MarÃa del Carmen je djevojka iz Tucumana koja je sa svojih 19 godina već imala petero djece s muškarcem 18 godina starijim od sebe. No, nije bila u vijestima zbog svog ukradenog puberteta, prerano ostarjelog tijela ili situacije kroničnog zlostavljanja u kojoj živi. Pojavila se na TV-u iu novinama jer je njezina najstarija kći, rođena prije 6 godina s cerebralnom paralizom, upravo rodila umrla od pothranjenosti. Osim toga, dvoje njezine druge djece bilo je ozbiljno pothranjeno i hospitalizirano. Štoviše, sve je to izazvalo sumnju oko nje: 'Ali, čuvate li vi doista svoju djecu?' Činilo se da su i novinari i javno mnijenje bili šokirani činjenicom da je sve što je mogla učiniti bilo nastaviti reproducirati vlastitu neimaštinu. Bio je to prvi u dugom i bolnom nizu ožalošćenih majki na čiju je umiruću djecu nekoliko dana bila usmjerena pozornost javnosti.
Siromašni ili ne, sve veći broj mladih djevojaka i tinejdžera živi u takvim uvjetima u Argentini. Procjenjuje se da se svake godine rodi 3,400 djece majki u dobi od 9 do 14 godina. Muškarci koji stoje iza ovih trudnoća su između 10 i 20 godina stariji od djevojaka. Ovo je stara praksa; svijest koja te odnose označava kao nasilne je novija i bori se da se probije kroz teške prepreke.
Nije tajna da rano majčinstvo, kao i razmak kraći od dvije godine između poroda, čak i kod odraslih žena, nosi rizik i za majku i za dijete. No, i djeca i tinejdžeri podložni su aktualnim reproduktivnim politikama čije su posljedice sve kobnije što se niže na društvenoj ljestvici.
Tek prošlog 30. listopada donesen je Nacionalni zakon o reproduktivnom zdravlju. Njegov nacionalni opseg je od najveće važnosti, budući da su do danas samo gradovi Buenos Aires, Rosario i 13 pokrajinskih vlada proveli programe podizanja svijesti o reprodukciji, poznate kao 'programas de procreación responsable'. Prvi put u povijesti službeno je odobren proračun za seksualno obrazovanje i dijeljenje besplatnih neabortivnih kontraceptiva u domovima zdravlja. Ipak, pritisak crkve osakatio je akt u očima ženskih skupina koje su ga predstavile i podržale. U članku 4. nalazi se akt 'u okviru uređenja prava i dužnosti skrbništva' koji bi maloljetne djevojke mogao lišiti svojih beneficija. U koji bi okvir skrbništva spadala Maria del Carmen? Ona njezine nestale biološke obitelji? Onu muškarca zbog kojeg je ostala trudna od svoje 12. godine? Člankom 9. privatne ustanove izuzete su od poštivanja članka 6. koji propisuje distribuciju kontracepcijskih sredstava na zahtjev. Osim toga, iz teksta tog odjeljka izbačeno je nabrajanje kontracepcijskih metoda, što u potpunosti može neutralizirati njezin smisao jer su sve metode, osim Billinga, za Crkvu jednako abortivne. A akt još uvijek mora proći kroz instancu zvanu 'Mesa del Dialogo', ili stol za raspravu, gdje se može dodatno skraćivati.
Od svojih početaka, aktu je nedostajala potpora nekih feminističkih sektora koji nisu prihvaćali da akt ove prirode ne uključuje pravo na pobačaj. Ilegalni pobačaji odgovorni su za 30% smrti majki u Argentini, što se procjenjuje na oko 35 na 100.000 živorođene djece, s nedovoljnim prijavljivanjem od 50%, prema službenim podacima iz 2000. godine. Procjenjuje se da je približno 500.000 ilegalnih pobačaja provode se svake godine, gotovo 500 njih završi smrću zbog raširene infekcije. Žene koje su hospitalizirane zbog komplikacija nakon pobačaja zauzimaju jednu trećinu bolničkih kreveta. Dok se to događa u Argentini, u nekoliko razvijenih zemalja na tržištu se nalaze tablete za pobačaj koje uklanjaju sve rizike pobačaja povezane s operacijom. Činjenica je da se u Argentini ne poštuju čak ni zakonom utvrđeni nekažnjivi slučajevi pobačaja u ekstremnim slučajevima. Dokaz tome je niz anencefaličnih trudnoća od 2001. godine, gdje se trudnicama uskraćuje pravo na terapijski pobačaj.
Izvorni naslov: En Nombre de la Vida
Izvor: Le Monde Diplomatique (edición Cono Sur), siječanj 2003.
Prijevod: Marcela Serra
Lektura: Maria Fernandez i Jain Alkorta
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije