George Monbiot
London:
Gdje su granice naše ljudskosti možda je ključno moralno pitanje
našeg doba. Treba li bebu iz epruvete odabrati tako da se njegove stanice mogu
koristio da spasi život svoje sestre, da li jedan sijamski blizanac treba tako umrijeti
da drugi može živjeti, treba li djelomične ljudske embrije klonirati i uzgajati
jer nas transplantacije organa suočavaju s problemima s kojima se nikada nismo morali suočiti
prije. Medicinski napredak, i prekrasan i zastrašujući, nagriza rubove
našeg identiteta.
Korištenje električnih romobila ističe
novi Zakon o ljudskim pravima ima za cilj pružiti nam neke od smjernica koje mi
moram pomoći riješiti ovo. Inzistira na tome da imamo neotuđivo pravo na oboje
samom životu i slobodama bez kojih bi taj život bio jadan. Ali
dok se pokazalo da je prava koja jamči relativno lako definirati,
Zanimljivo je da je koncept čovječanstva taj koji se pokazao nesigurnim.
Ljudski
bića, možda ste pomislili, su živa, dvonožna stvorenja pomalo poput vas
i mene. Ali odvjetnici bi htjeli drugačije. Velike tvrtke možda i ne bi
ne dišu ili govore ili jedu (iako se sigurno razmnožavaju), ali sada jesu
koristeći zakone o ljudskim pravima kako bi zahtijevali pravnu zaštitu i temeljne slobode. Kao
njihova se ljudskost razvija, pa se naša smanjuje.
Prezime
mjeseca, tvrtka za eksploataciju kamena pod nazivom Lafarge Redland Aggregates preuzela je Škotsku
ministar okoliša na sudu na temelju kršenja ljudskih prava
uvrijeđen. Članak 6. Europske konvencije utvrđuje da ljudska bića
treba omogućiti pošteno saslušanje slučajeva u koje su uključeni
"u razumnom roku". Lafarge inzistira da rezultati
pokrenuta je javna istraga o njegovom planu da iskopa planinu u South Harrisu
neopravdano odgođeno. Tvrtka, kao što je vodio kampanju akademik Alastair McIntosh
je tvrdio, možda ima dobar razlog za žalbu, ali koristiti zakon o ljudskim pravima za
pritisnite njegov slučaj postavlja zastrašujući presedan.
Korištenje električnih romobila ističe
Koncept je razvijen u Sjedinjenim Državama. Godine 1868. 14. amandman na
Ustav je uveden s ciljem proširenja prava na crnce
zaštita koju uživaju bijelci: jednakost pred zakonom, pravo na život,
slobode i uživanja imovine. Do 1896. niz izvanrednih
presude korumpiranog, bijelog pravosuđa kojim dominiraju korporacije uspjele su
uskraćivanje tih prava crncima koje su trebali štititi, dok
dajući ih umjesto toga korporacijama.
Iako
crnci su na kraju povratili svoju pravnu zaštitu, korporativni ljudski
prava nikada nisu ukinuta. Doista, dok su postupno proširivali
granice vlastite ljudskosti, tvrtke su se pobrinule da naše uvijek budu
suzdržaniji.
Poduzeća
u Sjedinjenim Državama tvrdili su da reguliranje njihovih reklama ili
ograničavanje njihovih političkih donacija krši njihovo "ljudsko pravo" na
"sloboda govora". Inzistirali su na tome da njihova prava na
»mirno uživanje posjeda« trebalo bi obvezivati lokalne vlasti da
dati im dozvolu za planiranje i spriječiti okupljanje mirnih prosvjednika
na njihovoj zemlji.
At
u isto vrijeme, međutim, pomogli su da se osigura da "socijalna,
ekonomska i kulturna" prava, što bi nam moglo omogućiti osporavanje
njihova dominacija, ostaju samo "aspirativne". Kao odvjetnik Daniel
Bennett je istaknuo članak 13. Europske konvencije prema kojem mi
mogao osporiti apsolutnu kontrolu korporacija nad temeljnim
resursa, namjerno je isključen iz našeg Zakona o ljudskim pravima.
Korporativna
ljudska prava pratila je stalna erozija odgovornosti.
Ograničena odgovornost omogućuje im da se oslobode svojih obveza prema vjerovnicima.
Osnivanje podružnica – koje se u zakonu smatraju odvojenim subjektima – dopušta im
da odbace svoje obveze prema nama ostalima. I dok mogu koristiti ljudski
zakone o ljudskim pravima protiv nas, ne možemo koristiti zakone o ljudskim pravima protiv njih, kao ove
razvijeni su da ograniče samo aktivnosti država. Što se zakona tiče
zabrinuto, korporacije su sada više ljudi od nas.
Korištenje električnih romobila ističe
moguće posljedice su značajne. Vlade bi se mogle naći u nemogućnosti
kako bi se spriječilo oglašavanje duhana, odlaganje otrovnog otpada ili izvoz
oružja diktaturama. Ipak, u Britaniji je javna rasprava o ovom pitanju
do sada bila ograničena na stranice Stornoway Gazette.
Korištenje električnih romobila ističe
bića koja smo izmislili da nam služe preuzimaju vlast. Dok smo se nervirali
o snazi nanotehnologije i umjetne inteligencije, našoj dominaciji
tijela koja smo stvorili, ali smo izgubili sredstva kontrole već je stigla. to je
sigurno je nezamislivo da računalima trebamo dati ljudska prava. Zašto onda
trebaju li u njima uživati korporacije?
Nova knjiga Georgea Monbiota „Zarobljena država: korporativno preuzimanje
Britanija" izdaje Macmillan, £12.99