Izvor: International Viewpoint
Ruska invazija na Ukrajinu drugi je odlučujući trenutak Novog hladnog rata u koji je svijet upao od prijelaza stoljeća kao rezultat američke odluke o proširenju NATO-a. Prvi odlučujući trenutak bila je invazija Iraka pod vodstvom SAD-a 2003. Završila je potpunim neuspjehom u postizanju američkih imperijalističkih ciljeva. Cijena koju je Irak platio – i još uvijek plaća zajedno sa susjednim zemljama – bila je ogromna, ali sklonost američkog imperijalizma da napada druge zemlje ozbiljno je smanjena, što je potvrđeno nedavnim američkim povlačenjem iz Afganistana.
Sudbina ruske invazije na Ukrajinu odredit će sklonost svih drugih zemalja za agresiju. Ako zauzvrat ne uspije, učinak na sve globalne i regionalne sile bit će snažno odvraćanje. Ako uspije, to jest ako Rusija uspije "pacificirati" Ukrajinu pod ruskim čizmama, učinak će biti veliko klizanje globalne situacije prema neobuzdanom zakonu džungle, ohrabrivši sam američki imperijalizam i njegove saveznike da nastave s vlastitim agresivnim stavovima.
Za sada je herojski otpor ukrajinskog naroda bacio u nered cijeli spektar reakcionarnih štovatelja Vladimira Putina, od globalne teške desnice i krajnje desnice do pseudolijevih pristaša ruskog imperijalizma. Putinova pobjeda u Ukrajini uvelike bi osnažila ovaj raspon reakcionarne politike.
Osim opće osude ruske invazije, u redovima pravih antiimperijalista također je došlo do određene zbrke oko specifičnog stava koji treba zauzeti o pitanjima vezanim uz rat koji je u tijeku. Važno je razjasniti ova pitanja.
1. Nije dovoljno pozivati Rusiju da prestane s napadima i pozivati na “momentalni prekid vatre i povratak za pregovarački stol”. Nismo koristili takav jezik poput UN-a kada su Sjedinjene Države napale Irak, već smo zahtijevali trenutno i bezuvjetno povlačenje agresora, kao što smo učinili u svakom slučaju invazije jedne zemlje od strane druge. Isto tako, trebamo zahtijevati ne samo obustavu agresije nego i hitno i bezuvjetno povlačenje ruskih trupa iz Ukrajine.
2. Zahtjev za ruskim povlačenjem odnosi se na svaki pedalj teritorija Ukrajine – uključujući teritorij koji je Rusija napala 2014. Kada postoji spor oko pripadnosti bilo kojeg teritorija bilo gdje u svijetu – poput Krima ili pokrajina u istočnoj Ukrajini, u ovaj primjer – nikada ne prihvaćamo da se to riješi golom silom i zakonom moći, nego uvijek samo slobodnim korištenjem prava dotičnih ljudi na demokratsko samoodređenje.
3. Protiv smo poziva na izravnu vojnu intervenciju jedne imperijalne sile protiv druge, bilo da se radi o čizmama na zemlji ili nametanju Zone zabrane leta iz daljine. Kao pitanje općeg načela, mi smo protiv izravne vojne intervencije bilo koje imperijalističke sile bilo gdje. Tražiti da se jedna od njih sukobi s drugom jednako je željeti svjetski rat između nuklearnih sila. Štoviše, ne postoji način na koji bi se takva intervencija mogla izvršiti unutar granica međunarodnog prava budući da većina velikih imperijalističkih sila ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a. Čak i ako je lako razumljivo da ukrajinske žrtve agresije takve pozive upućuju iz očaja, to su ipak neodgovorni zahtjevi.
4. Zalažemo se za isporuku obrambenog oružja žrtvama agresije bez ikakvih uvjeta – u ovom slučaju ukrajinskoj državi koja se bori protiv ruske invazije na njezin teritorij. Nijedan odgovorni antiimperijalist nije pozvao SSSR ili Kinu da uđu u rat u Vijetnamu protiv američke invazije, ali svi radikalni antiimperijalisti bili su za povećanje isporuke oružja od strane Moskve i Pekinga vijetnamskom otporu. Dati onima koji vode pravedan rat sredstva za borbu protiv mnogo moćnijeg agresora elementarna je internacionalistička dužnost. Blijedo protivljenje takvim isporukama kontradiktorno je osnovnoj solidarnosti sa žrtvama.
5. Nemamo načelan generalni stav o sankcijama. Bili smo za sankcije usmjerene na južnoafričku državu apartheida i mi smo za sankcije usmjerene na izraelsku naseljeničko-kolonijalnu okupaciju. Bili smo protiv sankcija nametnutih iračkoj državi nakon što je uništena ratom 1991., jer su to bile ubojite sankcije koje nisu služile pravednom cilju, već samo podčinjavanju države američkom imperijalizmu uz kvazigenocidnu cijenu za njezino stanovništvo. Zapadne sile odlučile su uvesti niz novih sankcija protiv ruske države zbog njezine invazije na Ukrajinu. Neki od njih doista mogu ograničiti sposobnost Putinovog autokratskog režima da financira svoj ratni stroj, drugi mogu biti štetni za rusko stanovništvo bez većeg utjecaja na režim ili njegove oligarhijske prijatelje. Naše protivljenje ruskoj agresiji u kombinaciji s našim nepovjerenjem prema zapadnim imperijalističkim vladama znači da ne bismo trebali niti podržati sankcije potonjih, niti zahtijevati da se one ukinu.
6. Konačno, najočitije i najjednostavnije pitanje od svih iz progresivne perspektive je zahtjev da se sve granice otvore za ukrajinske izbjeglice, kao što bi trebale biti za sve izbjeglice koje bježe od rata i progona iz kojeg god dijela svijeta dolazile. Dužnost dočeka i smještaja izbjeglica i troškove toga moraju pravedno podijeliti sve bogate zemlje. Također treba pružiti hitnu humanitarnu pomoć interno raseljenim osobama unutar granica Ukrajine.
Solidarnost s ukrajinskim narodom!
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije