Danas vam donosimo razgovor s khalidom kamauom, članom Black Lives Matter Atlanta, Our Revolution i Democratic Socialists of America (DSA) koji se natječe za gradsko vijeće u South Fultonu, Georgia.
Sarah Jaffe: Počnimo s vašom odlukom da se kandidirate za gradsko vijeće. Razgovarajte o tome što vas je navelo da se odlučite kandidirati za izbornu dužnost.
khalid kamau: Bilo je raznih faktora, ali sve je zapravo počelo s Berniejem Sandersom. Mislim da nitko od nas još nije prepoznao koliko je njegova kampanja bila monumentalna. Svaka predsjednička utrka u politički proces uvodi novu generaciju volontera, ljudi koji su voljni pokucati na vrata i uključiti se u politiku, ali Bernie je potaknuo skupinu visokoobrazovanih, visoko kvalificiranih aktivista. Ti su ljudi uglavnom već bili politički angažirani, ljudi poput mene. Zatim nas je zadužio da se kandidiramo za lokalne urede, konkretno, kao način infiltracije i transformacije Demokratske stranke, te napredovanja na političkoj ljestvici.
Mislim da je jedna od velikih pogrešaka koju čine mnogi ljudi s ljevice, ali ljudi općenito, ideja o pokušaju transformacije vlade i društva od vrha prema dolje. Dakle, usredotočite se samo na velike utrke; predsjedničku utrku ili utrku za guvernera. Nadamo se da ćemo na taj način nekoga dobiti na dužnosti i da će napraviti ovu promjenu od vrha prema dolje. Ono što smo očito vidjeli u državama poput Sjeverne Karoline je da čak i kada ste u mogućnosti osvojiti velika mjesta, što su obično dugotrajne utrke, ako se niste infiltrirali u tu stranku ili tu vladinu strukturu iz temelja, vrlo je teško za šefa države, bilo da se radi o guverneru ili predsjedniku, da stvarno pokrene promjene ako nemaju kooperativni Kongres ili državno zakonodavno tijelo ili gradsko vijeće.
Zatim, druga važna stvar kod kretanja u drugom smjeru je da stvarno razvijate skupinu ljudi koji glasaju na ključnim pozicijama. Na primjer, ni s postupkom imenovanja za Demokratsku stranku ni s izborima prošlog mjeseca za predsjednika DNC-a [Demokratskog nacionalnog odbora], nije bilo dovoljno progresivaca na mjestima odlučivanja, bilo da se radi o superdelegatima ili delegatima na konvenciji, ali također obnašatelji dužnosti i predsjednici županija koji mogu glasati na zimskom sastanku DNC-a za predsjednika DNC-a. Te pozicije drže ljudi koji su na njih došli godinama prije nego što su se ti izbori dogodili. Dakle, godinama prije konvencije 2016. i godinama prije zimskog sastanka DNC-a 2017., ljudi su se kandidirali za izbore i ušli u ta mjesta. Stvarno je važno da odradimo jako tešku, dugu podlogu. To su stvari koje su mene osobno oduševile kao aktivista i političkog organizatora.
Razmišljao sam o tome kako bih se mogao uključiti u Metro Atlanta, u svom lokalnom području. Božjom milošću pokazalo se da je kraj u kojem sam ja živio, a koji je bio neinkorporiran, odlučio postati grad. Dakle, ovdje, ovo mjesto u kojem sam trenutno živio, gdje sam rođen i odrastao - živim u kući u kojoj sam odrastao kao dijete - se inkorporirao i postajao grad. To je bilo prirodno uklapanje. Tada sam saznao pojedinosti, da će ovaj grad biti najveći grad koji je država Georgia stvorila u više od sto godina i da je veličine gotovo same prijestolnice…. Svaki dan ljudi počinju shvaćati koliko je ovo velik grad, koliko ćemo različitih županija i općina dodirnuti. Imamo mogućnost imati najveći progresivni grad na jugu ako osvojimo četiri od sedam mjesta u gradskom vijeću i/ili ured gradonačelnika.
Treća ključna točka je da nam grad koji je progresivan daje priliku da argumentiramo progresivnu politiku. Mnoge politike o kojima su govorili Bernie i drugi naprednjaci, bilo da se radi o minimalnoj plaći od 15 dolara i univerzalnoj zdravstvenoj zaštiti ili o tome da dan izbora bude državni praznik - mnogi ljudi misle: "Oh, to su dobre ideje, ali mogu ne radi. Nisu održivi. Oni nisu ekonomski isplativi.” Dakle, vrlo često na nacionalnim izborima tražimo od ljudi da riskiraju nešto što nisu vidjeli na lokalnoj razini, na manjoj razini. Ovo je naš pokušaj, konkretno u Gruziji, ali općenito na jugu, da pokažemo da te politike stvarno funkcioniraju i da nisu samo dobre ideje, već su to pametne ideje i mogu razviti gospodarstva i transformirati regije i uključiti ljude u svom biračkom tijelu i svojoj lokalnoj vlasti. To su stvari koje me uzbuđuju.
