e rekao je novinaru Rogeru Warneru. “Mogli ste imati rat protiv komunizma ili rat protiv droge, ali niste mogli imati oboje.”
U susjednom Južnom Vijetnamu, administracija Eisenhowera i Kennedyja pomogla je uzdržavanje Ngo Dinh Diema i njegovog brata Ngo Dinh Nhua, za kojeg se pričalo da je ovisnik o opijumu. Iskoristio je svoje veze s korzikanskom mafijom kako bi razvio kontrolu nad trgovinom drogom, čiji je profit koristio za financiranje mreže od tisuća političkih doušnika dok je Južni Vijetnam pretvoren u policijsku državu. Nakon što su braća Ngo svrgnuta i ubijena u državnom udaru koji je podupirao SAD, korupcija u vladi, uključujući vojsku i policiju koju subvencioniraju Amerikanci, i dalje je bila raširena, dosegnuvši vrhunac tijekom vladavine Nguyen Cao Kyja, kojeg je Diem nazvao " kauboj” – izraz nominalno rezerviran za najistaknutijeg gangstera iz Cholona. Prije nego što je postao šef države, Ky je izbačen iz tajne misije CIA-e u Laosu zbog svoje umiješanosti u krijumčarenje opijuma. Njegov glavni mešetar moći, šef policije Nguyen Ngoc Loan (najpoznatiji po tome što je fotografiran kako puca u glavu zarobljeniku Vijetkonga) navodno je nadgledao prodaju zaplijenjenog opijuma sa stražnjih vrata skladišta. Kad su agenti za kontrolu droga pokušali provesti potpunu istragu, odbio ih je veleposlanik Ellsworth Bunker, koji je izjavio da su ga "pritisci koji su previše poznati da bi ih bilo potrebno nabrajati" spriječili da poduzme akciju, unatoč "neublaženom zlu" povezanom s trgovinom drogom .
Otkako je Vijetnamski rat završio, SAD kontinuirano njeguje bliske veze s vodećim trgovcima narkoticima, uključujući pakistanski ISI i vojne časnike diljem Latinske Amerike koje je američka vojna obavještajna služba podržavala u korištenju narkotika za financiranje protupobunjeničkih i terorističkih aktivnosti. Godine 1987., bivši šef međunarodne obavještajne jedinice DEA-e, Dennis Dayle, zvanično je priznao da su se gotovo sve njegove ključne mete istrage u 30-godišnjoj karijeri "bez izuzetka pokazale da rade za CIA-u" U knjizi iz 1969., Tragači za užitkom, dr. Joel Fort, koji je istraživao optužbe za korupciju u svom svojstvu sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, komentirao je: “Činjenice su i bile su lako dostupne svakome tko stvarno želi istražiti ispod površine…. U stvari, Sjedinjene Države prikrivaju, a ponekad i subvencioniraju trgovinu opijumom, koju navodno iskorijenjuju. Sloj za slojem dvoličnosti i korupcije rijetko se nadmašuje čak iu modernim špijunskim romanima.” Nažalost, ti su komentari jednako aktualni i danas, četrdeset godina kasnije. Očigledni dvostruki standardi bili bi komični da nije stvarne tragedije ljudi poput Emeryja koji se suočavaju s dugotrajnom robijom za zločine koji blijede u usporedbi s onima koji rade blizu centara moći i koji su obilato nagrađeni za obavljanje prljavog posla carstva. Ahmed Wali Karzai je samo posljednji primjer.
Gospodin Kuzmarov je docent povijesti na Sveučilištu u Tulsi i autor knjige Mit o ovisnoj vojsci: Vijetnam i moderni rat protiv droga.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije