[Govor održan na Radničkoj skupštini u Ženevi, 12. lipnja 2005.]

Braćo, sestre, prijatelji i drugovi u beskrajnoj borbi za prava radnika, jednakost, mir i demokraciju,

Hvala vam na velikoj časti da danas govorite ovdje s takvom međunarodnom skupštinom radničke klase. Dolazim vam s pismima zastupništva od svog vlastitog sindikata, Plumbers and Monters Local 393 u San Joseu, Kalifornija, South Bay AFL-CIO Labor Council u San Joseu i San Francisco Labor Council. Neopisivo sam zadovoljan što su me pozvali da sudjelujem ovdje od strane čelnika Union Nacional de Trabajadores de Venezuela (UNT) (Nacionalnog sindikata radnika Venezuele) – da im se pridružim u njihovoj borbi protiv pritužbe koju je pokrenuo zajednički glas FEDECAMARAS-a , Federacija gospodarskih komora u Venezueli i CTV, stari radnički savez te zemlje. Njihova suradnja šefa i sindikata brak je koji nikada ne bi mogao biti blagoslovljen nebom i može se konzumirati samo u toplijoj, podzemnoj klimi.

Potpredsjednik sam 2500 članova lokalnog sindikata radnika obrtnika cijevi. Po zanimanju sam vodoinstalater, umirovljen sam nakon trideset osam godina rada kao obični radnik u građevinarstvu. Ja nisam učenjak. Nemam sveučilišne diplome, ali godinama jesam i radim na pitanju intervencije AFL-CIO-a u politički i sindikalni život suverenih nacija, s najviše pozornosti na učinak na radnike i njihove organizacije u Latinskoj Americi. Koji god drugi čimbenici mogli biti uključeni, tajni dogovor FEDECAMARAS-CTV protiv UNT-a i Bolivarske Republike, predvođen predsjednikom Hugom Chavezom, ružan je rezultat intervencije ACILS-a, AFL-CIO-ovog Američkog centra za međunarodnu radničku solidarnost kojeg subvencionira Bushovu administraciju, čija je politika u Venezueli paralelna.
 
Više od pedeset godina intervencionistički rad AFL-CIO-a financirale su agencije američke vlade. Među tim agencijama su Središnja obavještajna agencija, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo rada, Američka agencija za međunarodni razvoj i neke druge agencije. Posljednjih godina većina financiranja ACILS-a dolazi od američkih poreznih obveznika kroz NED, Nacionalnu zakladu za demokraciju. Ranije je latinoameričkim intervencijskim operacijama rada manipulirao AIFLD, Američki institut za razvoj slobodnog rada, koji je radio ruku pod ruku s ORIT-om, Međuameričkom regionalnom organizacijom rada. Tri druga AFL-CIO "instituta" djelovala su na drugim kontinentima. Operacije AIFLD-a, ojačale su prodajne sindikate i napale militantne sindikate, utirući put transnacionalnoj korporativnoj globalizaciji i utječući na promjene režima s katastrofalnim rezultatima za radnike.

Operativac AFL-a, Serafino Romualdi, bio je osnivač ORIT-a. Njegov tajni rad u Gvatemali, prije pedeset jednu godinu, bio je ključan u rušenju demokratski izabrane vlade Jacoba Arbenza. To je rezultiralo, kroz desetljeća koja su uslijedila, smrću nebrojenih desetaka tisuća radnika. Romualdi je kasnije osnovao AIFLD, čiji je rad pod njegovim štićenikom, Williamom C. Dohertyjem Jr., bio kritičan za Pinochetov udar protiv demokracije u Čileu, oslobađajući teror, mučenje i smrt sedamnaest godina. Odneseno je preko tri tisuće života. Bojim se da SAD. Vladine manipulacije u Venezueli dupliciraju njezin rad u Čileu 1973.

Ova pitanja su mi na umu mnogo godina. Počelo je 1973. kada sam saznao da je AFL-CIO dio onoga što se dogodilo demokraciji u Čileu. Bio sam bijesan - jednostavno bijesan. Kako su činjenice postajale jasne, vidio sam da je uloga naše Federacije bila temeljna u tom puču. Bez nas ne bi moglo! U mom gradu organizirali smo i dočekali stotine Čileanaca iz Pinochetovih koncentracijskih logora. Trpjeli su torturu i izgubili muževe, žene, djecu i ljubavnike – živote su im raskinuli. Rekao sam im kroz njihove suze da kad američki radnici saznaju kakvu tugu uzrokuje naša suradnja AFL-CIO, okončat ćemo tu izdaju radnika i onoga za što se zalažemo. Još uvijek radimo na tome i naša kalifornijska rezolucija protiv takve suradnje mogla bi zadati udarac na srpanjskoj AFL-CIO konvenciji.