Razumijem da surađujete s raznim organizacijama i aktivističkim skupinama na području Atlante. Volio bih čuti nešto o organizaciji koju ste napravili s Black Lives Matter i Fight za 15 dolara.
Pomogao sam organizirati ogranak organizacije Black Lives Matter u Atlanti. Bio sam na prvom sastanku. Zapravo ga je pozvala drugarica koja je vrlo napredna, Mary Hooks. Sazvala je sastanak, pa sam se ja uključio u to. Učinili smo mnogo, posebno oko policijskog nasilja. Ja to zovem Blue on Black Crime ovdje u Atlanti. To je zapravo još jedna stvar koja me inspirirala da se kandidiram... bilo je dosta incidenata u Gruziji. Pokušavali smo barem imati suđenje za policijske službenike. Nismo u proteklih sedam godina — bilo je više od 70 pucnjava, 70 ubojstava civila od strane policije i niti jednom u tih sedam godina nismo imali niti jedan sudski proces, a kamoli osuđujuću presudu, baš nikad niti sudski proces o tome.
Zaista smo se zalagali i za dekriminalizaciju marihuane jer je to veliki pokretač u zatvorskom procesu. Gruzija je zapravo [na vrhu] za različita uhićenja zbog marihuane. Za crne i smeđe ljude koji se uhićuju u neproporcionalnoj stopi. To su dvije velike stvari na kojima smo radili.
Shvaćam da ćemo s ovim novim gradom puno pozicija koje smo pokušavali zamijeniti ili puno uredbi koje smo pokušavali promijeniti, kao potpuno novi grad, napisati te uredbe. Mogli bismo birati ili glasovati o načelniku policije ili gradskom sudskom sustavu. Čini se kao prirodan napredak.
Također sam radio s organiziranim radništvom ovdje u Atlanti, kako za Borbu za 15 dolara, tako i na vlastitom poslu. U vrijeme kada sam počeo raditi za Sandersovu kampanju, zapravo sam bio operater paratranzitnog autobusa ovdje u Atlanti. Atlantski tranzitni sustav, koji se zove MARTA, Metro Atlanta Rapid Transit Authority, odlučio je outsource preko tri 300 autobusnih prijevoznika i mehaničara. Bio je to doista napor da se izvuče iz ugovora sa sindikatom, da se izvuče iz svojih mirovinskih obveza i obveza zdravstvenog osiguranja koje su ispregovarali organizirani radnici. S tim smo se borili nekoliko mjeseci. Dogodio se outsourcing, a ja sam ostao bez posla, što me stvarno dodatno radikaliziralo.
Dobra vijest je da je savezni sudac zapravo poništio to outsourcing i izdao zabranu. Ti tranzitni radnici će dobiti natrag svoje poslove. MARTA se još uvijek žali na tu odluku, ali trenutno se čini da je sud presudio u našu korist, pa će se ti poslovi vratiti. Samo sudjelovanje u tim različitim pokretima bilo je ono što mi je pomoglo kad je došlo vrijeme da se kandidiram za dužnost u smislu podrške i volontera. Bila je to zapravo samo vrsta prirodne evolucije.
Georgia nije država s velikim radničkim pokretom — to je država s takozvanim "pravom na rad". Volio bih čuti kako govorite malo više o uključenosti u radnički pokret u Georgiji, u Atlanti — o zamkama, ali i pozitivnim stranama radničkog pokreta u Georgiji.
Uz trenutnu administraciju koju trenutno imamo na dužnosti i ravnotežu Vrhovnog suda, možda ćemo na nacionalnoj razini prijeći na nacionalni zakon o pravu na rad i poništiti desetljeća presedana koji su favorizirali organizirani rad. Mislim da je na neki način uzbudljivo i informativno biti u ovoj državi vidjeti kako se radništvo organizira i zapošljava kad nije automatski da se radnici upisuju. Kako vi, u državi s pravom na rad, objašnjavate vrijednost i važnost učlanjenja u sindikat i podržavanja sindikata? Moj rad je prvenstveno bio s ATU-om, tranzitnim sindikatom. Ali, također sam bio član CWA-a i dobio sam podršku u ovoj utrci od strane Teamstersa.
Saznao sam za vašu kampanju preko američkih demokratskih socijalista, koji su bili vrlo uzbuđeni što će se netko od njih natjecati za dužnost. Volio bih čuti kako govorite malo o vezama koje imate s nacionalnim skupinama i razmišljate o kandidiranju za lokalni ured u kontekstu izgradnje šireg pokreta diljem zemlje.
