Povratak Augusta Pinocheta u Čile
je potaknuo široki pokret za izvođenje bivšeg diktatora pred sud. Ricardo
Lagos, novoimenovani socijalistički predsjednik, u svom prvom obraćanju javnosti
s balkona predsjedničke palače, proglasio da će Čileanci “
uvijek se sjećaj izdajnika koji su bombardirali palaču” 11. rujna,
1973., što je dovelo do smrti posljednjeg socijalističkog predsjednika, Salvadora Allendea,
i Pinochetovo preuzimanje vlasti. Ovo se dogodilo kada je trg bio prepun
ispred Lagosa je skandirano "Juicio a Pinochet".
Uz galamu za Pinochetovo kazneno gonjenje, postoji i poriv
revitalizirati čileanske građanske i vladine institucije. Dan poslije
njegovu inauguraciju Lagos je izjavio na još većem skupu protiv Pinocheta
da "autoritarne enklave" čileanskog ustava moraju
biti uklonjen, te da namjerava dovršiti “tranziciju” iz
od diktature do pune demokracije.
Pinochetov povratak u Čile 3. ožujka izazvao je intenzivnu antipatiju javnosti.
Pustila ga je britanska vlada zbog zdravstvenih razloga, uključujući demenciju
i smanjene fizičke pokretljivosti, njegove su tegobe naizgled nestale kako je i došlo
izvan aviona. Odbio je korištenje invalidskih kolica i prešao preko
asfalt, mašući svojom štakom po zraku izaslanstvu okupljenih lojalista
koji ga je bio došao pozdraviti. Nakon kratkog fizičkog pregleda, povukao se k sebi
seosko imanje, južno od Santiaga. Odlazeća vlada Eduarda Freija
je bio ljut, rekavši vojsci da više ne bi trebalo biti javnosti
epizode ili pojave diktatora i kojih se treba kloniti
inauguracijske svečanosti.
Tijekom predsjedničke kampanje, Lagos, kao i njegov desničarski protivnik,
Joaquin Lavin, uglavnom je ignorirao pitanje Pinocheta, pozivajući se samo na njegovo
povratak u Čile. Obojica su inzistirala na tome da samo Čileanci imaju pravo pokušati
Pinocheta za njegove zločine, iako je malo tko mislio da će mu se ikada suditi
kući zbog zakona o imunitetu i pravnog sustava koji je uspostavio Pinochet
prije nego što je napustio dužnost 1990. Lagosov položaj odražavao je položaj
koalicijska vlada lijevog centra Eduarda Freija koja se nije htjela zamjeriti
vojska koja je još uvijek imala značajnu moć u Čileu.
Međutim, tijekom Pinochetovog pritvora u Londonu, čileansko društvo je pretrpjelo
transformacija. Kao Elias Padilla, sveučilišni sociolog i bivši
predsjednik Amnesty Internationala u Čileu primjećuje: “Konačno smo se osjećali slobodnima
raspravljati i govoriti stvari koje su se smatrale tabuom čak i nakon godina civilnog
Pravilo. Bilo je to kao da je sa zemlje skinut represivni pokrov.”
Skupine za ljudska prava su se ohrabrile krenuti protiv visokih časnika
Pinochetovog režima. Prije odlaska s dužnosti Pinochet je implementirao
dekret o amnestiji koji pokriva djela mučenja ili pogubljenja od 1973.-1978.
godine kada se dogodila većina kršenja ljudskih prava. Ali sudovi
pronašla rupu u slučajevima preko tisuću “nestalih” žrtava
čija tijela nikada nisu pronađena. Pravni argument, koji je zemlja
Vrhovni sud potvrdio je da ti slučajevi nisu bili obuhvaćeni amnestijom
dekretom jer predstavljaju kaznena djela koja su u tijeku i koja nisu razriješena.
Lagos je u svojim prvim danima na dužnosti dao nekoliko komentara o kaznenom progonu
Pinochet, rekavši da "sudski proces mora ići svojim tokom"
te da se izvršna vlast neće miješati. Međutim, kao što je Lagos svjestan,
nijedan pravosudni sustav ne funkcionira u vakuumu. Pinochet je lako najprezreniji
brojka u Čileu s anketama koje pokazuju da više od 70 posto želi vidjeti
sudi mu se. Jose Bengoa, rektor privatnog sveučilišta u Santiagu
i istaknuti politički analitičar, izjavljuje: “Neuspjeh u procesuiranju Pinocheta
narušio bi integritet sudskog sustava i sudaca koji sude
kako bi pokazali da više nisu Pinochetovi pijuni.”
18. ožujka više od 50,000 XNUMX ljudi posjetilo je koncert u Santiagu
nogometni stadion za prikupljanje sredstava za memorijalni centar posvećen žrtvama
Pinochetovog režima. Gomila se pretežno sastojala od ljudi u
njihovi tinejdžeri i dvadesetogodišnjaci koji su skandirali i rugali se na svaki spomen imena
od Pinocheta. Nazočili su i brojni visoki ministri
vlada Lagosa koja je izgleda uživala u okupljanju jednako kao i mladi,
ponekad se dižu kako bi pjevali, pa čak i plesali na anti-Pinochetove tekstove.
Viviena Diaz, predsjednica Organizacije obitelji zatočenih
i Nestali koji su sazvali koncert, jasno su dali do znanja da mnogi Čileanci
namjeravaju izgraditi novi Čile koji ide dalje od kaznenog progona Pinocheta.
“Želimo zdravstvenu skrb, obrazovanje, posao, stanovanje, pravdu i ljudska prava”
proglasila je. “Podržat ćemo vladu Lagosa kada bude provodila
ova prava, kritizirat ćemo kad to ne bude."
