National news wires lit up with shocking news that four Oakland, California, police officers were shot dead on March 21 in two separate gunfire exchanges with 26-year old parolee Lovelle Mixon. It began with an apparently routine traffic stop by two motorcycle cops when suddenly Mixon opened fire, killing one on the spot and mortally wounding another.

 

U konačnoj pucnjavi u kući njegove sestre nekoliko sati kasnije, dva pripadnika SWAT-a ubijena su jurišnom puškom prije nego što je sam Mixon smrtno stradao.

 

Još jedan nasilni policijski sukob u crnačkoj zajednici; ni prvi, ni zadnji. Osnovni sukobljeni društveni, ekonomski i politički interesi ostaju između protagonista i sigurno će ponovno eksplodirati.

 

Predvidljivo, krvave posljedice proizvele su povike bijesa samodopadnih političara establišmenta koji su oportunistički raspirivali uzburkane emocije kako bi opravdali ponovne pozive na pojačane policijske patrole, strože standarde uvjetne kazne i strože kažnjavanje prijestupnika.

 

Ovo potpuno promašuje bit. Zar se nismo dovoljno naslušali ovih domaćih verzija 'Shock & Awe?'

 

Što se više može učiniti da se potisne crnačka zajednica koja već čini 40 posto nacionalne zatvorske populacije od gotovo dva i pol milijuna i koja pati od stope nezaposlenosti dvostruko veće od bjelačke populacije?

 

Oakland ne razlikuje se od crnačkih zajednica drugdje s velikim nedostatkom u obrazovanju, prihodima i poslovima. Stisnute u trošne koridore ekonomske zapuštenosti, manjine u velikim gradovima trpe užasne životne uvjete ispod standarda.

 

Jedna od najgorih posljedica je kriminal u crnačkoj zajednici. Nije šala. Stvarno je, nasilno i opsežno. Rijetkost je da obitelj nije bila pogođena besmislenim predatorskim činovima među i između crne mladeži.

 

Ali policija nije rješenje.

 

Policajci nisu opremljeni da razumiju, cijene ili riješe očaj koji rađa nasilje koje prevladava u zajednici crnaca. Umjesto toga, bolje odgovara njihovom pristupu 'policije' da čitave dijelove mladih doslovno tretiraju kao kriminalce.

 

My Hunters Point neighborhood of San Francisco is overwhelming Black. The community suffers unemployment and crime that rivals the worst sections of Oakland. Several murders have occurred on my street the last few years and only last week I witnessed from my front window a random drive-by shooting.

 

Kad sam pao na pod u svojoj dnevnoj sobi, automatska vatra zasula je moj pretučeni parkirani pick-up, razbivši vjetrobransko staklo i prednje svjetlo i puknuvši gumu. Što je još zlokobnije, jedan je metak probio prozor prednje kuće mog susjeda, srećom promašivši stanare.

 

Obje su naše reakcije bile slične. Nitko od nas nije zvao policiju. Da je pozvana, policija ili ne bi učinila ništa ili bi, što je još gore, iskoristila užasan incident kao izgovor za uznemiravanje i zastrašivanje mladeži iz susjedstva.

 

Naravno, u susjedstvu ne postoji univerzalni dogovor o tome kada i treba li pozvati policiju, iako se svi sigurno slažu da ako netko provaljuje u vaš dom ili vam prijeti životom, morate brzo pozvati pomoć.

 

No, osim ovih ekstremnih okolnosti, je li policija pouzdana odbrana kriminalnom elementu u zajednici? Mislim da ne.

 

Vrijeme je da prepoznamo surovu stvarnost. Policija je praktički okupacijska vojna sila u crnačkim urbanim središtima. Njihova prisutnost neće eliminirati pošast raširenog kriminala niti riješiti temeljnu bolest krajnjeg osiromašenja.

 

Povijesni zapisi dovoljno pokazuju ovu činjenicu iako i dalje postoji široko neslaganje o razlozima. Moje je mišljenje da policija predstavlja vlasničku i novčanu strukturu moći u ovoj zemlji koja i iskorištava i isključuje golemu većinu našeg stanovništva, posebice manjine.

 

Uloga policije stoga je svjesno ograničena na obuzdavanje i minimiziranje neizbježnih eksplozija nasilja koje povremeno izbijaju zbog golemih pritisaka postojanja geta. Policija nema niti resurse niti opis posla za rješavanje enormnih društvenih problema endemskih za ove zajednice.

 

In that way, police actions are remarkably similar to U.S. failed military strategies abroad. Police units are dispatched from their headquarters’ bunkers on ‘search & destroy’ missions soon to return to the comfort and safety of the ‘Green Zone.’

 

Enormous resources are wasted on these failed military strategies, both abroad and at home. The Oakland police budget, for example, consumes an incredible 43 percent of the city’s General Fund.