Spominjem ovu povijest jer je AIFLD imao istu suradnju između šefova i radnika kao što vidimo s FEDECAMARAS-om i CTV-om. Šefovi najvećih američkih korporacija s interesima u Latinskoj Americi sjedili su u Upravnom odboru AIFLD-a. U tom istom Upravnom odboru sa šefovima sjedili su i predstavnici HTV-a, već šezdesetih godina klijenta AIFLD-a. CIA-in zviždač identificirao je i Romualdija i Dohertyja kao agente CIA-e koji su usmjeravali američki savezni novac u svoje takozvane operacije 'solidarnosti'. O radu AIFLD-a, Doherty je rekao: "Naša suradnja (s poduzećima) ima oblik pokušaja da investicijsku klimu učinimo privlačnijom i privlačnijom."

Iako rasprava o ovoj povijesti nikada nije bila dobrodošla u AFL-CIO-u, delegati na Konvenciji Kalifornijske federacije rada iz 2004., koji predstavljaju 2.4 milijuna radnika, jednoglasno su zahtijevali da AFL-CIO “u potpunosti odgovara za ono što je učinjeno u Čileu i Venezueli i druge zemlje u kojima su možda igrale slične uloge u naše ime, i opisati, zemlju po zemlju, točno u kojim aktivnostima još uvijek može biti angažirana u inozemstvu sa sredstvima koja plaćaju vladine agencije i odreći se svih takvih veza koje bi mogle ugroziti našu autentičnu vjerodostojnost i povjerenje radnika ovdje i u inozemstvu i to bi nas učinilo plaćenim agentima vlade ili sila korporativne ekonomske globalizacije.«

Potpuna odgovornost bit će teška. Na primjer, pretražili su dosje Čilea. Godine 1975. Luis Figueroa, čelnik čileanske Radničke federacije, okrivio je AIFLD za 'četrnaest godina izdaje' u Čileu. Podaci o tih četrnaest godina u arhivama AFL-CIO-a iznose dvadeset i četiri stranice različitih pisama i bilješki.

Dobili smo novu nadu kada je John Sweeney postao predsjednik AFL-CIO-a 1995. Stanley Gacek, iz njegovog Odjela za međunarodne poslove, otvoreno nam je rekao u San Franciscu 15. studenog 1997. da AFL-CIO rad u inozemstvu 'ne slijedi korporaciju ili vladu Danas više nema AIFLD-a i drugih instituta, ali ACILS se i dalje oslanja na Bushovu administraciju, primajući svoj novac uglavnom preko NED-a, Nacionalne zaklade za demokraciju, za svoj rad, u 40 zemalja, uključujući Venezuelu. Allen Weinstein, koji je pomogao u izradi nacrta zakona o osnivanju NED-a, priznao je 1991.: "Mnogo toga što danas radimo tajno je prije 25 godina učinila CIA." ("Odmetnička država" Bill Blum)

Ironično je da se u nazivu ACILS-a nalazi riječ "Solidarnost". Naše radničko vijeće South Bay AFL-CIO kaže: „Vjerujemo da međunarodna radnička solidarnost mora dolaziti iz srca radnika u jednoj zemlji u srce radnika u drugoj zemlji –… uzajamni odnos.“ Ne postoji solidarnosti kada radništvo postaje posrednik, perući sredstva i resurse iz Bushove administracije i prosljeđujući ih skupinama u inozemstvu. Ta uloga više odgovara državnim agentima – agentima imperija.