Lagos je već poduzeo korake za revitalizaciju uništene društvene infrastrukture
od strane Pinocheta. Sustav javnog zdravstva, koji je u rasulu, prioritet je
za Lagos. Obećao je prekinuti redove ljudi koji traže hitnu pomoć
u javnim medicinskim centrima i bolnicama. Također je naredio vojsci
da pošalje svoje liječnike da rade u klinikama.
Novo radno zakonodavstvo to će značiti prvi put od Allendeovog
administracija radnicima će se isplaćivati značajna naknada za nezaposlenost.
Trenutačno neki od nezaposlenih primaju skromnu svotu od 36 dolara mjesečno
od općinskih uprava ako ispravno popune sve obrasce i
čekati u beskrajnim redovima. Nakon što Kongres usvoji novi zakon, nezaposleni
radnici će primati 80 posto svoje plaće.Obrazovanje je također glavni prioritet za Lagos koji je bio ministar obrazovanja u
prethodna vlada. Izjavio je da svaki Čileanac bez obzira na primanja
treba dobiti besplatno obrazovanje. U svom obraćanju u muzeju Belles Artes,
Lagos je izjavio da je kultura također prioritet. Bogata tradicija zemlje
poezije, glazbe, književnosti i društvenog kazališta desetkovan je od strane Pinocheta
režima jer su mnogi umjetnici u zemlji prognani, zatvoreni ili ubijeni.Suđenje Pinochetu, međutim, u središtu je napora za revitalizaciju
Čileansko društvo i demokracija. Protiv Pinocheta je već podignuto preko 70 optužbi
predstavljeni su čileanskim sudovima, a popis se svakodnevno povećava. Belgija
vlada, koja je uz Španjolsku također tražila izručenje Pinocheta
iz Londona, sada podiže svojih 19 točaka protiv Pinocheta u Čileancu
sudovi.Čak je i američko ministarstvo pravosuđa uključeno. Državna tužiteljica Janet Reno
bio najviši dužnosnik koji je prisustvovao Lagosovoj inauguraciji, i
nakon njezina odlaska čileanski Vrhovni sud odobrio je njezin zahtjev za
svrgavanje više od 40 Čileanaca u vezi s atentatom na Orlanda
Letelier i Ronnie Moffit u Washingtonu, DC 1975. od strane čileanske tajne policije.
Svi su bili visoki vojni i civilni dužnosnici u ranim godinama
Pinochetovog režima. Posebno su kazneni progoni koji se tiču slučaja Letelier
izuzeti iz dekreta o amnestiji zbog ranijih pritisaka vlade SAD-a.
Šef čileanske tajne policije Manuel Contreras već je u zatvoru
za njegovu ulogu u atentatu na Leteliera.Pinochet trenutno uživa imunitet od kaznenog progona jer je senator
doživotno, poziciju koju je sebi stvorio nakon što je odstupio s mjesta pročelnika
vojnog. Sudovi, međutim, mogu ukinuti ovaj imunitet ako se radi o ozbiljnim zločinima
su uključeni, a široko se vjeruje da će to i učiniti. Nakon ovog Pinocheta
će se procesuirati od slučaja do slučaja. Prvi slučaj koji će biti pokrenut
Pinochet se vrti oko Karavana smrti u listopadu 1973. S Pinochetovim
službenog ovlaštenja, general Arrellano Stark vodio je posebnu vojsku
ekspedicija koja je putovala po zemlji, izvršivši najmanje 79 sažetaka
pogubljenja. U nekim su slučajevima lokalni vojni dužnosnici bili kažnjeni
budući da je bio previše popustljiv prema zatvorenicima koje je Stark naredio smaknuti. Pinochet
primao dnevna izvješća o akcijama Karavana. Stark je sada zatvoren
uhićen i sudi mu se, konkretno za 19 od 79 čija su tijela
nikada nisu locirani.Čini se da Pinochetovi odvjetnici vjeruju da će protiv njega biti podignuta optužnica i da će to i učiniti
otvoreno izjavili da će njihova glavna pravna obrana biti da Pinochetovo propadanje
mentalno i tjelesno zdravlje onemogućuju mu izdržati stazu. Međutim,
Čileanski zakon je stroži od onog u Velikoj Britaniji, dopušta samo optuženiku
da izbjegne suđenje ako je neuračunljiv, ili mentalno neuračunljiv i neuračunljiv. Do
pomoći unaprijediti ovu obranu, Pinochet ne prisustvuje sjednicama Čileanca
Senata, navodno iz “zdravstvenih razloga”, te njegova obitelj i bliski
suradnici mu ne dopuštaju razgovor s novinarima. Svakih nekoliko dana Pinochetov
suradnici ili vojska cure informacije medijima o njegovom pogoršanju
zdravlje. U jednom slučaju naslovi lokalnog tabloida objavili su: "Pinochet's
Ispitivan mozak.”Nemoguće je predvidjeti točan tijek sudskog procesa u Čileu.
Vući će se mjesecima ako ne i godinama. Ali duljina procesa će
pomoći, a ne ometati one koji žele "de-Pinochetizirati" Čile.
Svaka sudska odluka izazvat će odjek u javnosti, demonstracijama i
izjave javnih dužnosnika. To također znači da će Pinochetov život
neće biti lako jer se on i njegovi odvjetnici vuku po sudovima i
njegovi konkretni zločini predmet su beskrajnih rasprava i rasprava. ZRoger Burbach radi u Centru za proučavanje Amerika.