U politici protiv imigracije postoji čest argument koji tvrdi da je nedokumentirana imigracija teret za socijalne službe i javnost - ili, kako je to rekao predsjednik Trump u svojoj posljednjoj, očajničkoj poruci uoči izbora na sredini mandata, ona "potkopava javnost sigurnost, i predstavlja ogroman pritisak na lokalne škole, bolnice i zajednice.”
To je poruka koja može odjeknuti, s obzirom na nedostatak pristupačnog stambenog prostora u američkim gradovima, nečuvene troškove zdravstvene zaštite, raspadajuću infrastrukturu i škole koje su lišene financiranja. Ali to je također proračunato pogrešno usmjerenje, jer svatko tko je zabrinut za ova pitanja ne bi trebao biti zabrinut zbog tražitelja azila koji su zapeli na granici - izvor ovih problema je mnogo bliže kući.
Iako se možda ne osjećaju tako svojim brojnim stanovnicima koji se bore za život, Sjedinjene Države su mjesto obilja, a ne oskudice. Jedna od ilustracija bogatstva zemlje je broj golf terena kojima se može pohvaliti. Postoje, zapanjujuće, 14,794 golf igrališta u Sjedinjenim Državama, prema Nacionalnoj zakladi za golf - više nego dvostruko više od otprilike 6,000 osoba koje trenutno traže azil u Tijuani.
Da, ima dovoljno golf terena u Sjedinjenim Državama da svaki odrasli tražitelj azila i dijete u Tijuani ima cijeli vlastiti teren — a ostalo bi još gotovo 9,000 viška.
Te izbjeglice, koje uglavnom dolaze iz Srednje Amerike, bježe od represivnih vlada, neobuzdanog nasilja bandi i ekonomskog očaja. Među njima su i mala djeca koja su prošla mučan put na sjever. Oni su zapravo zarobljeni u Tijuani, čekajući da Sjedinjene Države obrade njihove zahtjeve iako jesu naznačeno nespremnost da prihvate izbjeglice.
Zajedno s rasističkim (i lažnim) uvjerenjima kojima su srednjoamerički imigranti skloni nasilje i kršenje zakona - što Trump također tvrdi - pristaše oštrih mjera koje SAD koristi protiv tražitelja azila tvrde da ti ljudi oduzimaju dragocjene i rijetke resurse.
Ali činjenica je da s ove strane granice postoji obilje — i to ne samo obilje golf terena. A učiti od ranije ove godine procijenjeno je da ima više od 11 milijuna praznih stambenih jedinica diljem Sjedinjenih Država — daleko više nego dovoljno za smještaj postojećih pola milijuna beskućnici koji su već ovdje i milijuni raseljenih ljudi diljem svijeta koji čeznu za sigurnim mjestom koje bi mogli zvati domom.
Tražitelji azila prema američkom zakonu imaju pravo ući u zemlju i saslušati svoje slučajeve. Ali kada je riječ o resursima potrebnim za doček izbjeglica, nije pitanje imaju li ih SAD - već je riječ o tome kako ih mi odlučujemo koristiti.
Ironično, granični nadzor sam po sebi upija resurse koji bi se mogli upotrijebiti za uspostavljanje novih života ljudi u Sjedinjenim Državama, umjesto da ih drži vani. Vlada bi na kraju mogla potrošiti do $ 200 milijuna samo o raspoređivanju dodatnih graničnih snaga do kraja 2018. To nadilazi okvire Milijarde potrošeno kao osnova za nadzor granice svake godine. Trump je pozvao na slanje ukupno 15,000 vojnika na granicu - više od broja koji se trenutno bori u Afganistanu.
A kad smo već kod tog naizgled beskrajnog rata: vojna potrošnja nedvojbeno predstavlja najgore zlouporabe bogatstva zemlje. S rekordnim vojnim proračunom od 717 milijardi dolara koji je ove godine usvojio Kongres, čini se da je izvor sredstava za oružje i ratove beskrajan. Dvostranačka komisija nedavno je pozvala čak i na povećanje vojnog proračuna viši — nešto što se nije previše spominjalo u razgovoru o nacionalnoj potrošnji.
Vrijedno je napomenuti da velik dio te potrošnje odlazi na vojne aktivnosti koje raseljavaju ljude i pretvoriti ih u izbjeglice početi sa.
Nepriuštivi gradovi, loše škole i sve lošija infrastruktura ima problema u Sjedinjenim Državama. Ali nisu ih uzrokovale izbjeglice. Te mučne značajke američkog života stoje uz nevjerojatan eksces.
Ljudi koji su očajnički doplovili do granice potencijalni su prijatelji i susjedi, a ne prijetnje. Njihov dolazak trebao bi potaknuti razgovor o nejednakosti u Sjedinjenim Državama i vrsti politike koja nam svima može pružiti ono što trebamo i zaslužujemo.
Khury Petersen-Smith je stipendist Michaela Ratnera na Institutu za političke studije, gdje proučava migrantsku i izbjegličku politiku.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije