In odgovarajući na napad na njezinu knjigu u The Washington Post, objasnila je Antonia Juhasz, "Moj cilj je pisanje Tiranija nafte bio je ponuditi analizu koja je nedostajala američkoj književnosti od objavljivanja klasične knjige Anthonyja Sampsona 1975. Sedam sestara: neisprična i životno potrebna dublja i ozbiljna kritika trenutnog stanja američke naftne industrije koja također diže glas onih koji se redovito ne čuju u večernjim vijestima, televizijskim reklamama i knjigama."
Juhasz je uspio u tom naumu, a zatim i nešto. Tiranija nafte je usko napisan pregled uspona Big Oila, od njegovih početaka u osvajanju moći Johna D. Rockefellera i njemu sličnih u 19. stoljeću do uspona naftnih mega-korporacija. Jasno je da je svijet naftnih konglomerata uvijek bio prilično brutalan. Rano poglavlje citira Rockefellera koji je rekao: "Način zarade je kupovati dok krv teče ulicama." Ali Juhasz pokazuje da je Bushov režim, natrpan veteranima naftne industrije, podigao veliku povezanost naftnog i vojnoindustrijskog kompleksa na novu razinu. Ona citira Kevina Phillipsa, koji opisuje Bushov "benzinski imperijalizam" koji je omogućio "transformaciju američke vojske u globalnu silu za zaštitu nafte".
Knjiga počinje odjeljkom o pionirskoj istraživačkoj novinarki Idi Tarbell i njezinom križarskom ratu protiv Standard Oila s početka 20. stoljeća. Tarbellovo razotkrivanje potaknulo je bijes javnosti na Standard trust i pomoglo otvoriti put zakonodavstvu koje je razbilo Standard Oil 1911. Iako su odvojene komponente trusta kasnije rekonstruirane, Juhasz predstavlja uspješnu široku kampanju kojoj je Tarbell pomogao da se pokrene kao poučan primjer za današnjih aktivista.
Naftni divovi, daleko najprofitabilnije korporacije koje su ikada postojale, troše goleme iznose na PR zelenaštvo. Ipak, Juhaszovo istraživanje pokazuje da većina troši jadnih 1 do 4 posto ukupnih kapitalnih izdataka na alternative zelene energije. Osim što je otkrila i pretražila podatke naftnih kompanija, Juhasz je dala sve od sebe da intervjuira operativce Big Oila. Iako joj je više puta uskraćen pristup većini takvih dužnosnika, ipak je razgovarala s Johnom Felmyjem, glavnim ekonomistom vodećeg trgovačkog udruženja naftne industrije. Felmy je priznao da su među "energetskim tehnologijama u nastajanju" ulaganja u "granične ugljikovodike" poput katranskog pijeska i uljnog škriljevca, koje Juhasz opisuje kao "metode ekstrakcije nafte koje su još štetnije za okoliš i riskantnije od tradicionalnih metoda."
Nadalje, Big Oil je uvelike proširio oceansko bušenje u vodama dubljim od 500 stopa. Takvo dubokomorsko bušenje oslobađa metan, najmanje 20 puta snažniji staklenički plin od ugljičnog dioksida.
Pasivno se nadati da će nam te tvrtke pomoći da se oslobodimo ovisnosti o nafti dok postavljaju plakate s ozbiljnim tipovima koji govore stvari poput "Manje ću trošiti" nije baš briljantna strategija. Juhasz je također dobro svjestan opasnosti nade da će demokrati obaviti težak posao preusmjeravanja razvijenog svijeta s ekonomija temeljenih na nafti. Ali ona ima nijansirano gledište o tome što je moguće djelovanjem građana i naglašava potrebu da se nastavi pritisak na Kongres i Obaminu administraciju.
Iako ne fetišizira ulični prosvjed kao jedino vrijedno aktivističko oruđe u poslovičnom uzetom priboru, veći dio Juhaszinog fokusa ostaje na osnovnoj društvenoj pravdi i antiratnim akcijama koje se bore protiv velike nafte.
Budući da Juhasz živi u San Franciscu, logično je da je glavna meta njezina istraživanja Chevron Corp sa sjedištem u San Ramonu. Ovaj je naftni div u 18.7. zaradio 2007 milijardi dolara. Također je ključni igrač u zapadnim korporativnim interesima od kojeg može profitirati Iračka opskrba naftom. Chevron je bio jedan od prvih primatelja marketinških ugovora nakon invazije na Irak 2003. i sada prodaje značajne količine iračke nafte.
Chevron bi golemo profitirao usvajanjem Zakona o iračkoj nafti koji još uvijek guraju američka vlada i Međunarodni monetarni fond. Zakon, čiji je nacrt dostavljen rukovoditeljima međunarodnih naftnih kompanija i MMF-u na pregled prije nego što su ga vidjeli irački parlamentarci, privatizirat će iračku naftnu industriju, ostavljajući najmanje dvije trećine iračke nafte otvorenom za kontrolu stranih kompanija prema ugovorima traje više od desetljeća.
Pitao sam Juhasz o njezinoj tekućoj kampanji protiv Chevrona. Poslala mi je e-poštu: "Posljednjih nekoliko mjeseci radila sam s grupom zajednica, aktivista i organizacija bez presedana zabrinutih za Chevron iz cijele Bay Area, nacije i cijelog svijeta. Dok Chevronovo godišnje izvješće za 2008. svojim dioničarima je sjajna proslava koja najavljuje najprofitabilniju godinu tvrtke u njezinoj povijesti, ne govori svojim dioničarima pravi trošak plaćen za te financijske povrate: izgubljeni životi, vođeni ratovi, uništene zajednice, desetkovana okruženja, uništena sredstva za život i politički glasovi ušutkani. Stoga smo pripremili alternativno godišnje izvješće za Chevron pod naslovom 'Prava cijena Chevrona'." Juhasz i drugi predali su izvješće Chevronu i njegovim dioničarima na godišnjoj skupštini dioničara tvrtke u San Ramonu 27. svibnja, dok je nekoliko stotina ljudi insceniralo prosvjed na korporativnim vratima tvrtke.