Posljednjih godina koje su dovele do financijske krize u Argentini 2001. zatvorene su tisuće tvornica i izgubljeni su milijuni radnih mjesta. Mnogi su radnici odlučili pobijediti sudbinu nezaposlenosti, preuzimajući njihovo radno mjesto i vraćajući svoje dostojanstvo radnika. Više od 180 oporavljenih poduzeća je pokrenuto, zapošljava više od 10,000 argentinskih radnika u zadružnim poduzećima, koja su šefovi zatvorili, a zaposlenici ih ponovno otvorili. U gotovo svim slučajevima radnici su preuzeli tvrtke koje su njihovi vlasnici napustili ili zatvorili usred financijske krize.
Mnoge tvornice pod kontrolom radnika danas se suočavaju s neprijateljstvom i često nasiljem države. Radnici su se morali organizirati protiv pokušaja nasilnog iseljenja i drugih djela državnog nasilja. To utječe na radnike i poduzeća jer znači da zaposlenici moraju napustiti radno mjesto, uložiti energiju u pravnu bitku i boriti se za zakone u korist oporavka poduzeća.
Kako bi se suprotstavili neizvjesnoj pravnoj budućnosti, mnoga su se oporavljena poduzeća mobilizirala kako bi izvršila pritisak na vladu da riješi pravni status njihove zadruge. Dana 27. listopada, radnici zadruge za kućanske aparate Renacer, tvrtke za proizvodnju obuće za radnike CUC, hotela BAUEN, hotela City, bivše klaonice BahÃa Blanca Paloni, zadruge za pakiranje mesa La Foresta i tvornice keramike Zanon-FaSinPat okupili su se ispred saveznog suda kako bi pogurati nacionalni zakon o izvlaštenju.
Mnoga od oporavljenih poduzeća godinama su funkcionirala i natjecala se na kapitalističkom tržištu bez pravnog statusa. Bez pravne podrške, mnoge tvrtke koje vode radnici zaostale su u konkurenciji, nesposobne uhvatiti prednost na tržištu i riješiti se posrednika.
Od 2003. radnici upravljaju zadružnim hotelom BAUEN bez pravnog statusa ili državnih subvencija. Od preuzimanja hotela 21. ožujka 2003., radnici su polako počeli čistiti opustošeni hotel i iznajmljivati hotelske usluge. Hotel je ponovno otvoren sa 40 zaposlenih, a sada zapošljava oko 150 radnika.
Zaposlenici su se okupljali tijekom prosinca prošle godine kako bi izvršili pritisak na gradsku upravu Buenos Airesa da stavi veto na zakon kojim se hotel vraća u ruke bivšeg vlasnika. Vlada BA odbila je staviti veto na zakon. Ako zadruga BAUEN ne uspije progurati novi povoljan zakon, riskira gubitak hotela.
Desetak radnika iz Renacera (ex-Aurora) putovalo je više od 5,000 kilometara za skup u Buenos Airesu, kako bi izvršili pritisak za trajno izvlaštenje njihove tvornice. Zadruga proizvođača kućanskih aparata Renacer osnovana je 2000. godine nakon što je bivši vlasnik odlučio ugasiti poslovanje, zbog čega bankama i radnicima duguje tisuće dolara neisplaćenih plaća. Tvornica prije poznata kao Aurora proizvodila je perilice rublja. Desetljećima je industrijska aktivnost bila u padu u regiji, koja je najskuplje mjesto za život u Argentini. Ushuaia je također poznata kao "kraj svijeta", s oštrom artičkom klimom, manje od 500 kilometara od južnog Artika.
“Dražba naše tvornice stalna je prijetnja, tražimo trajno rješenje kako bismo mogli proizvoditi vlastite proizvode neovisno o državi”, objašnjava Monica Acosta, sadašnja predsjednica Renacera. Preko 100 radnika i njihovih obitelji oslanja se na zadrugu, koja nije uspjela ostvariti punu proizvodnju unutar pogona. “Većina zakona o izvlaštenju kojima su poduzeća oporavljena donesena je u posljednje dvije godine. Nakon dvije godine zadruga mora još jednom proći proces i tražiti zakonsko rješenje kako bi nastavila proizvoditi.” Bez subvencija i još manje trajnog rješenja, zadruga je morala raditi za tvrtke poput Sanya, dijelove uređaja za glodanje komada.
“Postoje mjeseci kada kući nosimo 300 dolara, ali ima drugih mjeseci kada nemamo dovoljno sredstava da kući nosimo ček od plaće. Nakon što platimo poreze i svoje troškove, na kraju ne uspijevamo zadovoljiti svoje osnovne potrebe,” kaže Acosta. Ona također kaže da radnici ne samo da moraju smisliti kako uspješno voditi svoj posao, već i brinuti hoće li vlasti donijeti zakon o izbacivanju poduzeća. “Moramo raditi dvije stvari istovremeno: proizvoditi i boriti se. Ni mi ne možemo stati, jer onog dana kada se prestanemo boriti ili proizvoditi, oporavljena poduzeća su spržena. Znamo da niti jedan političar u ovoj oligarhijskoj i imperijalističkoj državi neće dopustiti radnicima da posjeduju sredstva za proizvodnju.”
