W
aršin
okupilo se preko 40,000 delegata prosječne dobi do 25 godina
sudjelovati u europskom pokretu punoljetnosti: selidba
od destrukcije, protivljenja i konfrontacije do sijanja sjemena
novog društva.
Korištenje električnih romobila ističe
Europski socijalni forum (ESF) predstavlja presjek europskog
društvo s nizom ideologija i političkih praksi koje
tradicionalno ne bi mogli dijeliti istu konferenciju
centar. Iz velikih ekoloških i razvojnih nevladinih organizacija, reformista
ekonomista i glavnih sindikata u anarhističko "Hub",
raznih krajnje lijevih stranaka i oslobodilačkih pokreta.
It
jest sama krajnost i isključivost »novog svjetskog poretka« — u
riječi aktivistice i spisateljice Susan George da su “gadovi
otišli predaleko”—to je stvorilo ovu raznolikost. Jedan
ujutro možete sjediti s bivšim konzervativcima i mainstreamom
studenti ekonomije na predavanjima na kojima su pozivali na
svjetski poslovni lideri biti zatvoreni zbog usmjeravanja prihoda
kroz porezne oaze ili uništavajući gospodarstva u razvoju u svojoj potrazi
za špekulativni profit. Kasnije tijekom dana možete prisustvovati radionici
gledajući alternative "kasnom neoliberalnom kapitalizmu",
iskorijenjivanje sweatshopova, borba protiv privatizacije,
i kraj izraelske okupacije Palestine.
Ali
izvan ideološkog čuda bili su razmjer i kompetencija
organizacija, gotovo svi volonterski. Simultani prijevodi na
Osigurano je 5 jezika za 1,000 govornika na 30 konferencijskih sesija,
200 radionica, 150 seminara, 25 sastanaka kampanja i veliki izbor
kulturnih događaja i rubnih sastanaka s temama u rasponu od
ugnjetavanja i otpora u Africi i Aziji stvaranju
alternativne ekonomije.
Ali
najbolje je tek dolazilo. Dok ne vidite koliko milijun ljudi
izgleda kao na ulicama — i vrlo malo netalijanskih delegata
bio dovoljno star da se sjeća takvih demonstracija — to je nemoguće
zamisliti ljestvicu, boju i zvuk. Oni koji su mislili dane
istinski narodne masovne borbe izblijedjela je s prevlašću
neoliberalizam bi gledao u nevjerici dok su demonstranti marširali
kroz nebodere sa starijim muškarcima i ženama koji vise s njihovih
balkoni mašu tisućama duginih zastava mira ili samo bijele
stolnjaci. Tisuće prolaznika na ulicama pokazale su svoje
solidarnosti pjevanjem dirljive antifašističke himne “bella
ćao.”
nakon
početak marša dva sata ranije zbog broja ljudi,
prvi prosvjednici stigli su do završnog koncerta u suton kao puni vlakova
ljudi je još uvijek preplavilo željezničku stanicu u Firenci. Kako se noć približavala
u, tisuće su se slile ulicama pjevajući, plešući, mašući
transparenti sindikata, političkih stranaka, antiratni i antikapitalistički
slogani, a posvuda palestinski kefijeri.
Nikada
prije su mnogi uživali u boli nedostatka sna nego u sjedenju
na završnoj “skupštini društvenih pokreta” u nedjelju
jutro s gromoglasnim glasovima koji su dopirali kroz njihov prijevod
slušalice i uvjerenje urezano u njihovu dušu da “drugi
svijet je moguć.”