Himalajski ledenjaci se povlače, poljoprivredni prinosi stagniraju, sušnih dana je sve više, a obrasci monsuna postali su nepredvidivi. Indija sve više uočava učinke klimatskih promjena” (Jairam Ramesh, bivši ministar okoliša i šuma, Vlada Indije).
Indija je jedna od svjetski najosjetljivijih zemalja na klimatske promjene, a također je i zemlja puna proturječja. Stope gospodarskog rasta bile su brzih 8 do 10 posto, ali njezine ceste propadaju. Četvrti najbogatiji čovjek na svijetu, Mukesh Ambani, upravo je završio izgradnju 1 milijardu dolara vrijednog nebodera od 27 katova u Mumbaiju iz kojeg se u daljini može vidjeti sirotinjska četvrt Rafiq Nagar, koja nema čistu vodu, nema odvoz smeća, nema električnu energiju, a ne jedan zahod ili zahod za preko 10,000 stanovnika sirotinjskih četvrti, koji otvoreno vrše nuždu u javnosti. Populacija Mumbaija od 14 milijuna dom je za više od 7 milijuna stanovnika slamova i rastuće srednje klase koja je brojna koliko i cjelokupno stanovništvo Sjedinjenih Država. Ipak, 800 milijuna Indijaca živi s manje od 2 dolara dnevno, ali uberbogati imaju neto vrijednost od 1.2 trilijuna dolara, što je gotovo isto kao bruto domaći proizvod Indije od 1.5 bilijuna dolara.
Niz proturječja unutar Indije uključuje bizarnu činjenicu da postoji više krava koje bljuju plin nego većina drugih mjesta na svijetu. Postoji gotovo 300 milijuna krava koje podriguju, podriguju i izlučuju obilne količine metana, stakleničkog plina koji zadržava 20 puta više topline u atmosferi od ugljičnog dioksida. Zapravo, ukupan broj od 500 milijuna stoke u Indiji — uključujući ovce i koze — pridonosi globalnom zagrijavanju više nego sva vozila koja životinje ometaju na indijskim cestama.
U međuvremenu, Indija se pokušava nositi s najvećim rizikom za svoju rastuću populaciju — klimatskim promjenama. Glavna pregovaračica zemlje o klimatskim promjenama, Meera Mehrishi, kaže: “Naša je zemlja pod utjecajem klimatskih promjena. Imali smo čudno vrijeme u Indiji. Monsuni koji su dolazili u srpnju počeli su dolaziti u rujnu. Poljoprivrednicima je sada teško jer nastavljaju saditi tijekom, kako smatraju, sezone monsuna. Gubimo urod. To će imati ogromne posljedice na sigurnost hrane u zemlji” (Betwa Sharma, “Razgovor s indijskim glavnim pregovaračem o klimatskim promjenama,” International Herald Tribune, Global Edition, Indija, 3. prosinca 2012.).
Utjecaj klimatskih promjena na Indiju
Prema studiji Programa Ujedinjenih naroda za okoliš, globalno zagrijavanje će utjecati na ogromnu obalu Indije s porastom razine mora, što će rezultirati ekološkom katastrofom. Porast razine mora već je potopio dva otoka u Sunderbnasu, a još najmanje desetak otoka u tom području je u opasnosti. U okrugu Kendrapara, u Bengalskom zaljevu, nestaju cijela sela u obalnom području.
U međuvremenu, dok razina vode raste duž obala Indije, suše u unutrašnjosti se ponavljaju s mučnom učestalošću. Prošle godine Indija je doživjela drugu veliku sušu u četiri godine. Padalina u cijeloj zemlji bila je 20 posto ispod prosjeka. Međutim, alarmantnija je bila indijska "košarica hrane" Punjab gdje je bilo mnogo gore - padaline su bile 70 posto ispod prosjeka. “...problem postaje stvarno ozbiljan,” prema Harjeetu Singhu, međunarodnom koordinatoru za klimatsku pravdu u ActionAidu, Robert S. Eshelman (“Indijska suša ističe izazove prilagodbe klimatskim promjenama,” Scientific American, 3. kolovoza 2012.).
Indijski poljoprivredni sektor jezgra je indijskog društva za 60 posto stanovništva. Zbog suše ne samo da su usjevi spaljeni, nego s manje kiše nego što je uobičajeno, pati i hidroelektrana. Povremeno je 1.2 milijarde ljudi bilo bez struje, doživjevši najveći nestanak struje u povijesti, što dodatno otežava poljoprivrednicima korištenje električnih pumpi za crpljenje zaliha podzemne vode za navodnjavanje njihovih pašnjaka lišenih kiše. Dakle, neksus klimatskih promjena dolazi do punog kruga od nestanka električne energije do nestašice žitarica.
