Vlada Huga Chaveza bila je u pravu prošli tjedan kada je predstavnik rekao da Ottawa podržava "zavjerenike državnog udara" i "destabilizatore" u Venezueli.
Ali nije zato što je Harper "ultradesničar" kako se sugerira. Zapravo, i liberalna i konzervativna vlada prešutno su podržale američku kampanju za smjenu vlade Venezuele.
U travnju 2002. vojnim udarom Chavez je zarobljen i nametnuta je neizabrana vlada. Dok je većina latinoameričkih čelnika osudila puč, kanadski diplomati koji su radili pod vodstvom liberalne vlade šutjeli su.
Od Ottawe je bilo posebno licemjerno prihvatiti puč. Samo godinu dana ranije, tijekom Summita Amerika u Québec Cityju, liberali Jeana Chrétiena napravili su veliki show od nove "demokracijske klauzule" Organizacije američkih država (OAS) koja je trebala obvezati hemisferu na izbornu demokraciju.
Osam mjeseci nakon državnog udara, venezuelanska oporba obnovila je kampanju za svrgavanje Chaveza sabotiranjem naftne industrije i zatvaranjem njihovih tvrtki. Usred preokreta, ministar vanjskih poslova Bill Graham jednostavno je zatražio od obje strane da nastave dijalog, nikada ne izjavljujući protivljenje Kanade bilo kojoj vladi koja je došla na vlast nedemokratskim putem. Ali rastuće društvene reforme u Venezueli povećale su bijes Ottawe. Dok je NDP pozvao liberalnu vladu da pozove Chaveza u službeni posjet, predsjednik je zaobiđen u korist čelnika oporbene skupine koju financira SAD.
U siječnju 2005. Liberali Paula Martina pozvali su Mariju Corinu Machado u Ottawu. Machado je bio zadužen za Súmate, organizaciju koja je bila na čelu političkih kampanja protiv Chaveza. Neposredno prije svog poziva, u kolovozu 2004., Súmate je vodila neuspješnu kampanju za opoziv Chaveza putem referenduma. Prije toga, Machadovo se ime pojavilo na popisu ljudi koji su podržali puč 2002., zbog čega se suočila s optužbama za izdaju. Zanijekala je potpisivanje sada već zloglasnog "dekreta Carmone" kojim su raspušteni Nacionalna skupština i Vrhovni sud i suspendirani izabrana vlada, glavni državni odvjetnik, glavni kontrolor, guverneri kao i gradonačelnici izabrani tijekom Chavezove administracije. Također je poništio zemljišne reforme i povećanja tantijema koje plaćaju naftne kompanije.
Kanada je također pomogla financirati Súmate, dajući grupi 22,000 dolara u razdoblju 2005.-06. Ministar međunarodne suradnje José Verner objasnio je da "Kanada smatra Súmate iskusnom NVO-om sa sposobnošću promicanja poštivanja demokracije, posebice slobodnog i poštenog izbornog procesa u Venezueli."
U listopadu 2006. Kanada je stala na stranu SAD-a u diplomatskom sporu s Venezuelom oko mjesta u Vijeću sigurnosti zapadne hemisfere. SAD i Kanada podržale su notornu kršiteljicu ljudskih prava Gvatemalu, dok je Venezuela viđena kao protestni glas zemalja u razvoju kojima je dosta američke politike. Kad je Chavez dva mjeseca kasnije ponovno izabran sa 63 posto glasova, 32 člana OAS-a podržala su rezoluciju kojom mu se čestita na pobjedi. Ottawa je bila jedina nacija koja se pridružila Washingtonu u protivljenju poruci čestitki za izbornu pobjedu koju je pratio OAS.
Neposredno nakon Chavezova reizbora, pomoćnik američkog državnog tajnika za pitanja hemisfere, Thomas Shannon, nazvao je Kanadu "zemljom koja može isporučiti poruke koje mogu odjeknuti na načine na koje naše poruke ponekad nemaju zbog povijesnih ili psiholoških razloga." Sedam mjeseci kasnije, Harper je obišao Južnu Ameriku, "kako bi [regiji] pokazao da Kanada funkcionira i da može biti bolji model od Venezuele", prema riječima visokog dužnosnika vanjskih poslova. Tijekom putovanja, Harper i njegova pratnja dali su niz komentara kritičnih prema venezuelanskoj vladi.
Prošlog travnja Harper je odgovorio na pitanje o Venezueli rekavši: "Ne shvaćam olako nijednu od ovih odmetničkih država." Mjesec dana ranije, premijer je nazvao krajnje desnu kolumbijsku vladu vrijednim "saveznikom" u hemisferi punoj "ozbiljnih neprijatelja i protivnika".
Najnoviji primjer potpore Ottawe protivljenju Venezuele dogodio se krajem siječnja. Nakon što se tijekom putovanja u Venezuelu sastao samo s oporbenim osobama, Peter Kent, državni ministar za Ameriku, rekao je: "Demokratski prostor u Venezueli se smanjuje iu ovoj izbornoj godini Kanada je vrlo zabrinuta za prava svih Venezuelanaca da sudjeluju u izborima. demokratski proces."