U Venezueli ACILS odražava politiku Georgea W. Busha i njegovog sindikata koji uništava neokonzervativne prijatelje. Moj sindikat kaže da je nepošteno da je “ACILS primio 2002. potporu od 116,001 USD, koju je dodijelio NED prema Å'ovlasti sadržanoj u PL 98-164, s izmjenama i dopunama…i potpori br. SL MAOM-02-H-0054 između Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Država i Nacionalna zaklada za demokraciju..,’ dio od 703,927 dolara koje je NED dodijelio ACILS-u između 1997. i 2002. za rad ACILS-a u Venezueli. Tijekom 2001. NED je dodijelio 154,377 dolara ACILS-u kao dio golemog povećanja sredstava NED-a te godine na 877,000 dolara za aktivnosti koje se izravno podudaraju s naporima Bushove administracije koji su doveli do puča 11. travnja 2002. u naftom bogatoj Venezueli.

Sramotimo se da su: “prema ACILS-u” VENEZUELA: TROMJESEČNO IZVJEŠĆE 2001-045 od siječnja do ožujka 2002., Å'CTV i FEDECAMARAS…održali nacionalnu konferenciju 5. ožujka…kako bi identificirali zajedničke ciljeve kao i područja suradnje… kulminacijski događaj otprilike dva mjeseca sastanaka i planiranja...tijekom kojeg su dvije organizacije najavile Å'nacionalni sporazum’...Zajednička akcija dodatno je uspostavila CTV i FEDECAMARAS kao vodeće organizacije koje predvode rastuću opoziciju Chavezovoj vladi’⠀ – TRIDESET ŠEST DANA PRIJE PUČA 11. TRAVNJA 2002.!

Moj sindikat je uvrijeđen što se ACILS hvali da su “pomogli Å'podržati događaj u fazama planiranja, organizirajući početne sastanke s… FEDECAMARAS… Centar solidarnosti (ACILS) pružio je pomoć za pet regionalnih pripremnih sastanaka … održanih između 22. siječnja i ožujka 1.… Nacionalna konferencija od 5. ožujka financirana je primarno iz suradničkih fondova, novcem ACILS-a. Naše Radničko vijeće želi znati zašto “ACILS…radi…kao dio nastojanja Bushove administracije za promjenom režima u Venezueli, ponavljanje krvavog dosluha Nixonove administracije u zločinima u Čileu prije više od 30 godina. â€

Uz ovu pozadinu, ne bi trebalo biti iznenađenje kada saznamo da predstavnici AFL-CIO-a koriste svoj utjecaj, u skladu s Bushevom strategijom, za promicanje lažne pritužbe FEDECAMARAS-a i njihovog povijesnog saveznika, CTV-a, koji je pedeset godina ostao bez demokratskog izbor rukovodstva.

Bushova strategija je izolirati, demonizirati i uništiti vladu Huga Chaveza. Podržali su i izgubili puč, naftni lockout, Referendum. Sada tvrde uskraćivanje radničkih prava. Čine sve što mogu kako bi potkopali potporu koju Chavezovoj vladi daje venezuelanska radnička klasa, predvođena UNT-om. To je isti obrazac koji su izradili Richard Nixon, Henry Kissinger i AIFLD u Čileu.

Žalba FEDECAMARAS-a skreće pozornost s njegove zločinačke i izdajničke uloge u zatvaranju naftne industrije i u prekinutom državnom udaru 2002. protiv administracije koja je osvojila ogromnu potporu naroda kroz šest besprijekorno demokratskih izbora. FEDECAMARAS mora žudjeti da povrati izgubljenu kontrolu nad naftom i vladinim uslugama, a CTV mora žaliti zbog svoje izgubljene sposobnosti da posreduje potrebama radnika upravi i vladi.

Ohrabreni smo što je njihova žalba propala na sastanku ILO-a u ožujku i odgođena. Nakon ožujka, ACILS je radio na tome da iz ORIT-a izvuče sljedeće riječi: “Kongres CIOSL/ORIT-a ponovno potvrđuje svoju zabrinutost zbog pritužbe protiv vlade Bolivarske Republike Venezuele utoliko što njezine prakse krše sindikalne slobode.” Činjenica da ORITâ Predsjedavajući službenik je potpredsjednik AFL-CIO-a nije spriječio ACIL-ove napore da izmami ORIT-ovu potporu pritužbi FEDECAMARAS-CTV. Još jedna činjenica: predsjednik ORIT-a zajedno s Johnom Sweeneyem i raznim najvišim dužnosnicima AFL-CIO-a i ACILS-a zauzimaju svoja mjesta u Savjetodavnom odboru za radničku diplomaciju (ACLD) američkog State Departmenta. Vođa 'radničke diplomacije' je Tom Donahue, bivši predsjednik AFL-CIO-a. Uloga State Departmenta i njegovih odbora isključivo je potpora Bushevoj vanjskoj politici – suradnja neopravdana poput ORIT-ove podrške napadu FEDECAMARAS-a.