Osim monsuna, značajna dostupnost vode dolazi iz ledenjaka, kao što se govori u članku Daniela Glicka, "Znakovi sa Zemlje: Veliko otapanje", National Geographic, rujan 2004.: "Ledenjaci u Garthwal Himalaji u Indiji povlače se tako brzo da istraživači vjeruju da bi većina središnjih i istočnih himalajskih ledenjaka mogla praktički nestati do 2035." Ovaj je članak kritiziran zbog pretjeranog dramatiziranja otapanja himalajskih ledenjaka. Međutim, naknadni događaji mogu dovesti do ponovne procjene ozbiljnosti problema. Osam godina kasnije, postoji mnogo dokaza da su himalajski ledenjaci u kritičnom stanju.
Prema D.P. Dobhal, glaciolog s Instituta za himalajsku geologiju Wadia, Centra za glaciologiju, globalno zatopljenje “…ukazuje na prijeteću svjetsku zabrinutost, s posebno ozbiljnim posljedicama za Indiju i njezine susjede. Tisuće ledenjaka načičkanih preko 1,500 milja Himalaje čine uštedu opskrbe vodom Južne Azije, napajajući više od desetak rijeka i održavajući milijardu ljudi nizvodno. Njihovo očito povlačenje prijeti da će se teško odraziti na sve, od opskrbe pitkom vodom u regiji preko poljoprivredne proizvodnje do bolesti i poplava” (Somini Sengupta, “Glaciers in Retreat,” NY Times, 17. srpnja 2007.).
Unatoč tome, poricatelji klimatskih promjena u svijetu bacili su pogled na nedavno istraživanje tibetanske regije pod nazivom GRACE kao dokaz da globalno zatopljenje/klimatske promjene nisu onoliko koliko se reklamira, pa poricatelji tvrde da GRACE (satelit za Gravity Recovery and Climate Experiment) pokazuje da visoko- visinski ledenjaci gube led samo jednom desetinom od prethodno procijenjene stope i da ledenjaci na tibetanskoj visoravni zapravo rastu. Od tada se pokazalo da istraživanje GRACE ima ozbiljna ograničenja—na primjer, GRACE ne može razlikovati led od tekuće vode, stoga je otopljeni led iz ledenjaka koji teče u ledenjačka jezera netočno uračunat kao ledenjački led. Osim toga - i uključujući dodatna ograničenja točnosti GRACE-a - postoje znatni dokazi da se ledenjaci u tibetanskom području zapravo smanjuju velikom brzinom - zapravo, zastrašujuće ubrzanom brzinom.
Dodatni dokazi o smanjivanju nalaze se na stražnjoj strani tibetanske visoravni. Kineski znanstvenici izmjerili su gubitke do 70 posto ledenjaka koji opskrbljuju gospodarski važne rijeke poput rijeke Lancang (Dunav na istoku) i izmjerili su smanjenje 80 ledenjaka koji opskrbljuju Žutu rijeku i rijeku Yangtze, što je izravno i neizravno odgovoran za 20 posto kineskog bruto domaćeg proizvoda. Važno je napomenuti da opskrba vodom za poljoprivredno navodnjavanje u Indiji (60 posto) i Kini (80 posto) uvelike ovisi o planinskim ledenjacima.
Pitanje što će više od jedne milijarde ljudi učiniti za vodu i hranu visi nad mogućnošću radikalne klimatske promjene. U međuvremenu, vodeni toranj Azije topi se sa žarom kakav nije doživjelo moderno čovječanstvo.
Nacionalni akcijski plan o klimatskim promjenama
Indija vrlo ozbiljno shvaća problem klimatskih promjena i zemlja je u potpunosti svjesna antropogenog izvora. Prije nekoliko godina, premijerovo Vijeće za klimatske promjene usvojilo je odmjeren, racionalan i razuman nacionalni plan za rješavanje problema. Početni stavak premijerova Nacionalnog akcijskog plana o klimatskim promjenama (NAPCC) stavlja u fokus ozbiljnu namjeru vlade: „Indija je suočena s izazovom održavanja svog brzog gospodarskog rasta dok se nosi s globalnom prijetnjom klimatskih promjena. Ova prijetnja proizlazi iz akumuliranih emisija stakleničkih plinova u atmosferi koje je antropogeno generirao dugotrajan i intenzivan industrijski rast i način života visoke potrošnje u razvijenim zemljama… pristup se mora temeljiti na globalnoj viziji nadahnutoj mudrom izrekom Mahatme Gandhija — 'Zemlja ima dovoljno resursa za zadovoljenje potreba ljudi, ali nikada neće imati dovoljno za zadovoljenje ljudske pohlepe'.
