Zamislite zemlju u kojoj nacionalna vlada uvodi i donosi zakone koji štetno utječu na sve zajednice prvih naroda, ali se ne trudi s njima konzultirati. Tada poglavica siromašne zajednice Prvih naroda na sjeveru počinje štrajk glađu kako bi dobio sastanak između vodstva Prvih naroda i vlade nekoliko mjeseci nakon donošenja ovog zakona. Ima li to implikacija za sve Kanađane? Možeš se kladiti da jest. Ovo neće biti posljednji put da pojedinci ili skupine poduzimaju tako ekstremne mjere kao odgovor na proces javne politike savezne vlade ili nedostatak istih.
Svi Kanađani duguju zahvalnost štrajkovima glađu načelnice Therese Spence i starješine Raymonda Robinsona. Ovi pojedinci skreću pozornost na nepodnošljivu situaciju među zajednicama prvih naroda. Oni također ističu zabrinutost zajedničku mnogim Kanađanima o opasnostima koje jednostrane vladine akcije predstavljaju za prirodni okoliš i stanje naše demokracije.
Štrajk glađu potaknuo je široke prosvjede mladih i energičnih pristaša pokreta Idle No More. Sve su to predvidljivi odgovori na vladu koja rutinski maltretira svakoga tko se s njom ne slaže, odbija se konzultirati i daje prednost ideologiji nad dokazima kada razvija i provodi javnu politiku.
Ono što najviše zabrinjava Irske nacije i mnoge druge Kanađane su dva omnibus proračunska zakona (C-38 i C-45) koji su nametnuti zemlji tijekom prošle godine. Svaki od ovih zakona sadržavao je stotine stranica i sadržavao je zakonske izmjene koje su daleko nadilazile ono što je sadržano u proračunu.
Skupni prijedlozi zakona imat će posebno štetan utjecaj na zajednice prvih naroda. Nacrt zakona C-45 dopunjava Zakon o zaštiti plovnih voda kako bi se osiguralo da budući projekti resursa više neće pokretati saveznu procjenu okoliša ili prisiljavati korporacije da obavijeste saveznu vladu o svojim planovima. Određene ključne rijeke u Britanskoj Kolumbiji, na putu predloženog plinovoda Northern Gateway, na primjer, sada će biti isključene iz nadzora okoliša savezne vlade.
Ovaj isti zakon također je promijenio Zakon o ribarstvu na način za koji vjeruju da će prvi narodi negativno utjecati na njihova tradicionalna ribolovna prava. Skupni prijedlozi zakona također su zamijenili kanadski Zakon o procjeni okoliša novim zakonima koji će ograničiti sudjelovanje Prvih naroda u procjenama okoliša na njihovoj zemlji, kao i potpuno ukidanje procjena za neke projekte. Sve ovo će ograničiti sposobnost prvih nacija i javnosti u cjelini da iznesu poglede i brige o utjecaju na okoliš raznih projekata razvoja resursa.
Bill C-45 također donosi izmjene u indijskom Zakonu koje će olakšati davanje zemljišta u najam za gospodarski razvoj bez odgovarajućeg savjetovanja sa stanovnicima pojasa. Skupština prvih naroda vjeruje da to znači da se iskorištavanje resursa na rezervatnom zemljištu može dogoditi bez čvrstog pristanka njihove zajednice.
Vlada je postupila na sličan neobuzdani način kada je, bez ikakvih konzultacija, upotrijebila Bill C-38 da podigne dob sa 65 na 67 godina u kojoj Kanađani imaju pravo na starosno osiguranje i zajamčeni dodatak na prihod. Kada se ova promjena provede, njene najveće negativne učinke osjetit će najugroženiji radnici. Oni koji su radili za niske plaće, često na fizički najzahtjevnijim poslovima, bit će prisiljeni raditi dvije dodatne godine prije nego što dobiju starosne beneficije. To se dogodilo unatoč uvjerljivim dokazima stručnjaka iz cijelog političkog spektra da je ova promjena bila nepotrebna.
Ovdje je problem. Ova vlada sastavlja javnu politiku i donosi zakone bez činjenica ili dokaza koji podupiru svoje stavove. Ottawa dopušta samo ograničene i površne konzultacije za dionike. Ako ustanete i progovorite, bit ćete kritizirani i napadnuti u Donjem domu i konzervativni stroj za odnose s javnošću ubrzava se kako bi diskreditirao vaš položaj ili organizaciju. Ako ste primatelj sredstava savezne vlade, gubite ih do sljedećeg proračunskog ciklusa. To je nasilnička politika u američkom stilu u svom najgorem izdanju.
Mnogi Kanađani su duboko posramljeni upornim siromaštvom i žalosnim životnim uvjetima u zajednicama Prvih naroda, i što još uvijek nismo s njima riješili zemljišna potraživanja. Mnogi također dijele zabrinutost Prvih naroda o ekološkim implikacijama promjena u ribarstvu, procjenama okoliša i zaštiti vode.
Štrajk glađu načelnika Spencea i akcije koje je poduzeo pokret Idle No More imali su odjeka među Kanađanima. Nacionalni šef Shawn Atleo dogovorio je ključni sastanak s premijerom Stephenom Harperom kako bi razgovarali o hitnim pitanjima koja ne mogu čekati. Pozdravljamo pojedince i pokret koji su stvorili uvjete da iznude ovaj razgovor. Potpuno je nekanadski i nacionalna sramota da su bili potrebni štrajk glađu i nacionalni prosvjedi da bi se stvorila prilika za dijalog i doprinos koji se uopće trebao dogoditi.
Prava je šteta koliko malo Kanađani očekuju od svoje nacionalne vlade i koliko se neangažiranim i ravnodušnim osjećaju prema politici na nacionalnoj razini. Samo je pitanje vremena kada će Kanađani shvatiti da ova vlada služi samo interesima nekolicine. Građani će početi razmišljati o pojedinačnim i kolektivnim odgovorima i akcijama kako bi se promijenila ova situacija.
Odluke koje ostavljaju ljude iza sebe tjeraju ih na ulice. To je vrijedilo za pokret Occupy i prosvjed studenata Quebeca, a sada to vidimo s Idle No More. Vjerojatno će Kanađani biti svjedoci više u budućnosti s obzirom na tendenciju ove vlade da napravi značajne političke promjene koje mijenjaju strukturu društva bez konzultacija.
Maude Barlow je nacionalna predsjednica Vijeća Kanađana.
Ken Georgetti predsjednik je Kanadskog laburističkog kongresa koji broji 3.3 milijuna članova.