Idući južno duboko u srce izraelske pustinje Negev, mala beduinska sela niču u daljini.

Djeluju mirno i veličanstveno u pustinjskoj vrućini, usječeni u krajolik prošaran kolibama za stanovanje i šatorima izgrađenim od juhe i drvenih štapova nedaleko od 52 aktivne vojne zone u Negevu. Starci u svojim khafeyama sjede i piju arapsku kavu, kamenih lica – kao da su sve ovo već vidjeli. Žene nigdje.

 

Beduinsko selo Wadi al-Na’am nalazi se u sjeni kemijske industrijske zone. Slijedeći prašnjavu cestu s autoceste, s lijeve strane izranja, mračna i tlačiteljska, arhitektonska katastrofa. 

 

4,000 ljudi živi u blizini Ramat Hovava, izraelskog odlagališta toksičnog otpada – jedne od 17 kemijskih tvornica u tom području. Otvoren 1975., ostavio je trag olupina što je dodatno pogoršalo užasnu situaciju: visoke stope smrtnosti dojenčadi, rak i brojne druge zdravstvene posljedice otpadnih voda, 97% seoskog stanovništva na državnom osiguranju. Električni vodovi prolaze pokraj seoskih dvorišta i nikoga ne spajaju na mrežu. 

 

Orly Almi, koordinatorica projekta za nepriznata sela u Negevu za liječnike za ljudska prava, izvještava o visokom udjelu pobačaja, srčanih bolesti u mladoj dobi, visokoj razini raka i visokoj stopi urođenih mana. Dodano ovome, vladino vlastito epidemiološko istraživanje objavljeno nakon godina pritiska pokazuje da među beduinskom populacijom postoji visoka stopa urođenih mana i subnatalnih poroda.

 

Ministarstvo zdravstva, nespremno izložiti svoje liječnike zdravstvenim opasnostima iz postrojenja, ne pruža zdravstvene usluge u selu. Drugi se ne slažu s tom procjenom i tvrde da beduinska vlast koristi uskraćivanje zdravstvenih usluga kako bi natjerala seljane da se presele u Segev Shalom, obližnje naselje. Medicinska klinika na solarni pogon koju su ručno izgradili volonteri stoji prazna.

Bustan, nevladina organizacija koja je vodila projekt, sada traži volontere iz medicinske zajednice koji bi mogli koristiti novi objekt zbog vladinog nedjelovanja.

 

Mnogi sada kažu da iscrpljivanje svih pravnih mogućnosti neće vratiti mrtve niti ublažiti patnju.

 

Ova bitka oko zemlje, moći, državnih resursa, kulture i povijesti vodi se kroz tijela za planiranje, vladina ministarstva, sudnice, vodstvo zajednice, sigurnosne snage i na političkoj razini. 

 

Nepriznata sela ne pojavljuju se na službenim kartama Države Izrael i nisu uključena u brojke Državnog zavoda za statistiku. Ova sela nisu službeno priznata od strane države tako da ne postoji zakonska odgovornost za pružanje čak ni osnovnih usluga. Zemljišta su klasificirana kao poljoprivredna, zbog čega su svi podignuti objekti nezakoniti.

 

U siječnju, kada je izgrađeno deset novih domova u novom židovskom naselju Giv’ot Bar na zemlji Elarakib usred noći između gradova Be’er Sheva i Rahat, zemlje predaka Al-Ukbija plemena, vlada je također poprskala 4,000 dunama u tri odvojena sela i domove 50 beduinskih obitelji, trovajući pritom polja pšenice. Novo selo izgrađeno je dok vlada planira srušiti brojna beduinska sela u Negevu prema Planu razvoja Negeva premijera Ariela Sharona. 

 

Ovi zemljišni sporovi nastali su četrdesetih i pedesetih godina. Uspostavom Države Izrael 1948. godine došao je novi režim i novi prioriteti u korištenju zemlje. I svatko ima drugačiju interpretaciju onoga što se dogodilo.

 

Ovo je pozadina regionalne traume.

 

Ovdje u pustinji, beduini govore o vremenu u generacijama i njihovoj povezanosti sa zemljom. Ovdje su ostarjeli na različitim mitologijama – njihovi se narativi još uvijek oblikuju. Svijet se kreće brže nego što oni imaju kapacitet odgovoriti. Oni pate od iste diskriminacije kao i ostali Arapi u Izraelu, ali njihovi problemi su akutniji, neposredniji i sigurno će zahtijevati međunarodnu pozornost. Čine sve što mogu kako bi održali ono što imaju unatoč brojnim pritiscima unutar kulture i utjecajima koji dolaze izvana.

