E
svaki dan postoji poplava rasprava o vijestima
bezbroj pitanja o Iraku i Iranu. Nedostaje na radarskom ekranu
je tragična nevolja ljudi Afrike koji su pretrpjeli
posljedice rata, siromaštva i bolesti tijekom više od 100 godina, većina
što se može pripisati nacijama sjevera koje grade carstvo.
Unatoč imperijalističkim ambicijama ovih sjevernih vlada,
ljudi su povremeno reagirali na krize u Africi, ali samo
kada je, primjerice, fotografija izgladnjelog djeteta iz Etiopije
pojavljuje se na televiziji izazivajući njihovu velikodušnost i suosjećanje.
Čak i Live8 koncerte—organizira Bob Geldof za podizanje svijesti
i izvršiti pritisak na države G8 da se obvežu na veću pomoć i
smanjenje duga—bili su štetni za stvar socijalne pravde.
Geldof i Bono unijeli su plan G8 za smanjenje duga i
ublažavanje siromaštva uz legitimitet i uvjerio ljude da tamo
konačno je bilo svjetlo na kraju dužničkog tunela. Istina je da
za svaki dolar otpisa duga, zemlje bi izgubile jedan dolar
u potporama, a istodobno bi svako povećanje pomoći zahtijevalo liberalizaciju
i privatizacije. Prijevara je učinkovito uklonila siromašne nacije
sa radarskog ekrana.
Na primjer, trenutno velika katastrofa guta istočnu Afriku
gdje je 6.25 milijuna ljudi u Etiopiji u opasnosti od gladi,
Somalija, Kenija i Džibuti. To izvješćuje Svjetski program za hranu
ljudima nažalost nedostaje pomoć iz vanjskog svijeta
istočne Afrike gdje je potrebno 314 milijuna dolara za ublažavanje
krize dok je manjak trenutno 225.7 milijuna dolara.
Jedan od glavnih nedostataka u izvještavanju vijesti u mainstreamu
medija je nedostatak konteksta ili dubinske analize. Ujedinjeni narodi
Organizacija za industrijski razvoj (UNIDO) izvijestila je 2004.
“Podsaharska Afrika jedina je regija u kojoj broj ljudi
život u krajnjem siromaštvu porastao je u posljednjih 20 godina.” Prema
drugom izvješću UN-a od 19. prosinca 2005. „Prosječna nezaposlenost
stope su ostale na oko 10 posto od 1995., drugo
najviše u svijetu nakon Bliskog istoka. Najvidljivija posljedica
od tako visoke nezaposlenosti raste siromaštvo u Africi. Barem
Danas gladuje 61 milijun Afrikanaca više nego 1990.
Nažalost, statistike o siromaštvu i nezaposlenosti su preširoke
u opsegu da uhvati stvarnu pošast štetnih učinaka siromaštva.
U 2001., na primjer, u podsaharskoj Africi, 46.4 posto
stanovništvo je živjelo s manje od 1 dolara dnevno u usporedbi s Europom i srednjom
Azija gdje je samo 3.6 posto živjelo s manje od 1 dolara dnevno. Slično tome,
76.6 posto u subsaharskoj Africi živjelo je s manje od 2 dolara dnevno u usporedbi
do 19.7 posto za Europu i središnju Aziju.
Jedna od užasnih tragedija siromaštva je ona u podsaharskoj zemlji
U Africi 175 djece od svakih 1,000 nije uspjelo doživjeti dob od
5 u usporedbi s prosjekom od 6 u industrijaliziranim zemljama 2003.
Smrtnosti djece doprinosi i činjenica da samo 57 posto
ljudi u ovoj regiji ima pristup sigurnoj pitkoj vodi.
Nadalje, siromaštvo potkopava sposobnosti djece u subsaharskoj regiji
Africi kako bi se zaštitili od bolesti kao što su ospice zbog nedostatka odgovarajućeg
prehrana, suplementi vitamina A i cjepiva. Svjetsko zdravlje
Organizacija izvještava da je 2006. između 216,000 i 279,000 djece
umrijet će od ospica, koje su se mogle spriječiti cjepivom
ili prepolovljen dodacima vitamina A. Malarija je još jedan veliki ubojica
u regiji u kojoj svake godine umre najmanje 900,000 ljudi, 70 posto
od kojih su djeca. UN-ovo “Izvješće o afričkoj malariji”
upozorava da se „podsaharska Afrika suočava s kontinuiranim pustošenjem malarije
osim ako se ne poduzme hitna akcija. Malarija je najveća
ubojica djece mlađe od pet godina i ozbiljna prijetnja trudnicama
i njihovo novorođenče.”
Otprilike 30 milijuna ljudi u Africi je HIV pozitivno i
nastala bolest, AIDS, već je ubila 15 milijuna. Iako
pritisak javnosti prisilio je farmaceutske proizvode da snize cijene
lijekovi koji usporavaju napredovanje AIDS-a, samo 50,000 afričkih oboljelih
imati pristup njima.
Druga bolest su građanski ratovi u mnogim afričkim zemljama. Demokratska
Republika Kongo je pretrpjela najgoru humanitarnu katastrofu
od Drugog svjetskog rata kao rezultat građanskog rata koji je uključio
osam drugih afričkih naroda i stranih sila. Više od tri milijuna
ljudi su umrli, a mnogo ih je više raseljeno. Ipak malo ljudi
svjesni ove tragedije koja je u tijeku. Sukob u regiji Darfur
samo zapadnog Sudana odnio je 200,000 XNUMX života i ostao na cjedilu
više od milijun izbjeglica. Uganda, Angola, Sierra Leone, Liberija,
Ruanda i Nigerija također su prošle građanske ratove
12 godina.
Nečuvena ironija u ovoj medijskoj nezainteresiranosti je suučesništvo
imperijalnih naroda u tim krizama kroz iskorištavanje prirodnih
resursa, kao što su nafta, zlato i koltan te eksploatacijom
jeftine radne snage, poput robovskog rada u Kongu. Kako bi se osiguralo
uspjeh njihovog iskorištavanja, zemlje poput Sjedinjenih Država
i Belgija ovisile su o znatno nadmoćnoj vojnoj snazi,
zamjenske snage, podrška pobunjenicima da osiguraju zemlju na kojoj
resursi su locirani ili prisiliti nevoljne stanovnike da
rade kao robovi.
David
Model je profesorica političkih znanosti, ekonomije i sociologije
na Seneca College, King Campus i autor
Laganje
Za Empire: Kako počiniti ratne zločine s čistim licem
(Uobičajen
Courage Press).