 

Clearly, despite repeated calls for more cops, ending violence in the Black Community is not a matter of devoting more police resources. In fact, as we shall see from our later examination of Oakland‘s sordid police brutality record, police activity often generates its own crime wave.

 

Ali za sada je dovoljno primijetiti da postoji velika kontradikcija i podjela između Uloga policije i Potrebe zajednice najviše razumiju Afroamerikanci koji očito zadržavaju duboku sumnju i nepovjerenje prema policajcima.

 

Pomaže objasniti relativno prigušenu reakciju zajednice na strijeljanje četvorice časnika unatoč iznimno agresivnim naporima političkog establišmenta, medija i mnogih crkava da mobiliziraju suosjećanje javnosti.

 

 Some reports of ‘mixed reactions’ to the shootings of the four officers did creep to the surface when news outlets began cautiously mentioning police being "taunted" at the crime scene. Observers were apparently shouting about police brutality, including specific mention of the January 1, 2009, horrific shooting by a transit cop in Oakland of unarmed, handcuffed young Oscar Grant, a 22-year old Black father of two.

 

In another example, KTVU local television reported that Sandra Cook "took issue" with the extreme amount of attention the officers’ deaths have garnered. Cook said her brother and nephew were shot and killed by San Francisco police in separate incidents. Another nephew was killed in a shooting in Oakland.

 

Govoreći u ime mnogih koji su primijetili da je opsežno suosjećajno izvještavanje medija o smrti četvorice policajaca u oštroj suprotnosti s jednim odlomkom ili nepokrivanjem obično rezerviranim za ubojstva crne mladeži, Cook je komentirao da "kada je moj nećak ubijen, nije bilo bilo kakvo izvještavanje o njemu."

 

U drugom intervjuu, Aisha Guillory, sestra sada ozloglašenog Mixona, podsjetila je posramljene novinare da je i njen mrtvi brat također bio vrijedan spomena među ubijenima, a ne samo četiri časnika.

 

Spomenula je stalni strah od policijskog nasilja među manjinama kada je novinarima rekla da je "njezin brat vjerojatno imao na umu Grantovo ubojstvo, a kada su ga zaustavili policajci, uspaničio se, znajući da će otkriti da ima nalog za njegovo ubojstvo uhićenje. Nije imao priliku", rekla je.

 

Ovo su rijetki pogledi na alternativne uvide policije u Oaklandu. Čak i ako mnogi dijele ovakva stajališta, malo ih je koji će riskirati javno protivljenje dobro organiziranim ekstravagantnim ceremonijama koje izazivaju simpatije prema policiji.

 

 Policijska uprava Oaklanda zabilježila je jedan od svojih najozloglašenijih zločina 1968. godine ubojstvom 17-godišnjeg Black Panthera 'Lil' Bobbyja Huttona.

 

Ovaj mladić, prvi regrut novoosnovane Stranke Black Panther, upucan je nekoliko puta bez majice i s rukama u zraku dok se predavao nakon pucnjave u kojoj je sudjelovao i vođa Panthera Eldridge Cleaver koji je opisao scenu u svojim brojnim spisima i intervjui.

 

Cleavera je od Huttonove sudbine spasila budna gomila koja ga je podržavala privučena neprestanom pucnjavom pretjerano revnog policijskog jurišnog odreda od 50 ljudi. Znak tih turbulentnih vremena, više od 2,000 ljudi prisustvovalo je Huttonovom sprovodu, uključujući glumca Marlona Branda.

 

'Lil' Bobby do danas ostaje važan i nezaboravan simbol protiv policijske brutalnosti.

 

U novije vrijeme, 2000. godine, nekoliko odmetnutih policajaca poznatih kao 'Riders' optuženo je za podmetanje dokaza i napad na osumnjičene za drogu u Crnačkoj zajednici West Oaklanda. Otpušteni su, ali su na kraju oslobođeni u dva odvojena kaznena procesa.

 

Čak i prije atentata na Oscara Granta koji je plijenio naslove prošlog siječnja, mnogi su stanovnici već bili ogorčeni zbog smrtonosnog policijskog ubojstva Macka "Jodyja" Woodfoxa, 27, nakon potjere automobilom u srpnju 2008.

 

Vlasti kažu da je policajac Hector Jimenez pucao iz svog oružja jer je vjerovao da Woodfox, koji je crnac, poseže za pištoljem. Ali pištolj nije pronađen. Izazvavši još više bijesa, autopsija je kasnije otkrila da je žrtva "pogođena nekoliko puta" u leđa s udaljenosti od otprilike 25 stopa.

 

"Bio je očito nenaoružan. Za nas je to zločin", rekao je istaknuti branitelj iz Oaklanda John Burris.

