Rijetko me smatraju nedovoljno ciničnim. Kao nekoga tko zarađuje za život od antirasističkog rada i stoga sluša sve moguće izgovore onih koji očajnički žele izbjeći da ih se smatra rasistima, ne čudi me mnogo. Očekujem da ljudi lažu o rasi; da mi kažu koliko crnih prijatelja imaju; zakleti se da nemaju rasističke kosti u svojim tijelima. I svakog siječnja, s praznicima Martina Luthera Kinga Jr. pred vratima, počeo sam očekivati da će netko zloupotrijebiti riječi dobrog liječnika kako bi progurao plan koji vjerojatno ne bi podržao. Kao takav, davno sam se pomirio s godišnjom gomilom budala koji se udostojili koristiti Kingov “sadržaj njihovog karaktera†rečenicu iz Marša na Washington 1963. kako bi napali afirmativnu akciju, navodno zato što je King više volio jednostavne “Daltonizam.” Taj kralj je zapravo podržavao napore koje sada nazivamo afirmativnom akcijom – pa čak i milijarde u reparacijama za ropstvo i segregaciju – kao što sam dokumentirao u prethodnoj kolumni, ovim ljudima nije važno. Nikada nisu čitali Kingovo djelo i obratili su pozornost samo na jedan isječak vijesti iz jednog govora, pa što više možemo očekivati od tako dragocjenih prostakluka kao što su ovi? Pa ipak, čak i s utvrđenim vjerodajnicama moga cinika, jedina stvar koju nikad nisam očekivao da će netko učiniti jest da samo izmisli Kingov citat; citat koji jednostavno nikada nije izgovorio, a tvrdi se da dolazi iz pisma koje on nikada nije napisao, a objavljeno je u zbirci njegovih eseja koja nikada nije postojala. Iskreno, ova razina obmane je nešto posebno. Prijevara o kojoj govorim je jedna koja trenutno kruži internetom, a koja tvrdi da dokazuje Kingovu nepokolebljivu podršku cionizmu. Doista, čini više od toga.
U prilogu naslovljenom "Pismo prijatelju anticionistu," King proglašava da je kritika cionizma ravna antisemitizmu i uspoređuje one koji kritiziraju židovski nacionalizam kakav se očituje u Izraelu, s onima koji žele gaziti prava crnaca. Zaista žestoke stvari i 100% sranje, kao što bi svaki amater koji provjerava činjenice mogao utvrditi jesu li bili toliko skloni. Ali naravno, vrste ljudi koji guraju ideologiju koja je zahtijevala protjerivanje tri četvrtine milijuna Palestinaca s njihove zemlje, a zatim lagali o tome, tvrdeći da takve osobe nisu postojale od početka (kao s zloglasna dosjetka Golde Meir), ne može se očekivati da će istini dati veliku premiju. Naučio sam to na teži način nedavno, kada me je Židovska federacija Des Moinesa uspjela izvući iz gradskih događanja povodom dana MLK: dva govora koja sam trebao održati u ime Nacionalne konferencije zajednice i pravde (NCCJ) .
Zbog mojih kritika Izraela – i zato što se ja kao Židov filozofski protivim cionizmu – naselje Des Moines je odlučilo da nisam sposoban govoriti na događaju MLK-a. Nakon što sam poslao navodni Kingov citat i prijetio da ću povući sav novac od židovske zajednice za buduće događaje NCCJ-a, bio sam odbačen. Napad se naravno temeljio i na iskrivljavanju mojih vlastitih uvjerenja. Ravnatelj Federacije Mark Finkelstein tvrdio je da sam pokazao zanemarivanje dobrobiti Židova, unatoč činjenici da je moj argument već dugo bio da je cionizam u praksi učinio svjetske Židove manje sigurnima nego ikad. Ali najviše je uznemiravala njegova dvoličnost u Kingovim stavovima. Iako je Finkelstein recitirao samo jedan redak iz Kingova navodnog "pisma" o cionizmu, on ga je izvukao iz većeg pisma, za koje se čini da potječe od rabina Marca Schneiera, koji ga citira u svojoj knjizi iz 1999., "Shared". Snovi: Martin Luther King Jr. i židovska zajednica.« Tu se može naći pretjerana retorika poput ove:
“Kažem, neka istina odzvanja s vrhova visokih planina, neka odjekne dolinama Božje zelene zemlje: Kad ljudi kritiziraju cionizam, misle na Židove – to je Božja vlastita istina.” Pismo je također bilo ispunjeno s gramatičkim pogreškama za koje bi svaki napola pismeni čitatelj Kingova djela trebao znati da ga diskvalificiraju kao njegova autora, primjerice: "Anticionist je inherentno antisemit, i to će uvijek biti." Rasprava, to kako se tvrdi, objavljeno je na stranici 76 izdanja Saturday Reviewa iz kolovoza 1967., a navodno se također može pročitati u zbirci Kingovih radova pod naslovom Ovo vjerujem: Izbor iz spisa dr. Martina Luthera Kinga Jr. To što tužitelji nikada ne spominju izdavača ove zbirke trebao je biti jasan znak da ona možda nije originalna, a doista nije. Knjiga ne postoji. Što se tiče Saturday Reviewa, u kolovozu 1967. izašla su četiri broja. Dva od četiri izdanja sadržavala su stranicu 76. Jedna od stranica 76 sadrži male oglase, a druga recenziju Beatlesovog Sgt. Pepperin album. Nigdje kraljevog pisma.