Stotine radnika iz nekoliko drugih radničkih tvornica pridružilo se zadruzi Renacer u njihovim zahtjevima za nacionalnim zakonom o izvlaštenju, uključujući radnike iz zadruge FaSinPat. Radnici tvornice keramike Zanon slavili su nedavnu pobjedu. Radnici su 20. listopada dobili dugogodišnju pravnu bitku za federalni sud da zakonski prizna zadrugu FaSinPat na tri godine.
Dugoročna potražnja u Zanonu je nacionalno izvlaštenje pod kontrolom radnika. Međutim, radnici iz Zanona vodili su paralelnu bitku na federalnom sudu kako bi zakonski priznali FaSinPat (Tvornica bez šefa), svoju radničku zadrugu. U listopadu 2005. FaSinPat je dobio pravni spor, vršeći pritisak na savezne sudove da ga priznaju kao pravni subjekt koji ima pravo voditi zadrugu godinu dana. Ranije ove godine, s približavanjem roka isteka u listopadu, skupština radnika izglasala je pojačanje akcija i napora zajednice.
Prema Omaru Villablanci, radniku Zanona koji je radio u tvornici keramike 9 godina, FaSinPat nikada neće odložiti oružje u borbi za nacionalni zakon o izvlaštenju. “Nismo dobili trogodišnji pravni status za FaSinPat jer suci imaju razumijevanja za ljude. Dobili smo pravno priznanje jer smo se [radnici] borili za sudove da vide što smo postigli. Radnici su jedini voljni obnoviti tvornicu u ruševinama koja je imala milijunski dug koji je iza sebe ostavio bivši vlasnik Luis Zanon. Mi [radnici] smo bili jedini sposobni otvarati radna mjesta. Političari diljem zemlje govore o Zanonu i ostalim oporavljenim poduzećima, ali nisu odobrili politiku koja bi pružila konačno rješenje kako bi više od 10,000 radnika zaposlenih u poduzećima kojima upravljaju radnici mogli raditi bez pritiska da riskiraju deložaciju.”
Uz pravni status, FaSinPat se može usredotočiti na planiranje proizvodnje, poboljšanje radnih uvjeta i projekte zajednice. U sklopu svoje proslave, zadruga FASINPAT pozvala je radnike da posjete Zanon kako bi naučili da radnici mogu funkcionirati bez šefa ili vlasnika. Zbor radnika je odlučio da radnički zbor sada bude u poziciji da podučava ostale radnike iz četiri i pol godine učenja radničkog samoupravljanja.
Ipak, Villablanca je jasno dao do znanja da čak i uz privremeni pravni status, kolektiv FASINPAT neće napustiti svoje korijene. “Prvo što smo učinili nakon što smo primili vijest da nam je sudac odobrio pravni status od 3 godine bilo je glasanje na našoj radničkoj skupštini da moramo nastaviti marširati ulicama i podržavati druge radničke i grassroots borbe.”
Tijekom skupa 27. listopada radnici Renacera, BAUEN-a i Zanona izrazili su svoju solidarnost s radnicima koji su danima prije bili suočeni s nasilnom deložacijom. Preko 50 policajaca nasilno je napalo 14 radnika koji su okupirali benzinsku postaju u četvrti Buenos Airesa. Dvije godine nakon što su vlasnici proglasili stečaj, radnici su osnovali zadrugu Punta Arenas. Traže da se benzinska crpka izvlasti i preda radnicima kao naknada za zaostale plaće koje vlasnik nikada nije isplatio. Unatoč razlikama s prokapitalističkim odvjetnikom Luisom Carom koji zastupa zadrugu Punta Arenas, poduzeća koja vode radnici iz različitih grupacija rekli su: ako se petljaju s jednim od nas, petljaju se sa svima nama.
“Tvornice koje se zatvaraju tvornice su smrti koje ubijaju čitave obitelji”, rekao je Fernando Velazquez iz City Hotela, hotela kojim su radnici upravljali i obnovili ga u obalnom gradu Mar del Plata. Okupirane tvornice i poduzeća dokazuju da se organiziraju kako bi razvili strategije za obranu latinoameričkih radnika osjetljivih na zatvaranje tvornica i loše uvjete rada. Dok su ta iskustva prisiljena koegzistirati unutar kapitalističkog tržišta, ona stvaraju nove vizije za novu kulturu rada. “Tvornice koje se zatvore trebaju povratiti radnici, a sudovi moraju priznati pravo na rad”, komentirao je Velazquez. “Svi zaslužujemo konačno izvlaštenje jer vraćamo radna mjesta i dostojanstvo.”
Marie Trigona neovisna je novinarka, spisateljica i redateljica dokumentaraca koja živi u Buenos Airesu. Do nje se može doći na [e-pošta zaštićena]