 

Sudeći po pokretnoj traci vladinih birokrata, nevladinih organizacija, članova Knesseta i međunarodnih novinara koji kruže okolo, moglo bi se dogoditi nešto poput pravog beduinskog oživljavanja – onog koje se karakterizira u kontekstu domorodačkih prava, pristupa na osnovne usluge kao što su voda, struja, stanovanje, zdravstvena skrb, odgovarajuća kanalizacija, odlaganje smeća, obrazovanje i priznavanje kulturnih prava.

 

Ali neki vjeruju da su to simptomi napetosti koja će uskoro izbiti. 

 

Za sve koji kažu da situacija ide u boljem smjeru, postoje i drugi koji predviđaju nadolazeću beduinsku intifadu, kako je nedavno okarakterizirao izraelski liberalni list Haaretz.

 

Na pitanje je li to moguće, Muhammad Zeidan, čelnik Arapske udruge za ljudska prava, rekao je: “Beduini su miroljubivi, ali su ljudska bića. Mislim da nemaju izbora, tjeraju ih da to učine.«

 

Ono što dodatno komplicira je plan Sharonove vlade za povlačenje iz Gaze – plan ako se provede zasigurno će značiti nova naselja u Negevu koji će povećati razvojne pritiske u regiji.

Dio beduinske zajednice izravno se protivi ovim potezima jer će to neizbježno značiti zadiranje u njihove tradicionalne zemlje. Da parafraziramo ovo razmišljanje, mnogi se pitaju, "kako nam vlada može oduzeti zemlju, uskratiti osnovna prava kao što su pristup vodi, struji, obrazovanju i zdravstvenoj skrbi i nastaviti trovati našu zemlju kemikalijama - mi" ™ve ovdje od prije 1948.''

 

Prema Regionalnom vijeću nepriznatih sela u Negevu, problem nepriznatih sela postao je sve teži od 1965. godine kada je vlada odobrila Zakon o planiranju i izgradnji, kao i nacrt plana u kojem su stotine beduinskih sela i lokaliteta namjerno zanemarene i smatra se da ne postoji. Zemljišta su klasificirana kao poljoprivredno zemljište, čime su svi podignuti objekti bespravni.

 

Zakon o uklanjanju uljeza iz 1981. detaljno je opisao pravni postupak za uklanjanje stanovnika "ilegalnih" domova u Izraelu. Predloženi amandman na ovaj zakon će konsolidirati tijelo koje izdaje naloge za rušenje i tijelo koje ih provodi – proces koji će ciljati na postojećih 45 nepriznatih beduinskih sela u Negevu i pojednostaviti napore za izgradnju židovskih naselja na njihovom mjestu. Mnogi pravni stručnjaci tvrde da bi Zakon o uklanjanju uljeza mogao utjecati na 70,000 beduinskih državljana Izraela koji i dalje žive uz nestandardne usluge vlade. Preostali beduini žive u 7 državnih gradova koji su dobili puno priznanje. 

 

“Želimo da vlada Izraela zaustavi ovu licemjernu i nečuvenu politiku sustavnog uklanjanja beduinske zajednice s njihovih tradicionalnih zemalja dok oni pomažu u izgradnji novih židovskih naselja u Negevu. Pozivamo međunarodnu zajednicu i židovsko vodstvo da iskažu svoj bijes Izraelu,” kaže Jafar Farah, direktor Mossawa centra, jedne od 29 organizacija koje čine Forum Zajedno, koji se zalaže za prava beduina. Farah je to pitanje već iznijela američkoj vladi.

 

Prema Sharonovom planu razvoja Negeva, vlada namjerava šest najvećih nepriznatih sela pretvoriti u službeno priznate gradove u koje će smjestiti sve preostale beduine. Beduinima je to neprihvatljivo jer po njihovom mišljenju ne uzimaju u obzir u potpunosti njihove povijesne zahtjeve za zemljom.

 

 

Čak se priča i o izgradnji hipodroma – neki se već šale da će likovi na trkalištu imati više prava od beduina.

 

U siječnju 2004. premijer Ariel Sharon i ministar industrije i rada Ehud Olmert izjavili su na sastanku s voditeljem Vijeća arapskih nepriznatih sela, Jaberom Abu Khafom, da će vlada početi provoditi svoj plan za prijenos 38 sela. Nakon ovog sastanka, ministar stanovanja je sudjelovao u osnivanju novog židovskog sela na zemlji plemena Al-Ukbi preselivši se u mobilne kućice usred noći.