Ipak, nedostatak autentičnosti nije ga spriječio da ima dugi vijek trajanja. Ne samo da se pojavljuje u Schneierovoj knjizi, već je dijelove toga pročitao Michael Salberg iz Lige za borbu protiv klevete tijekom svjedočenja pred Pododborom Zastupničkog doma u srpnju 2001., te svim mogućim proizraelskim skupinama (od tradicionalnih Cionisti do desničarskih Likuditesa, do kršćana koji podupiru okupljanje Židova u Izraelu kako bi se potaknuo Isusov povratak), koristili su se tim člankom na svojim web stranicama.
Istina, čini se da King nikada nije javno komentirao cionizam per se; a jedina poznata izjava koju je ikada dao na tu temu, privatno izrečena nekolicini ljudi, daleko je od onoga što je navodno rekao u takozvanom “Pismu prijatelju anticionistu.†Godine 1968., prema Seymouru Martinu Lipsetu, King je bio u Bostonu i prisustvovao je večeri u Cambridgeu zajedno sa samim Lipsetom i nizom crnih studenata. Nakon večere, mladić je očito dao prilično oštru primjedbu napadajući cioniste kao ljude, na što je King odgovorio: “Nemoj tako govoriti. Kad ljudi kritiziraju cioniste, misle na Židove. Vi govorite o antisemitizmu.« Pod pretpostavkom da je ovaj citat istinit, on je još uvijek daleko od ideološke potvrde cionizma kao teorije ili prakse koja je prikazana u lažnom pismu.
Uostalom, razumljivo je odgovoriti na oštru izjavu o pojedincima koji su cionisti upozorenjem da je takav jezik obično paravan za antižidovsku pristranost. Više od toga, komentar je bez sumnje bio istinit za većinu, posebno 1968. godine. To je izjava mišljenja o tome što ljudi misle kada kažu određenu stvar. To nije izjava o inherentnoj valjanosti ili perfidnosti svjetonazora ili njegovih učinaka.
Isto tako, razmotrite sljedeći analogni dualizam: prvo, da je “protivljenje programima socijalne pomoći zauvijek rasizamâ€, i drugo, da “kada ljudi kritiziraju primatelje socijalne pomoći, misle na crnce. Ovo je rasizam.â€
Dok bi potonja tvrdnja mogla biti istinita – a studije bi sugerirale da jest – prva je stvar ideološkog uvjerenja, u velikoj mjeri neprovjerljiva, i stoga tendencioznija od svojeg dvojnika. U svakom slučaju, kao i kod Kingovih citata – i izmišljenih i pravih – istinitost potonjih ne govori ništa o istini ili lažnosti prvih.
Dakle, da, King je brzo upozorio jednu osobu koja je izrazila neprijateljstvo prema cionistima kao ljudima. Ali nije tvrdio da je protivljenje cionizmu inherentno antisemitsko. A za one koji danas kritiziraju cionizam i koji su Židovi poput mene, apsurdno je vjerovati da mislimo napasti Židove, kao Židove, kada govorimo protiv Izraela i cionizma.
Što se tiče Kingovog javnog stava o Izraelu, on je bio prilično ograničen i jedva da je činio kamen temeljac njegova pogleda na svijet. Na sastanku sa židovskim vođama nekoliko tjedana prije smrti, King je primijetio da je mir i za Izraelce i za Arape važna briga. Prema Kingovim riječima, "mir za Izrael znači sigurnost i moramo svim silama braniti njegovo pravo na postojanje, njegov teritorijalni integritet."
