Üstün Reinart
Ostarjeli čovjek sa
bijelih brkova, s kapom sa šiltom hoda na pozornici gledališta u
Tursko Bliskoistočno tehničko sveučilište (METU), a slijedi ga 10 seljaka
žene. Više od 1,000 studenata koji ispunjavaju dvoranu ustaje na noge i
priredite stojeći pljesak neobičnom skupu na pozornici: seljankama
i stariji muškarac, stojeći ruku pod ruku. Lica žena su opaljena suncem
i obložene. Burne ovacije se nastavljaju.
Čovjek koji stari
okreće se ženama, "Hoćete li dopustiti da Eurogold otruje vaše zemlje?" On pita
ih. Žene jednoglasno viču: "Ne, nismo."
"Ideš li
prodati budućnost svoje djece strancima?”
"Ne", žene
pozvati uz gromoglasni pljesak, "Oduprijet ćemo se."
Žene na
na pozornici je samo deset od tisuća seljaka koji se bore za Eurogold, a
transnacionalna tvrtka koja planira koristiti cijanid za vađenje zlata iz brda
u Bergami na egejskoj obali Anatolije. Muškarac im je vođa u civilu
neposlušnost: Oktay Konyar, nadimak Asterix zbog opuštenih brkova.
Konyar je upravo osuđen na 21 mjesec zatvora.
Najstariji od
žene, Sahsine devet (baka) iz sela Yenikent kod
Bergama poziva: “Nećemo dopustiti da našeg vođu odvedu u zatvor. Imat će
da nas povede sa sobom«.
Brda na
Sjeverna obala Egejskog mora prekrivena je plodnim poljima, maslinicima,
orašasti borovi i voćnjaci smokava. U proljeće krvavocrveni makovi i divlji
uz ceste cvjetaju tratinčice, a vjetar miriše na origano i
lavanda. Današnji grad Bergama bio je uspješan rimski grad i lječilišni centar
nazvan Pergamon prije 2,000 godina. Sa svojim termalnim izvorima i svojim mirisnim zrakom,
bio je to grad Asklepija, boga zdravlja. Danas turisti posjećuju
ostaci Akropole, hramovi Atene, Zeusa, Serapisa i Trajana,
strmi amfiteatar i zdravstveni centar Asclepion gdje su bili pacijenti
izliječen zvukom vode i glazbom u Pergamonu. Ali ako “Novi svijet
Red” ima svoj put, Pergamon će postati pustoš.
U 1992,
Eurogold je od turskog ministarstva energetike dobio dozvolu za traženje
zlato na brdima Bergame. Deset sela nalazilo se unutar a
pet kilometara radijusa nalazišta rudnika. Isprva su seljaci mislili da
moji bi im osigurali poslove. Ali ubrzo su saznali da će Eurogold
isperite metal smrtonosnim otrovom: cijanidom.
Počeli su
istraživanje rudnika zlata. Saznali su da je ispiranje cijanidom uzrokovalo
ekološke katastrofe u SAD-u, Kini, Gvajani, Boliviji, Filipinima i
Zimbabve. Znanstvenici su im rekli da će zlato biti izneseno iz zemlje i
ostaviti zemlju zagađenu cijanidom, da ništa živo ne ostane
u krugu od 30 kilometara od rudnika. Ispiranje cijanida bi također oslobodilo
druge otrove kao što su arsen, olovo, kadmij i živa u
okoliš. Štoviše, rasjed koji prolazi kroz Kaynarcu, samo 1.5
kilometara udaljen od rudnika, predstavljao rizik od potresa koji bi mogao biti
katastrofalan.
Bergama's
seljaci su se sastali sa svojim gradonačelnikom i održali konferenciju za novinare kako bi to objavili
nalazima. Rekli su da ne žele rudnik zlata na svojim brdima. eurozlato
službenici su odgovorili da će se cijanid držati u jakim glinenim bazenima i da
ispario bi pod suncem.
Seljaci
organizirali pod vodstvom Oktaya Konyara da otpuste Eurogold iz svojih
maslinicima. Konyar je odrastao u Bergami, radio je u raznim ne-
vladinih organizacija, te je služio kao regionalni vođa društvenih
demokratski Republikanska narodna stranka, Republikanska narodna stranka. "Znao sam
koliko nedemokratska može biti ova zemlja,” kaže on, “ali znao sam i to
nasilje nikad ne bi bilo rješenje. Zato smo se zavjetovali da nikada nećemo kršiti zakone, nikada
počiniti bilo kakve zločine.”
U studenom
1994., 652 ljudi iz sela Camkoy, Ovacik i Narlica pokrenuto je
tri tužbe na sudu u Izmiru, kako bi se poništila dozvola rudniku. Ali
regionalni sud presudio je u korist Eurogolda i seljaci su preuzeli njihov slučaj
do apelacionog suda.
Eurogold je
ne čekati presudu. 1996. posjekli su 2,500 borova i 800 maslina te
počeo graditi rudnik ograđen bodljikavom žicom i osmatračnicama.
Seljani
pokrenuli građanski neposluh. 16. studenog 1996. njih 500 sjedilo je na an
magistralnom cestom blizu rudnika 5 sati. “Ne želimo umrijeti od
cijanid”, skandirali su. Zapalili su gume i izveli tradicionalne
plesovi na cesti. 23. prosinca 1996. tisuće ljudi iz 17. u blizini
sela su protestirala Eurogold. Muškarci su se svukli do struka i marširali ispod
pljusak. U siječnju 1997. ljudi iz Bergame održali su referendum i glasovali
protiv rudnika. Ali Eurogold je to proglasio nezakonitim. U travnju iste godine,
5,000 seljaka iz 17 sela zauzelo je rudnik, prisilivši regionalnu
guvernera da ga zatvori na mjesec dana.