(Veleposlanik Venezuele pri OAS-u, Roy Chaderton Matos, odgovorio je: "Govorim o Kanadi kojom upravljaju ultradesničari koji su zatvorili svoj parlament nekoliko mjeseci kako bi (izbjegli) istragu o kršenju ljudskih prava – govorim o mučenju i ubojstva – od strane svojih vojnika u Afganistanu.")
Antagonizam Ottawe prema Chavezu motiviran je željom da podrži Washington, ali je također vođen određenim kanadskim poslovnim interesima. Godine 2001. Venezuelanska nacionalna garda zaplijenila je projekt zlata tvrtke Vanessa Ventures iz Vancouvera. Prema Globe and Mailu, to je potaknulo kompaniju da potroši "sedam godina i stotine tisuća dolara na pravne troškove u gotovo tucetu pravnih postupaka pred nesimpatičnim venezuelanskim sudovima kako bi potraživala više od 181 milijun dolara za koje tvrdi da je uložila u rudarski kamp ."
Početkom 2007. Venezuela je prisilila privatne naftne tvrtke da postanu manjinski partneri s državnom naftnom tvrtkom, što je nagnalo Petro-Canadu sa sjedištem u Calgaryju da proda svoj dio naftnog projekta. I, izvijestio je National Post: "Gold Reserve Inc. doživio je kaznu svoje dionice zbog neizvjesnosti oko rudarskih projekata u toj zemlji i mogućnosti da vlada Huga Chaveza preuzme njihova nalazišta."
Ali potez koji je dobio najviše pozornosti poslovnih medija bili su pravni manevri vlade oko rudnika zlata Las Cristinas, najvećeg nalazišta zlata u Venezueli. Dionice Crystallexa sa sjedištem u Torontu, koji je imao prava upravljati Las Cristinasom, su pale, au prosincu 2008. Reuters je izvijestio: "Crystallex International podnio je pismo vladi Venezuele tvrdeći da je uskraćivanje odobrenja zemlje za iskopavanje zlata u Las Cristinasu protiv ugovora između Kanade i Venezuele."
Unatoč tome što njegova tvrtka ne posjeduje nekretnine u Venezueli, šef Barrick Golda, Peter Munk, opetovano je napadao Chaveza. U pismu iz kolovoza 2007. Financial Timesu pod naslovom "Zaustavite Chavezovu demagogiju prije nego što bude prekasno", napisao je: "Vaš uvodnik 'Chavez pod kontrolom' bio je previše benigna karakterizacija opasnog diktatora – najnovijeg tipa koji preuzima naciju kroz demokratski proces, a zatim je pervertira ili ukida kako bi ovjekovječio vlastitu moć … ne ignoriramo li lekcije iz povijesti i zaboravljamo da su diktatori Hitler, Mugabe, Pol Pot i tako dalje postali šefovi država putem demokratski proces? … autokratski demagozi u Chavezovom načinu izvlače se [s tim] sve dok njihove zemlje ne postanu totalitarni režimi poput nacističke Njemačke, Sovjetskog Saveza ili Srbije Slobadana Miloševića … Nemojmo dati predsjedniku Chavezu priliku da učini isto korak po korak - korak transformacije Venezuele."
Munk, među "50 ljudi koji najviše utječu na kanadsku vanjsku politiku" časopisa Embassy, vidi reforme u Venezueli kao prijetnju svojim mogućnostima stvaranja profita i kao primjer koji bi se mogao preslikati drugdje. To je gledište koje vjerojatno ima većina kanadske poslovne zajednice usmjerene na inozemstvo, posebno u sektoru resursa.
Tijekom posljednja dva desetljeća došlo je do eksplozije u kanadskim rudarima u regiji. Kanadske tvrtke sada kontroliraju oko 1,300 koncesija u Latinskoj Americi. Te su korporacije imale koristi od privatizacije državnih rudarskih tvrtki, otvaranja sektora stranim ulaganjima i smanjenja stopa tantijema. Sve veći zahtjevi za povećanjem državne kontrole nad ekstraktivnim industrijama glavna su prijetnja kanadskim rudarima. A to su gotovo uvijek među prvim reformama koje guraju oni koji se opiru neoliberalizmu. Jednostavno rečeno, zarada kanadskih rudara u regiji usko je povezana s održavanjem i širenjem 'slobodnog' tržišnog kapitalizma.
Dom većine svjetskih rudarskih kompanija, kao i mnogih naftnih i plinskih tvrtki, kanadski kapital uvelike ovisi o ekstremnoj verziji 'slobodnog' tržišnog kapitalizma. U svjetlu ove stvarnosti, je li iznenađenje da Ottawa - liberalna i konzervativna vlada podjednako - radi na potkopavanju vlade u regiji koja se najaktivnije opire neoliberalizmu?
Yves Engler je autor Crne knjige kanadske vanjske politike (dostupne na turning.ca). Njegova posljednja knjiga je Kanada i Izrael: Izgradnja apartheida. Ako ste zainteresirani za pomoć u organizaciji događaja u sklopu njegove turneje knjiga u ožujku, kontaktirajte: [e-pošta zaštićena]