S tim u vezi, premijer Indije zatražio je od bogatih da se ponašaju na ponizan način. Čini se da Mukesh Ambani nije primio poruku.
Indijski NAPCC predviđa "misije" koje zemlja mora ostvariti: Nacionalna solarna misija, Nacionalna misija za poboljšanu energetsku učinkovitost, Nacionalna misija za održivi habitat, Nacionalna misija za vodu, Nacionalna misija za održavanje himalajskog ekosustava, Nacionalna misija za Zelenu Indiju, Nacionalnu misiju održive poljoprivrede i Nacionalnu misiju o strateškom znanju za klimatske promjene.
Prema Bloomberg New Energy Finance, od 2011. Indija je posvetila 10 milijardi dolara zelenoj energiji i zemlja ima najbržu stopu rasta (plus 52 posto) zelene energije na svijetu. Usporedbe radi, Obamin paket poticaja od 787 milijardi dolara iz 2009. uključivao je oko 38 milijardi dolara državne potrošnje i približno 20 milijardi dolara poreznih poticaja za obnovljivu energiju u sljedećih 10 godina. Dakle, na bazi jabuke do jabuke, Indija troši dvostruko više od američke, dok je indijsko gospodarstvo samo jednu desetinu veličine američkog.
Indijsko korporativno vodstvo prihvatilo je pitanje klimatskih promjena, a indijski ustav jedan je od rijetkih u svijetu koji ima odredbe o klimatskim promjenama. Na primjer, vrhunske korporacije postižu značajna poboljšanja u pretvorbi s niskom razinom ugljika. Njihovi ugljični rezultati u 2012.—temeljeni na državnom Indeksu liderstva u otkrivanju ugljika ("CDLI")—pokazali su dramatično poboljšanje. Primjeri korporativnog uspjeha uključuju: rezultat Wipro Ltd. 2012. od 95 u odnosu na 86 u 2011.; Mahindra & Mahindra porasla je s 53 na 82; ITC sa 64 na 82. (Wipro je jedan od najvećih indijskih multinacionalnih pružatelja informacijske tehnologije. Mahindra & Mahindra je indijski multinacionalni proizvođač automobila. ITC je veliki indijski javni konglomerat.)
Dodatno, Indija je stvorila "Perform, Achieve, and Trade" (PAT), plan za smanjenje potrošnje energije, koji daje poticaje i kazne za velike korporacije koje troše energiju, a zemlja ima standarde portfelja obnovljivih izvora energije.
Indijsko gospodarstvo jedno je od najbrže rastućih u svijetu – zajedno s Kinom – i njihov prelazak na gospodarstvo s niskom razinom ugljika stvara ogromne mogućnosti za održivi rast s razvojem infrastrukture tehnologije s niskom razinom ugljika, što potiče mogućnosti zapošljavanja za čistu tehnologiju u cijeloj zemlji. Prema Damandeepu Singhu, direktoru CDP India, "Drago nam je što možemo istaknuti kako korporativna Indija pojačava izazov rješavanja opasnih klimatskih promjena" ("Carbon Disclosure Leadership: Indian Companies Demonstrate Leadership in Tackling Climate Change," Times of India, 19. siječnja 2013).
Prema Vijeću za obranu prirodnih resursa: “Indija se pojavljuje i kao gospodarska sila i kao globalni ekološki lider…. Indija je prepoznala da je suočavanje s klimatskim promjenama u njezinom nacionalnom interesu. Nacija poduzima konkretne mjere kako bi ograničila vlastite emisije i zaštitila svoje ljude od klimatskih poremećaja.”
Indijska nacionalna solarna misija već je smanjila cijenu solarne energije s 15-16 Rs po kilovat-satu na oko polovicu cijene u tri godine. Kao rezultat toga, Indija ima najnižu cijenu solarne energije na svijetu. Ovo je najbolji primjer onoga što se događa kada se vlada neke zemlje usredotoči na obnovljive izvore energije, a Indija gradi jedan od najvećih svjetskih projekata obnovljive energije, koji će generirati 20,000 MW solarne energije i 3,000 MW iz vjetroelektrana na 50,000 hektara u Karmataki.
Zemlja također promiče dobro uravnotežen održivi planet vođenjem seminara i sajmova, npr. Samit o održivom razvoju u Delhiju, 2013., bit će forum za obogaćivanje rasprava i za raspravu o uvođenju čistih tehnologija. Indijska vlada također je pokrenula kompenzacijski program pošumljavanja pri čemu se svako preusmjeravanje javnih šuma u nešumske svrhe nadoknađuje pošumljavanjem u drugim degradiranim ili nešumskim područjima.