 

Gotovo 38 % vladinih sredstava za arapske beduinske zajednice u Negevu bit će dodijeljeno za provedbu vladine politike konfiskacije zemlje, posebno u nepriznatim selima. Preko 150 domova je srušeno, a 30,000 dunama usjeva poprskano je i uništeno u Negevu od 2002. godine.

Među beduinskim vodstvom postoji opći dogovor da vladin plan ne uzima u obzir kulturološke osjetljivosti autohtone beduinske kulture.

 

Abu Afash Labad, jedan od članova seoskog vijeća, obraćajući se skupini kaže, "naš pravi identitet je zemlja." Kaže da se ne oslanja na svoje državljanstvo da bi stekao svoja prava jer ga država ne tretira kao građanin. On kaže da država koristi uskraćivanje osnovnih usluga kao instrument moći da evakuira beduine iz njihovih zemalja. Samo prošlog mjeseca, dvadeset troje ljudi iz plemena Abu Elkian, uključujući devedesetogodišnjeg djeda, ozlijeđeno je kada su snage sigurnosti stigle da sruše sedam kuća.

 

Prema Arielu Dloomyju iz Negev Coexistence Foruma, kao židovski građanin ima pravo živjeti gdje god želi. Ali beduinski građani nemaju izbora - mogu ili ostati ilegalno tamo gdje jesu ili se preseliti u sedam naseljenih gradova koji imaju među najnižim socio-ekonomskim pokazateljima od bilo kojeg sela u Izraelu. Forum o suživotu u Negevu pokrenuli su židovski i beduinski građani kako bi promicali pitanja suživota i međusobnog razumijevanja te kako bi židovskom stanovništvu postavili beduinska pitanja, kao što je nedovoljno financiranje novog regionalnog vijeća koje je uspostavljeno za provedbu funkcionalnih rješenja o korištenju zemljišta u regija. "Pozivamo vladu da počne pregovarati s beduinima i da ih tretira kao ravnopravne građane, a ne građane drugog reda", kaže Dloomy.

 

Napetost se dodatno pojačava korištenjem zračnog prskanja kemikalijama od strane Izraelskog ureda za zemljišnu administraciju u svrhu uništavanja usjeva beduina koji su pretežno ječam i pšenica.

Roundup, kemikalija koja se koristi u prskanju povezana je s genetskim defektima i mogućim kancerogenim učincima. Središnji proizvodni pogon pripada tvrtki Monsanto u Sjedinjenim Državama, au Izraelu ga proizvodi Agan Chemicals iz Ashdoda.

 Iako postoji niz tvari koje bi se smatrale štetnima za ljude, mogući dugoročni učinci glavnog sastojka glifosata povezani su s oštećenjem bubrega, smanjenom plodnošću i povećanim rizikom od ne-Hodgkinsovog limfoma. Arapska pravna organizacija Adalah tužila je vladu na sudu kako bi zaustavila prskanje.

 

Slušajući Nurija Al-Ukbija, vođu plemena Al-Ukbi, kako razgovara sa skupinom novinara u jednoj od stražnjih prostorija Kuće pisaca u Tel Avivu, imate osjećaj da ovo nije samo konferencija za novinare za njega , ovo je njegov život. Kao predsjednik Udruge za potporu i obranu prava beduina u Izraelu, on kaže da arapsko-beduinska populacija ima ista prava kao i bilo koji drugi sektor u zemlji. 

 

Pleme Al-Ukbi ne protivi se židovskom naseljavanju u Negevu – oni samo žele da vlasti osiguraju odgovarajuće rješenje za naseljavanje za njih i ostale beduine u Negevu. Posljednja žalba Udruge za potporu i obranu prava beduina u Izraelu u vezi s razvojem Giv’ot Bara bila je 29. lipnja na okružnom sudu u Beer Shevi gdje je sudac odbio žalbu udruge u suradnji s Lokalnim odborom pleme Al-Ukbi.

 

Dakle, za sada će Nuri Al-Ukbi nastaviti govoriti o prijevari sezone sadnje 1951. kada je njegovo pleme prvotno preseljeno iz 'sigurnosnih' razloga. Ima cijelo pleme pred kojim mora odgovarati. On zna da ti sporovi oko zemljišta traju generacijama i da će trebati generacije da ih se riješi. Za sada ne ide nikamo. On će i dalje biti ovdje - stalna pojava u pustinji.

---