Mislim da je jako važno. Trenutno imamo samo dvostranački sustav, nažalost. Dakle, u državama u kojima demokrati nisu na vlasti (crvene države), vrlo je važno umrežiti se na nacionalnoj razini kako biste mogli dobiti razinu potpore i financijske i u smislu volontera koju vaša stranka na lokalnoj razini možda neće moći osigurati. Ne mislim da imamo manjak volontera u Georgiji, ali bilo je nevjerojatno, velika financijska potpora koju sam dobio na nacionalnoj razini upravo zato što sam se pridružio Našoj revoluciji i Bernieju Sandersu i Demokratskim socijalistima Amerike, koje je Bernie također izašao iz. Otputovao sam u New York kako bih govorio na konferenciji mladih, prijavio mnoštvo volontera, primio tisuće i tisuće dolara, u ovom trenutku, desetke tisuća dolara donacija iz cijele zemlje.
To je vrlo ključno u financiranju ovih pobunjeničkih kampanja, jer čak i ako ste u mogućnosti prikupiti potporu svoje lokalne državne stranke — što, vrlo često, nećete jer imaju vlastite kandidate iz establišmenta koje radije podržavaju — to je vrlo važno za istinski naprednjaci da se umreže preko državnih granica i da udruže svoje resurse preko državnih granica u utrke u kojima možemo pobijediti i koje mogu imati značajan utjecaj na politiku regije.
S tim u vezi, kakva je bila reakcija demokrata establišmenta na vašu kampanju? Kako su reagirali na vas? Pogotovo nakon tvoje lijepe nadmoćan ukupni broj glasova u prvom krugu ovih izbora.
Tiho su ga podržavali. Uvijek postoji komplicirana politička računica. U mojoj utrci to je bilo stvarno povijesno. Imamo sedam gradskih četvrti i gradonačelnika. Dakle, osam mandata i za tih osam mandata imali smo preko 71 kandidata. Mnogi demokrati establišmenta u Georgiji bojali su se podržati mene ili bilo koga u bilo kojoj od utrka, jer su se bojali koga bi mogli razbjesniti a da je bio povezan s jednim od 71 kandidata. Svatko od nas poznaje svoje različite ljude. Dakle, mnogi su jednostavno ostali izvan utrke. Zatim, vrlo često - i to je vjerojatno dobra stvar - mnoge državne stranke i čelnici državnih stranaka, budući da je ovo izrazito demokratska utrka i regija, mnogi od njih imaju politiku jednostavnog neupuštanja u utrke u kojima postoji demokrat na demokratu .
Dakle, njihova podrška je bila mlaka, u najboljem slučaju. Ali, budući da imamo istinske naprednjake, naprednjake bez pardona, stvarno vidim da gradimo pokret koji je nešto poput čajanke gdje se ne bojimo podržati u unutarstranačkim ili nestranačkim utrkama. Ljudi poput DSA ili Our Revolution traže vjerodostojne progresivne kandidate. To su jedini ljudi koje će podržati i podržat će ih čak i ako se natječu protiv drugog demokrata i iza toga stave novac. Zatim, imate nekoliko hrabrih demokrata iz establišmenta poput Teda Terryja, koji je gradonačelnik Clarkstona, koji je doista model progresivizma u Georgiji. Podigao je minimalnu plaću gradskih radnika na 15 dolara po satu i izbore proglasio općinskim praznikom, a također je smanjio kazne za marihuanu tako da se ljudi iz radničke klase ne zatvaraju samo zbog pušenja jointa.
To je također važnost da se istinski naprednjaci organiziraju na način prikupljanja sredstava i volonterski kako bi stvarno utjecali na lokalne izbore. Nadajmo se da je ovo samo praksa da se prvo državni pokret uključi u politiku na državnoj, a zatim i na nacionalnoj razini. Mislim da je ova kampanja potaknula naprednjake jer razumiju: "Oh, kad se uključimo i počnemo se organizirati na vrlo ciljan način i podržavati ljude [na] vrlo ciljan način, možemo pobijediti u utrkama i ako to možemo učiniti lokalno, možemo to raditi i na većim pozornicama.”
Mislim da je ono što je najsnažnije u ovoj utrci, pa čak i mojoj kampanji, to što volim Bernieja, ali mislim da njegova kampanja nije uspjela — ne mislim da je ovo osobni neuspjeh Bernieja, već možda ljudi koji bili oko njega i savjetovali tu kampanju — je da nije bilo dovoljno pozornosti posvećeno obojenim ljudima. Nisam siguran da su obojeni ljudi koji su bili u toj kampanji saslušani onako kako su trebali. Bernie se nije izjasnio — iznio je izvrstan argument za klasu. Mislim da se implicira da su obojeni ljudi nerazmjernije pogođeni klasnim razlikama nego bijelci. Mislim da je postojala pretpostavka da bi obojeni ljudi to razumjeli i da bi razumjeli da su argumenti koje je iznosio o klasi i jednakosti implicitno bili i argumenti o rasnoj nejednakosti.