Mogu li se klimatske promjene popraviti?
Prema profesoru Richardu Turcu, Odsjeku za atmosferske i oceanske znanosti UCLA-e i osnivaču UCLA-inog Instituta za okoliš, ne postoje brza, laka tehnološka rješenja za klimatske promjene. Postoje zagovornici geoinženjeringa, kao što je golemi balon koji raspršuje ukapljeni sumporni dioksid u stratosferi, ili neki drugi prijedlog, koji gradi desetke milijuna kemijskih filtarskih sustava u atmosferi za filtriranje ugljičnog dioksida—ali te su ideje dvojbene, najbolje. Kao prvo, klimatski odgovor je vrlo neizvjestan i tko zna može li novi problem zamijeniti izvorni problem.
Profesor Turco kaže: “Zagovornici geoinženjeringa pokušali su učiniti da klimatski inženjering zvuči tako jednostavno. Nije nimalo jednostavno. Sada znamo da bi svojstva i učinci sloja čestica geoinženjeringa u stratosferi bili mnogo nepredvidljiviji, na primjer, od fizike globalnog zatopljenja povezanog s emisijama ugljičnog dioksida. Upuštanje u takav projekt moglo bi biti nepromišljeno” (Richard Turco, “No Quick, Easy Technological Fix for Climate Change,” UCLA Asia Institute).
Turcov odgovor o tome kako se boriti protiv globalnog zatopljenja/klimatskih promjena je: “Moramo smanjiti emisije ugljika. Moramo puno ulagati u alternativne izvore energije s minimalnim ugljičnim otiscima.”
Indija se može klasificirati kao zemlja u razvoju, ali njezina predanost ulaganju u alternativne izvore energije nadilazi predanost velikih razvijenih zemalja, poput Sjedinjenih Država. Međutim, vremena se možda mijenjaju: inauguracijski govor predsjednika Obame trebao je dovesti do toga da se naš opušteni planet malo razvedri. Demokrati sada očekuju "namjerno usmjerenu, ali agresivnu kampanju izgrađenu oko upotrebe njegovih izvršnih ovlasti za izbjegavanje kongresne opozicije" (Richard W. Stevenson i John M. Broder, "Speech Gives Climate Goals Center Stage", New York Times, 21. siječnja 2013.). I, što je najvažnije, "središte će biti djelovanje Agencije za zaštitu okoliša za daljnje smanjenje emisija iz elektrana na ugljen prema propisima koji su još u izradi..." Postrojenja na ugljen u cijelom svijetu najveći su doprinositelji ugljičnog dioksida.
Direktor Nacionalnog vijeća za obranu resursa za klimu i čisti zrak, Dan Lashof, tvrdi da bi se emisije iz elektrana na ugljen mogle smanjiti za više od 25 posto do 2020. godine.
Ubuduće, ako svjetski emiteri stakleničkih plinova broj dva (Amerika) i broj tri (Indija) ozbiljno prihvate planove za smanjenje stakleničkih plinova, nada za uravnoteženiji i čistiji svjetski okoliš jača. No, bez obzira na te posljedice, stvarnost je takva: sve industrijske zemlje, posebice Indija i Kina, sve više koriste ugljen do ekstrema, koji, prema američkoj Upravi za energetske informacije, čini 40 posto svih emisija i očekuje se da će za gotovo polovicu globalnih emisija u sljedećih 25 godina. Treba se zapitati može li planet ovo podnijeti bez nepovratnih posljedica ili prekretnice bez povratka.
Prema IEA-i, očekuje se da će Indija do 2017. postati najveći pomorski uvoznik ugljena na svijetu, što djelomično poništava njezine napore u pogledu obnovljivih izvora energije. Ostaje pitanje: gdje je privlačnost za masovnu svjetsku pretvorbu s fosilnih goriva na zelene obnovljive izvore energije što je brže moguće? Tehnologija je lako dostupna, ali politička volja nije. Ande su već izgubile polovicu svojih ledenjaka, ugrožavajući opskrbu vodom za 100 milijuna ljudi, a to je simptomatično za globalno klimatsko ponašanje. Popravak bi trebao slijediti savjet profesora Richarda Turca da se u cijelom svijetu započne masovna pretvorba s fosilnih goriva na obnovljive izvore energije, što bi potaknulo ogroman, pozitivan ciklus gospodarskog rasta, zelenu revoluciju koja bi zapošljavala milijune, čime bi se riješili problemi zapošljavanja i klimatska pitanja.
Z
Robert Hunziker slobodni je pisac koji živi u Kaliforniji.