Na svibnja 13,
1997., nakon deset godina sudskih bitaka, Žalbeni sud presudio je u korist
seljaci govoreći da Eurogold krši članak na turskom
Ustav kojim se svim građanima jamči pravo na život i pravo na zaštitu
njihovo zdravlje i njihov okoliš. Proglasio je licence Eurogolda nevažećima
i rekao da rudnik treba zatvoriti. Prema Ustavu, zakonu zemlje
organi ovrhe morali su postupiti po sudskoj odluci.
Seljaci iz
Bergama je plesala u krugovima uz glazbu svirala i bubnjeva. “Izvucite Eurogold,”
skandirali su. “Ova zemlja pripada našim precima i našoj djeci.” Ali
rudnik je ostao. Ministarstvo energetike i prirodnih resursa naručilo je a
novo izvješće o okolišu znanstvene ustanove TUBITAK, i
dobili izvješće da je Eurogold instalirao novu sigurnosnu opremu nakon
Odluka žalbenog suda, i cijanid više ne bi predstavljao prijetnju za
okoliš.
Seljaci
nastavio je zahtijevati da se izvrši sudski nalog. 1. srpnja 1997. dobili su vijest
da su na putu kamioni s cijanidom. Zauzeli su rudnik i spalili neke
kamioni i društvena dvorana u vlasništvu Eurogolda. 26. kolovoza 1997. tri
autobusi puni ljudi otišli su u Istanbul s Oktayjem Konyarom i vezali se za njega
ograde mosta za zaustavljanje prometa. U veljači 1998., devet mjeseci nakon
Presudom žalbenog suda, Eurogold je očito prekršio zakone koristeći 3 tone
cijanida za dobivanje 1.5 kilograma zlata.
Početkom 1999. godine,
ljudi iz Bergame saznali su da je 18 tona cijanida isporučeno u
rudnik. Stotine ljudi izašlo je na planinske ceste tražeći taj otrov
biti uklonjena. 2. travnja 1999. cijanid je odvezen iz rudnika i
isporučen na nepoznato mjesto.
Policija je položila
optužbe protiv Oktaya Konyara i 80 seljaka, optužujući ih za formiranje
tajna, ilegalna organizacija.
Eurozlato se činilo
uvjeren da će biti po njegovom. Tvrtka je svoje nade vezala uz
skori Multilateralni sporazum o ulaganjima (MAI), koji bi uveo
međunarodna arbitraža za poništavanje nacionalnih sudova u sporovima koji uključuju
transnacionalni investitori. Ali 1999. godine MAI pregovori su propali. Ipak, MMF
pritisnuo Tursku da ipak prihvati međunarodnu arbitražu. “Jedini način da
potaknuti strane ulagače”, rekli su. U jesen 1999. dok je turski
ljudi su se trzali od ubojitog potresa, vlada se brzo promijenila
Ustav zemlje dopušta međunarodnu arbitražu. Sada, stranac
odbor koji simpatiše poslovne interese nadjačao bi nacionalne sudove. Ovaj
je ono što je Eurogold čekao.
tvrtka
kupio oglase preko cijele stranice u glavnim turskim novinama, govoreći da će zlato
obogatiti Tursku i osigurati radna mjesta. Počeo je distribuirati obrasce za prijavu za posao,
i kružile su glasine da će obični rudari biti plaćeni naviše
1,000 dolara mjesečno.
Borba
protiv Eurogolda sada je postala borba protiv neoliberalizma. Seljaci iz
Bergama je njihovu borbu usporedio s onom aboridžinskih naroda Chiapasa,
Meksiko. Obećali su da će se suprotstaviti međunarodnoj arbitraži i Novom svijetu
Narudžba. Postali su počasni gosti skupova protiv nuklearne energije,
protiv MMF-a, McDonald'sa, Cargilla i svih ostalih koji su krenuli u pljačku
Anadolija.
Ujutro
od 28. studenoga 1999. stotine su hodale od sela Camkoy prema
selo Ovacik, noseći plakate s natpisima "Eurogold gidecek, bu is
biteček” (ovaj posao će završiti kada Eurogold napusti naše zemlje). To jutro,
Eurogold je pokrenuo prijavu protiv Oktaya Konyara i policija ga je optužila
vođa seljaka s organiziranjem ilegalnih demonstracija.
"Mi smo
demonstrirajući protiv kršenja turskih zakona,” rekao je Konyar, “ja sam
optužen za prosvjed protiv kršenja našeg Ustava.”
Optužbe
stajao. Dana 30. ožujka 2001., prema zakonima koje je tijekom 1980-ih usvojila vojska
hunte u Turskoj, prvostupanjski sud u Bergami osudio je Konyara na 21
mjeseci zatvora.
Oktay Konyar
uložio žalbu na kaznu. S grupama nastavlja putovati Anadolijom
seljaka iz Bergame da pozovu na otpor. U svojoj kožnoj aktovci, on
nosi stetoskop i tablete za visoki tlak i bolesti srca. “Ja
imaju zdravstvenih problema”, kaže. “To je stres.”
Zatim se okreće
baki Þahsine, čiji je tlak porastao na 24-12 tijekom METU
relija, a koji je jedva izbjegao moždani udar.
“Nema umiranja
prije nego što se riješimo Eurogolda, a bako?” šali se. "Plesat ću još s tobom,
kada je vrijeme za slavlje.” Z