Izvor: In Depth News
Radnici migranti bili su na čelu svjetske ekonomije tijekom pandemije COVID-19, kao osnovni radnici. I to uz ogroman rizik za sebe. Oni se suočavaju s onim što Međunarodni odbor za spašavanje naziva "nezamisliva dvostruka hitnost".
Suočeni sa sukobima i raseljavanjem, migranti se moraju suočiti ne samo sa svjetskom pandemijom i učincima ekonomske recesije. Osjetljivi su na siromaštvo, suočavaju se sa sukobima, raseljavanjem ili nesigurnim radnim i životnim uvjetima. Stoga im je potrebna veća ekonomska potpora kako nezaposlenost raste, pristup osobnoj zaštitnoj opremi (PPE) i pravna pomoć.
U Sjedinjenim Američkim Državama, radnici migranti rad u poljima Central Valleya u Kaliforniji, vinske regije u državi, dok požari gore duž zapadne obale, čineći zrak crvenim i opasnim.
Na farmama Almerije, Španjolska, Marokanac migrantski poljoprivredni radnici, žalili su se na "veliki" nedostatak osobne zaštitne opreme, poput maski i sredstava za dezinfekciju ruku, kako bi se spriječilo širenje COVID-19.
Unutar EU-a, Španjolska ima jedan od najvećih udjela radnika migranata, gdje najmanje 25% poljoprivrede u zemlji obavljaju migranti koji nisu njeni državljani. Slično tome, 30% poljoprivrednih radnika u Sjedinjenim Državama nema dokumente, a oko 3.9-4.1 milijuna radnika u EU nema dokumente. Ipak, ti radnici igraju važnu ulogu u nacionalnom i svjetskom gospodarstvu i sada se direktno suočavaju s opasnostima pandemije.
Poput radnika migranata, izbjeglice i raseljene osobe također su osjetljive na učinke zatvaranja i zdravstvenih problema povezanih s pandemijom.
Zbog zatvaranja, mnogi koji se bore za osnovni život izloženi su velikom riziku od gubitka posla i ne ispunjavaju uvjete za državnu financijsku potporu.
Gašenja zbog koronavirusa uništila su mala poduzeća u zemljama diljem svijeta i očekuje se da će rezultirati "teškim" ekonomskim padovima. Kao rezultat, 1.06 milijuna ljudi očekuje se da će biti u opasnosti od siromaštva do kraja godine. Među njima su migranti i izbjeglice, koji su “posebno ranjivi” na učinke krize budući da čine veliki postotak radnika u neformalnom sektoru.
Nedavne studije procjenjuju da je broj neformalnih radnika u Maroku oko 2.4 milijuna (više od trećine marokanskih radnika), te je očekivano povećanje jer potrošači gube posao, a tvrtke traže jeftiniju robu i usluge. Tijekom zatvaranja, mnogi neformalni radnici nisu mogli pronaći klijente ili doći do područja rada zbog nedostatka prijevoza.
Dok su u Maroku tržište rada i privatni sektor bili pod velikim utjecajem zatvaranja, oni koji su najviše pogođeni su radnici zaposleni u neformalnom sektoru, gdje je 66% već izgubili posao. Marokanska vlada pokušala je ublažiti učinke gubitka prihoda, posebno za neformalne radnike, ali od sredine srpnja dosegla je samo 19% kućanstava. Velik dio te pomoći ne dolazi do imigranata, posebno onih koji su neregularni ili bez dokumenata.
Većina imigranata neće se vratiti kući, što je dokazano prošlim financijskim krizama. Umjesto toga, suočavajući se s lošim ekonomskim izgledima kod kuće, mnogi se sele na sjever u Europu. Posljednjih mjeseci Tunis bilježi porast broja migranata koji idu prema Italiji, šest puta broj onih koji su emigrirali prošle godine.
No s zatvorenim tradicionalnim kopnenim migracijskim rutama, sve više migranata okreće se pomorskim rutama i trgovini ljudima, što je do sada rezultiralo više od Smrtnih slučajeva 675 ove godine.
Human Rights Watch upozorio je na komplikacije koje može donijeti pandemija koronavirusa. Radnici migranti često se suočavaju s nesigurnim uvjetima rada i života, što ih može učiniti ranjivijima na učinke virusa.
Kavita Datta, koja studirao Bugarski migranti u Londonu tijekom recesije 2009., sugerira da postoje samo dva rješenja: jedno je smanjiti migraciju; drugi je omogućiti veći legalni pristup i šire razumijevanje prava migranata unutar zemlje kako bi se smanjile šanse za iskorištavanje.
U Webinar domaćin domaćin Centar za migracijsku politiku, gostujući govornik i ravnatelj Centra Andrew Geddes poziva na novu raspravu o imigraciji, sugerirajući potrebu da vlade preispitaju trenutne politike poput podjele odgovornosti i pravnih putova.
Velik dio krivnje pada na sjevernoafričke zemlje emigracije, poput Libije i Maroka, gdje većina ilegalnih migranata putuje u Europu. Vlade Ujedinjenog Kraljevstva nedavni planovi smanjenje migracije uključuje izgradnju off-shore pritvorskih centara u zemljama poput Maroka, sličan plan koji je australska vlada koristila u Papui Novoj Gvineji, koji su kritizirali Ujedinjeni narodi i druge skupine za ljudska prava.
No umjesto da poduzmu odgovor na povećanu migraciju usmjeren na pritvor, organizacije za pravnu pomoć i programi pomoći migracijama imaju više humanitarni pristup, koji može učinkovitije smanjiti nezakonitu migraciju.
Marokanske organizacije poput Droit et Justice a student-run Clinique Juridique de la Faculté de Droit (CJFD) na Sveučilištu Sidi Mohammed Ben Abdallah u Fesu rade upravo to.
CJFD podržavaju Inicijativa partnerstva SAD-Bliski istok i Nacionalna zaklada za demokraciju, a provodi se u partnerstvu s Zaklada visokog atlasa. Tu studenti prava pružaju pravna pomoć migrantima kao dio višedimenzionalnog pristupa smanjenju migracija prema Europi uz istovremeno promicanje ljudskih prava, društvene integracije i poduzetničke obuke. Na taj način tradicionalna iseljenička središta postaju mjesta oslonca i potiču na trajniji ostanak.
Kao odgovor na COVID-19, volontiranje i solidarnost zajednice širom svijeta su povećan. Time se stvara temelj za veću potporu programima zaštite i uključivanja migranata. Zemlje iseljeništva trebale bi povećati partnerstvo između vlada i društvenih organizacija kojima upravlja zajednica kako bi se smanjio broj migranata koji riskiraju opasne migracijske rute, izrabljivanje ili siromaštvo. [IDN-InDepthNews – 16. listopada 2020.]
Jacqueline Skalski-Fouts je studentica dodiplomskog studija na Sveučilištu u Virginiji.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije