Čini se da su istaknuti stručnjaci oduševljeni ulaskom Hillary Clinton u predsjedničku utrku samo nekoliko dana nakon što je medijski kreirana kandidatura Baracka Obame postala službena. Glave koje govore u medijima toliko se zabavljaju u posljednje vrijeme da kao da ne primjećuju da naš politički sustav ne uspijeva riješiti sve gore probleme: društvene, ekološke, fiskalne i imperijalne.
Doista, politički pad naše zemlje posljednjih desetljeća potaknut je padom mainstream medija. Isti mediji koji su bili suučesnici u katastrofalnom ratu u Iraku odlučni su pretvoriti politiku u otočni klub slavnih u kojem samo oni mogu pomazati vodeće kandidate.
Ako baklja vodstva prijeđe s Busha I na Clinton I na Busha II na Clinton II, bit će to gubitak za našu zemlju – ali pobjeda za korumpiranu novinarsku korpus Beltwaya koja se gnuša svježih ideja, osobito onih koje dovode u pitanje njegovu moć i privilegije . Bila je to prestrašena nacionalna novinarska grupa koja je ocrnila pristaše netrootsa demokratskog autsajdera Neda Lamonta u obranu proratnog ratnog konja Joea Liebermana.
Kako bi nadolazeća izborna sezona bila utemeljena na činjenicama i stvarnosti umjesto samo na moći, neovisni mediji (online i izvan njih) morat će igrati veću ulogu u oblikovanju rasprave i ispravljanju rezultata. Na primjer, nedavno izvješće San Francisco Chroniclea (pod naslovom 'Obama postaje Clintonov rival za ljevicu demokrata') ustvrdilo je da je Hillary Clinton 'široko smatrana najutjecajnijim glasom ljevice unutar sada cijenjene Clintonove Bijele kuće.'
Široko cijenjen? Zapravo, naprednjaci vide Hillary Clinton kao osobu koja stalno griješi u pogledu rata i niza drugih pitanja, posebice trgovine. Njezin apsurdno birokratski prijedlog zdravstvene skrbi iz 1993. – oblikovan od strane velikih osiguravajućih društava i za njih – bio je šamar sindikatima, članovima Kongresa i osnovnim snagama koje su izgradile pokret za jednostavno, neprofitno nacionalno zdravstveno osiguranje: zapravo, poboljšanu Medicare za Svi. Pomogla je unazaditi cilj univerzalne pokrivenosti godinama.
I daleko od toga da ih se 'obožava', mnogi demokratski aktivisti vide Clintonovo doba kao razdoblje propadanja u kojem su demokrati izgubili svoju snažnu većinu u Senatu SAD-a, Zastupničkom domu SAD-a, guvernerskim tijelima i državnim zakonodavnim tijelima. To je jednostavna matematika http://www.commondreams.org/views/040900-104.htm.
Predsjednički izbori 2008. oblikuju se kao test moći i kapaciteta novih neovisnih medija naspram starih medija kojima dominiraju konglomerati. I test politike temeljnih/netrootskih naspram korporatizirane demokratske politike.
U 2004. novi mediji i netroots snage nisu bili dovoljno jaki za pobjedu. Internetom potaknuta i financirana pobuna Howarda Deana uhvatila je novinare (i demokratsku elitu) nespremne, ali su se okupili kako bi podivljali tadašnjeg vodećeg kandidata - u tjednima prije parlamentarnih izbora u Iowi - kao usijanog, neiskusnog i nemogućeg izbora. Tih tjedana vidjeli smo kako su mnogi članovi stranačkih odbora u Iowi prešli s dekana na navodno 'izborne' kandidate. . . poput Kerry.
Ovog mjeseca u Memphisu više od 3,000 neovisnih novinara, kritičara i medijskih aktivista pridružilo se članovima Kongresa na Nacionalnoj konferenciji o reformi medija kako bi osmislili strategiju o tome kako izgraditi demokratskije, raznolikije i neovisnije medije. Nije iznenađujuće da Hillary Clinton – koja je povijesno bila bliska medijskim konglomeratima i koju je za Senata podržao Rupert Murdoch – nije bila prisutna.
Samo je jedan predsjednički kandidat došao u Memphis: zastupnik Dennis Kucinich http://kucinich.us/, koji sada predsjeda Pododborom za reformu vlade Predstavničkog doma i nadzor nad unutarnjom politikom, s jurisdikcijom nad FCC-om. Došlo je do razočaranja nedolaskom predsjedničkog kandidata Johna Edwardsa http://johnedwards.com/, koji je ove godine dobio nešto od Deanove grmljavine svojom internetskom kampanjom koja poziva na rat protiv siromaštva i povlačenje trupa iz Iraka.
Ove predizborne sezone bit će fascinantno vidjeti hoće li se blogovi i neovisni mediji i demokrati na bazi moći suprotstaviti – kao što je Dean zamalo uspio 2004. – žestokim napadima i klišejima korporativnih medija. U raspravama o glavnim medijima dvanaest mjeseci prije parlamentarnih izbora u Iowi, kampanja je već sužena na utrku dvoje ljudi, s Clinton daleko ispred Obame.
Ali drugačija se priča pojavljuje kada se demokrate ispita u ključnim ranim predizborima i klubovima u državama u kojima birači počinju obraćati pozornost: Edwards vodi u Iowi; Obama vodi u New Hampshireu.
Ova utrka sigurno nije gotova. Niti je rasa dvije osobe.
Moj savjet glavnim novinarima: Ako volite pratiti konjske utrke, prijeđite na sportske stranice. Ako želite pokrivati samo slavne osobe, prebacite se na trač stranice. Ako ste opsjednuti time kako kandidati izgledaju ili se odijevaju, isprobajte modne stranice.
Što se tiče vladanja ovih predsjedničkih kandidata, računam na neovisne medije. Javnost mora čuti Kucinichev korak po korak plan za okončanje rata u Iraku. I Edwardsa treba pitati: nakon što se povuče prvih 50,000 vojnika, koji je sljedeći korak?
Što se tiče Clintona i Obame, što je njihova retorika nejasnija, to više zasljepljuju medije establišmenta (kao Chance the Gardner u 'Being There'). Na neovisnim medijima bit će da dešifriraju njihove stvarne pozicije, te političke/financijske interese svojih financijera i savjetnika.
** Jeff Cohen http://jeffcohen.org/ medijski je kritičar, bivši TV stručnjak i autor knjige 'Cable News Confidential: My Misadventures in Corporate Media' http://www.amazon.com/gp/product/097606216X/ sr=8-3/qid=1146516370/ref=pd_bbs_3/002-5161334-4221647?%5Fencoding=UTF8. Radio je za Kucinichovu kampanju 2003. Konzultant je za Progresivne demokrate Amerike http://pdamerica.org/. Stavovi ovdje su samo njegovi.