 

"Postoji osjećaj frustracije jer sustav ne reagira", nastavio je Burris, koji zastupa Woodfoxovu obitelj i također je podnio zahtjev od 25 milijuna dolara u ime Grantove obitelji. "Među afroameričkom omladinom postoji osjećaj da se policija optužena za nedolično ponašanje ne smatra odgovornom." [cbs5.com]

 

U međuvremenu, desetak policajaca trenutačno se suočava s disciplinskim postupcima zbog navodnog laganja kako bi dobili naloge za pretragu u slučajevima droge. Primjeri korupcije i brutalnosti policije u Oaklandu također se protežu do vrha. Zapovjednik je na plaćenom dopustu zbog lošeg postupanja u slučaju navodnog premlaćivanja 2000. godine. To je dovelo do tužbe od 10 milijuna dolara.

Pod pritiskom ovih otkrića o nedoličnom ponašanju policije, šef policije Oaklanda Wayne Tucker dao je ostavku 27. siječnja 2009., prije nego što mu je nekoliko članova gradskog vijeća trebalo javno izglasati nepovjerenje.

 

Začudo, na odlasku načelnik nije priznao nikakvu odgovornost, nego je umjesto toga osudio nedostatak sredstava za svoj odjel.

 

Postoji još jedan način. Što je s policijskim snagama koje dolaze iz potlačene zajednice i koje ta zajednica demokratski kontrolira? Zašto je taj koncept tako teško shvatiti?

 

Klasični crno-bijeli film iz 1966 Bitka za Alžir Gillo Pontecorvo, zorno prikazuje uspješne pokušaje da se Nacionalni oslobodilački front (NLF) suzbije grabežljivi zločin u Casbi.

 

Ovi posvećeni revolucionari imali su moralni autoritet da se ozbiljno obračunaju s istinski zločinačkim elementom, uključujući pogubljenja po kratkom postupku. Arapska zajednica vjerovala je tim izvršiteljima da pošteno podržavaju uobičajene standarde pravde bez straha od pretjerane brutalnosti ili nepravedne mete.     

 

Slične metode koristio je Afrički nacionalni kongres (ANC) 1990-ih za suzbijanje nasilnih zločina u općini Soweto izvan Johannesburga. Opet, ANC je imao široki legitimitet za snažno djelovanje protiv nepopravljivih nasilnih lopova, uključujući stavljanje guma oko njihovih strukova i paljenje. ANC-u su povjerene ove odgovornosti zbog njegovog povijesnog rekorda u održavanju najviših standarda pravde u borbi protiv apartheida.

 

Spominjem ove incidente ne zato što predlažem da ekstremne mjere poduzete tijekom pobune budu naš model, već zato što primjeri pokazuju da nasilne policijske akcije same po sebi nisu problem. Zapravo, zajednice pod određenim uvjetima mogu tolerirati ekstremne mjere.

 

Ali u Americi i brutalna taktika i 'mentalitet opsade' policije proizvode brojne krvave sukobe u potlačenim zajednicama. U osnovi, ovi sukobi proizlaze iz funkcioniranja policije kao predstavnika ekonomske strukture moći koja, kao što sam ranije spomenuo i kao što imamo dovoljno nedavnih dokaza, isključivo služi financijskim i imovinskim interesima bogatih bankara i industrijalaca.

 

Lijek, dakle, nije jednostavno uklanjanje pojedinačnih policajaca rasista koji se nedolično ponašaju.

 

Problem je puno dublji i zahtijeva daleko dublje reforme. To je zapravo institucionalni problem koji zahtijeva uklanjanje cijele policije iz crnačkih zajednica kako je trenutno organizirana da bi se zamijenile rekonstituiranim policijskim snagama koje demokratski kontrolira crnačka zajednica.

 

Primjeri FLN-a i ANC-a pokazuju da potlačene zajednice mogu uspješno kontrolirati same sebe ako im se daju resursi i ovlasti. Stoga nije izmišljena, idealistička predodžba predložiti da crnačke zajednice razviju demokratske strukture za kontrolu i upravljanje policijom.

 

I ovaj prijedlog ima američke korijene. Zapravo, bio je to dio izvornog programa od 10 točaka koji je 1966. godine razvila Partija crnih pantera za samoobranu.

 

Dijelom glasi:

Naravno, preduvjet za samokontrolu od strane afroameričkih zajednica bila bi znatno povećana politička svijest koja je vrlo slična građanskim pravima i eri Black Panthera od prije 40 godina.

 

Novu društvenu svijest o principima solidarnosti i jedinstva neizbježno bi pratili veliki dijelovi mladih koji bi odbacili destruktivno rivalstvo života bandi.

 

Ovo je proces koji se ne može postići silama koje su strane zajednice, on mora doći iznutra i biti dio potpunog političkog rješenja za teškoće koje su dio svakodnevnog života u centru grada.

 

Nadajmo se da će trenutni događaji u Oaklandu potaknuti rasprave o ovim kritičnim pitanjima socijalne pravde.

 

---