Moj me lokalni sindikat dva puta poslao u Kolumbiju, gdje sam vidio našu braću i sestre kako obavljaju svoje dnevne sindikalne poslove suočeni s prijetnjama smrću. Godine 2004. ILO je izvijestio o 186 ubijenih kolumbijskih sindikalnih vođa. Nekažnjeno su ih ubili paravojni odredi smrti koji rade ruku pod ruku s vojskom koja prima milijarde od Busha. Vidio sam očajnički strah u očima radnika Coca Cole kad je saznao da njegovoj obitelji prijete paravojske u Bogoti. Tješio sam ženu u Barrancabermeji čiji su muž, sin i zet pokošeni u masakru na nogometnom igralištu ulicu od njezine kuće. Na plakatu na njezinom zidu pisalo je "vodite ljubav sa strahom." Intervjuirala sam predstavnika televizijskog sindikata u Bogoti koji je izgubio šest članova svoje obitelji.

Također sam bio dio izaslanstva solidarnosti u Caracasu i miješao sam se među članove UNT-a kako bih pronašao najbujnije izraze demokracije i lojalnosti sindikalizmu koje sam ikad susreo. Prošli Prvi maj pokazao je jednu razliku između UNT-a i CTV-a. Dok je samo nekoliko stotina ljudi prisustvovalo događaju CTV-a, pridruživši se radosnoj proslavi Međunarodnog dana radnika, Chicaških mučenika, vlastite Federacije i Bolivarske revolucije.

Eksplozija demokracije kojoj sam svjedočio u Venezueli na dan referenduma prošlog kolovoza odjekuje u cijelom svijetu. Uvreda je za razum da ILO uopće razmatra discipliniranje Venezuele s Istražnim povjerenstvom, dok potreba za pažnjom ILO-a vapi u krvavoj boli iz naših sestara i braće u Kolumbiji.

A u radničkom vijeću San Francisca AFL-CIO, gdje se delegati sastaju, žuljevitih ruku i u znojnoj radnoj odjeći, za razliku od žuljevitih duša i finih odijela stranog osoblja AFL-CIO-a, radnici ponosno izjavljuju da im Vijeće:
“…Protivi se pritužbi koju je pokrenuo…FEDECAMARAS…Ovu su pritužbu prihvatile i podržale udruge poslodavaca u 23 zemlje, uključujući Sjedinjene Države…Sazivanje istražnog povjerenstva ILO-a ima za cilj potkopati sam napredak radničkog pokreta unutar današnje Venezuele.

“Danas u Venezueli radnici sudjeluju u demokratskom, transparentnom i uključivom procesu jačanja organizacije radnih grupa. Ustav Venezuele štiti pravo radnika na organiziranje, slobodu udruživanja i kolektivnog pregovaranja.

'Priznajemo i poštujemo pravo venezuelanskih radnika da određuju vlastite procese i postupke u skladu s misijom ILO-a za promicanje socijalne pravde, ljudskih i radnih prava.'

Radnici u San Franciscu primjećuju sljedeće: “Kalifornijska federacija rada usvojila je rezoluciju protiv financiranja NED-a od strane nacionalnog AFL-CIO-a u svrhu promicanja politike američke vlade u Venezueli. Protivljenje radničkog pokreta SAD istražnom povjerenstvu ILO-a o Venezueli dio je iste borbe za promicanje nove vanjske politike radništva koja je neovisna o ciljevima američkog State Departmenta.«

Moja braćo i sestre, ova borba nije samo za Venezuelu. Bushova strategija koju predlažu FEDECAMARAS i CTV mogla bi dovesti do novog Čilea, novog Iraka – ili još gore. To je dio borbe za naš vlastiti mir i sigurnost i prava radnika i naših obitelji posvuda. Kad diraju Venezuelu, diraju sve nas.

Ova lažna pritužba zaslužuje punu osudu radnika i sindikata diljem svijeta.

POKAPITE ŽALBU!
OZLJEDA VENEZUELE JE OZLJEDA SVIH!
POVREDA JEDNOG JE POVREDA SVIMA!
DALJE RUKE OD VENEZUELE!

---