Mislim da, iskreno, budući da je Bernie bio stari bijelac, crnci, obojeni ljudi, nisu implicitno shvatili da im se obraća. Mislio sam da je razgovarao s njima, ali nisam siguran da su svi ostali mislili. Jedna od stvari koje će progresivni pokret morati učiniti jest pronaći obojene vođe i obojene kandidate koji će prenijeti ovu poruku. Kada govorim o tome, s pravom ili ne, kada govorim o jednakosti prihoda i kada govorim o radničkim obiteljima, crno-smeđa publika kojoj se obraćam implicitno shvaćaju da im govorim i da sam govoreći u njihovo ime i da govorim o njima. Ne moram nužno ići okolo iznoseći puno rasnih argumenata. Mislim da moji vjerni stavovi o Black Lives Matter puno govore o mojoj vlastitoj rasnoj politici i da mogu iznijeti te argumente klase [koje] obojeni ljudi dobivaju, jer je ovaj grad 89 posto Afroamerikanac i budući da sam ja Afroamerikanac, ljudi znajte da o njima govorim.
Najbolji način da doprete do obojenih zajednica je imati obojene kandidate i uvesti ove politike u obojenim gradovima. Ako pogledate puno ovih najnaprednijih mjesta, to su mjesta poput Seattlea ili Massachusettsa. U mnogim od ovih najnaprednijih gradova, obično su manji gradovi, više su bijelci i imućniji. Ideja je da samo bogati ljudi, samo bogati bijeli ljudi mogu priuštiti provođenje ovakvih progresivnih politika. Mislim da će biti jako važno da vodstvo Demokratske stranke, ali [lijevice] općenito... mora izgledati kao baza birača.
Znam da je bilo toliko tjeskobe oko "Kako ćemo dobiti bijele glasače iz radničke klase?" Ali trenutno, najdosljedniji glasači u Americi su crne žene, a najdosljedniji progresivni glasači su crnci i smeđi ljudi. Moramo izgraditi bazu naše stranke ili tog pokreta s tim ljudima i osigurati da kandidiramo kandidate na mjestima i uspostavimo politiku na mjestima koja podržavaju te ljude. Mislim da je veliki problem ovih sljedećih nekoliko izbora, i mislim da sljedećih 20 godina [u] Americi, najveći izazov s kojim ćemo se suočiti je nejednakost prihoda i ovaj sve veći disparitet. Srednja klasa je nestala. Sada imamo radničku klasu i klasu bogatih. Zaista trebamo nastaviti ubijati tu istinu u javne i političke razgovore koji se događaju. To je ono što se nadam da ću učiniti, jest premostiti taj rasni jaz kako bi ljudi shvatili da … svi patimo od nejednakosti u prihodima zadnjih 30 godina.
Koji su sljedeći koraci ovdje? Kada je otjecanje?
Drugi krug je 18. travnja. Prijevremeno glasovanje već je počelo. Trajat će tri tjedna do petka prije 18. travnja. Zatim, 18. travnja, tog utorka bit će naši izbori. Osim moje rase, kada ljudi stupe u kontakt sa mnom, mogu saznati za ljude koje podržavam u drugim četvrtima gradskog vijeća. Još jednom, radi se o učinkovitosti u provedbi ovih promjena politike. To nije nešto što mogu učiniti jednostrano. Trebat će mi četiri glasa i, nadam se, progresivno raspoložen gradonačelnik kako bih ostvario ove promjene.
Kako ljudi mogu držati korak s vama?
Mogu me kontaktirati na khalidcares.com. Možete saznati nešto o meni, možete saznati o drugim utrkama ovdje u gradu South Fultonu iu državi Georgiji.
Interviews for Resistance je projekt Sarah Jaffe, uz pomoć Laure Feuillebois i podršku Instituta Nation. Također je dostupan kao podcasta on iTunes. Ne smije se ponovno tiskati bez dopuštenja.
Sarah Jaffe je izvjestitelj na The Nation Institute i pokrivao je rad, socijalnu i ekonomsku pravdu i politiku za Truthout, The Atlantic, The Guardian, In These Times i mnoge druge publikacije. Ona je sudomaćica Belabored, radnički podcast koji vodi časopis Dissent, i autor Neophodni problemi: Amerikanci u pobuni (Narodne knjige, 2016.). Pratite je na Twitteru: @sarahljaffe.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije