Kako objašnjavate predsjednikovu prijetnju invazijom na Irak, u skladu s "preventivnim" ratnim receptom iznesenim u Direktivi o strategiji nacionalne sigurnosti iz rujna 2002., dok on govori o diplomaciji u odnosima sa Sjevernom Korejom?
To što se kreatori američke politike pripremaju za rat protiv iračke vojske za koju analitičari kažu da je možemo lako slomiti dok idemo diplomatskim putem sa Sjevernom Korejom – zemljom koju ne možemo tako lako pobijediti – dokaz je ružan princip na djelu: moć čini pravo.
Kontrast između smjera akcije koji se slijedi na Bliskom istoku i makijavelističkih poteza moći koji se povlače na Bliskom istoku otkriva bankrot ideje da je rat naša jedina opcija i potvrđuje ono što popularni svećenik i pisac Max Lucado ističe out: “sukob je neizbježan, ali borba nije obavezna.â€
Kako se nositi sa Sjevernom Korejom? Dobra polazna točka bila bi ponovna procjena upitnih političkih odluka donesenih u posljednjih nekoliko desetljeća, kao što je stručnjak za istočnu Aziju Chalmers Johnson predložio prošli tjedan.
Johnson tvrdi da su kreatori američke politike rasplamsali napetosti u regiji “svojim (svojim) ratobornim stavom prema Sjevernoj Koreji, uključujući njezino odbijanje mirovne inicijative južnokorejskog predsjednika Kima (za koju je dobio Nobelovu nagradu za mir 2000.), govor ‘osovine zla’, nova Direktiva o strategiji nacionalne sigurnosti... koja podupire ‘preventivni’ rat...(i) korištenje nuklearnog oružja u interesu održavanja američke hegemonije.â€
Zašto se Južna Koreja više žali na politiku SAD-a nego na svoju rodbinu na sjeveru? Johnson kaže da je to većinom zato što je Južna Koreja 'istinska demokracija, stvorena 1987. kada su se Korejci pobunili protiv 25 godina vojnih diktatora koje je podržavala Amerika. SAD još uvijek ima više od 100 vojnih baza u Južnoj Koreji... Kako bismo se osjećali da je obrnuto? Još jedan izvor nezadovoljstva je južnokorejski ekonomski slom prije nekoliko godina, koji je u biti prouzročio MMF, koji je u velikoj mjeri kontroliran od strane američke vlade. Južna Koreja se sjajno oporavila, ali još uvijek zamjera američko uplitanje i aroganciju.«
Što je s Irakom? Budimo jasni. Ovdje se ne radi o tome kada bismo trebali ići u rat? U ratu smo s Irakom od 1991. Ekonomska blokada, zajedno s redovitim bombardiranjem u zonama zabrane leta, je rat.
Kritičari mirovnog pokreta pitaju koja je alternativa ratu u Iraku? To mora biti retoričko pitanje jer se mogu sjetiti šest na pamet.
— Dopustite inspektorima za oružje da obave svoj posao, što uključuje razmjenu obavještajnih podataka s Hansom Blixom, ukazujući na to gdje Saddam skriva puške koje se dime, ako ih doista ima.
— Zadržati sankcije za oružje, ali odmah ukinuti ekonomski embargo – 11 godina stara propala politika koja je samo dodatno učvrstila Saddama dok je ubijala pola milijuna iračke djece mlađe od 5 godina u zemlji koja je prije Zaljevski rat bio je nacija čiji je najveći pedijatrijski problem bila pretilost u djetinjstvu.
— Obećanje da će se obnoviti civilna infrastruktura koju su američke bombe uništile u Iraku tijekom rata 1991., što je potaknulo nevjerojatnu stopu morala u Iraku, tj. oštećena i uništena postrojenja za obradu vode, plus korištenje oružja s osiromašenim uranom, dovelo je do toga na humanitarnu krizu u kojoj mala djeca umiru od bolesti koje se mogu spriječiti vodom i srodnih urođenih mana.
— Busheva bi administracija trebala potpisati ugovor s Međunarodnim kaznenim sudom i pokrenuti optužnicu protiv Saddama za zločine protiv čovječnosti, čime bi pridobila potporu međunarodne zajednice za višenacionalne koalicijske snage koje bi uhitile Sadama, ako bude potrebno.
— Istražite potencijalnu kaznenu akciju protiv američkih korporacija koje su prodavale i profitirale od prodaje nuklearnih, kemijskih i bioloških materijala kao i raketne tehnologije Iraku tijekom razdoblja kada je Sadam počinio zločine koji su ga učinili ozloglašenim i koji su povijesni 'dokaz' € na kojima Busheva administracija opravdava svoju doktrinu “preventivnog†rata.
— Potpuno i pošteno provoditi Rezoluciju UN-a 661, koja poziva ne samo na razoružanje iračkog oružja za masovno uništenje, već propisuje da Bliski istok bude zona bez nuklearnog oružja. To, naravno, znači inzistirati da se Izrael oslobodi svojih nuklearnih bombi.
— Primijeniti međunarodni pritisak na izraelsku vladu da demontira sva naselja na Zapadnoj obali i u Gazi, uspostavi održivu palestinsku državu i rasporedi međunarodne mirovne snage da razdvoje dvije strane.
I na kraju, ironično, valja imati na umu razmišljanja dvojice uvaženih državnika. “Mir se ne sklapa s prijateljima. Mir se sklapa s neprijateljima,†prema pokojnom Yitzhaku Rabinu.
Nelson Mandela dodaje: “Ako želite sklopiti mir sa svojim neprijateljem, morate surađivati sa svojim neprijateljem. Tada on postaje vaš partner.«
Sean Gonsalves je pisac Cape Cod Timesa i kolumnist na nacionalnoj razini. Pošaljite mu e-poštu na [e-pošta zaštićena]