Ali takva izjava ne govori ništa o tome kako bi Izrael trebao biti konstituiran, niti se uopće obraća Palestincima, čiji životi i izazovi jedva da su bili na svjetskom radaru 1968.
U to vrijeme, Izrael je brinuo neprijateljstvo iz Egipta; i naravno svi bi se složili da svaki narod ima pravo ne biti napadnut od susjeda. SAD je imao pravo da ne bude napadnut ni od strane Sovjetskog Saveza – s čim bi se King nesumnjivo složio, potvrđujući time pravo Sjedinjenih Država na postojanje. Ali bi li itko tvrdio da bi takav osjećaj implicirao pravo SAD-a da postoji kao što je bio, recimo 1957. ili 1961., pod segregacijom? Naravno da ne.
Tako i Izrael. Njezino pravo na postojanje u smislu da ne bude nasilno uništena od neprijateljskih sila ne znači pravo na postojanje kao židovske države per se, za razliku od države svih njezinih građana. To ne znači pravo na zakone koji daju posebne privilegije Židovima iz cijelog svijeta, u odnosu na autohtone Arape.
Također treba primijetiti da je u istom odlomku u kojem je King ponovio svoju potporu pravu Izraela na postojanje, također proglasio važnost masovne javne pomoći bliskoistočnim Arapima, u obliku Marshallova plana, kako bi se suprotstavili siromaštvo i očaj koji često dovode do neprijateljstva i nasilja prema izraelskim Židovima.
Ovaj dio Kingove pozicije obično ignorira organizirana židovska zajednica, naravno, iako je Kingu bio jednako važan kao i izraelski teritorijalni integritet.
O tome što bi King danas rekao o Izraelu, cionizmu i palestinskoj borbi, može se samo nagađati.
Uostalom, umro je prije nego što se potpuna tragedija okupacije Zapadne obale i Gaze uspjela razotkriti.
Umro je prije mirovnog sporazuma između Egipta i Izraela; prije invazije na Libanon i pokolja u Sabri i Shatilli; prije intifade 1980-ih; prije nego što je Izrael odlučio služiti kao opunomoćenik američke vanjske politike – dopremajući oružje fašističkim vladama u Južnoj Africi, Argentini i Gvatemali, ili pomažući u naoružavanju terorističkih siledžija u Mozambiku i kontraša u Nikaragvi.
Umro je prije širenja ilegalnih naselja diljem teritorija; prije navale bombaških napada samoubojica/ubojica; prije anketa koje su pokazale da gotovo polovica izraelskih Židova podržava uklanjanje Palestinaca putem “premještanja†u susjedne zemlje.
Ali jedno je sigurno. Dok bi King bez sumnje oštro osudio palestinsko nasilje nad nedužnim civilima, on bi također osudio državno nasilje Izraela.
Osudio bi lansiranje raketnih napada na cijele četvrti kako bi se istjerala šačica traženih terorista.
Protivio bi se dijeljenju mitraljeza vjerskim fanaticima iz Brooklyna koji se presele na te teritorije i proklamiraju svoje bogomdano pravo na zemlju, pravo da Arape istjeraju iz svojih četvrti, ili ih ograde ili diskriminiraju protiv njih. na mnoštvo načina.
Protivio bi se nejednakom dijeljenju vodenih resursa između Židova i Arapa, što je izraelska politika.
Protivio bi se ponižavajućim kontrolnim punktovima kroz koje palestinski radnici moraju proći kako bi došli do svojih poslova ili se vratili svojim domovima nakon dugog radnog dana.
Protivio bi se politici koja dopušta IDF-ovim časnicima da pucaju u djecu koja bacaju kamenje, već od dvanaest godina.
Drugim riječima, on bi vjerojatno kritizirao djelovanje cionizma na terenu, jer se on zapravo razvio u stvarnom svijetu, za razliku od svijeta teorije i špekulacija.
Čini se da su ove stvari neizbježno jasne iz bilo kakvog iskrenog čitanja njegova djela ili ispitivanja njegova života. Bio bi posrednik za mir. Tragedija je da smo umjesto samog Kinga opterećeni šarlatanima poput onih u ADL-u ili Židovskoj federaciji Des Moinesa, ili rabinima poput Marca Schneiera koji ne razmišljaju o tome da govore za pravi članak, glasom koji nije njegov .
Tim Wise je antirasistički aktivist, pisac i predavač. Do njega se može doći na [e-pošta zaštićena]