U službenim izraelskim krugovima trenutno se vodi rasprava o tome kako se nositi s raketama Qassam iz Gaze. Na kraju spektra imamo potpredsjednika premijera Haima Ramona, bivšeg ministra pravosuđa, raspravljajući protiv vojni napad punog opsega na temelju toga da bi to “koštalo mnogo žrtava IDF-a” i zagovarajući umjesto toga da Izrael kolektivno kazni cijelo stanovništvo Gaze smanjenjem njihove opskrbe električnom energijom, potrebnom za rad takvih luksuza kao što su bolnice i pročišćavanje otpadnih voda. “Ako ispale raketu, onda ne bi trebalo biti ni struje, ni vode, ni goriva” taj dan, , kazao je.
Na samom kraju, imamo izraelskog ministra unutarnjih poslova Meira Sheetrita Pozivajući se otvoreni državni terorizam protiv Gaze:
"Bilo koja druga država već bi ušla i sravnila područje, što je upravo ono što mislim da bi IDF trebao učiniti – odlučiti o susjedstvu u Gazi i sravniti ga."
Gradonačelnik Sderota Eli Moyal objasnio je razlog:
“Učinili smo to u Libanonu 2006.; izbrisali smo cijelo susjedstvo, Dachyju, uključujući visoke zgrade, ponekad s ljudima u njoj, i – što možete učiniti? Upalilo je! Od tada smo imali gotovo dvije godine tišine iz Libanona.”
Problem je u tome, usudio se Sheetrit "Pokušavamo razgovarati na engleskom s stanovništvom koje razumije samo arapski". I tako kolonijalistički rasizam koji podupire velik dio izraelskog političkog diskursa ponovno izlazi na površinu.
Je li ikakvo čudo što toliko Izraelaca političari i generali moraju otkazati putovanja u inozemstvo iz straha uhapsiti za ratne zločine?
Vraćanje zdrave pameti, što li is iza Hamasove odluke da nastavi s lansiranjem Qassama u Izrael? Ha'aretz objašnjava:
'Jedan od glavnih razloga za eskalaciju proizlazi iz pokušaja Hamasa da uspostavi novu mjeru odvraćanja od Izraela.
Od sredine siječnja Hamas drugačije djeluje u Stripu. Više ne koristi kratkoročne i iracionalne odgovore na kopnene ili zračne napade IDF-a.
Na svaku izraelsku operaciju, pogotovo ako se radi o velikom broju žrtava iz redova organizacije, Hamas odgovara dugotrajnim raketnim baražom od tri do četiri dana.
Po njegovom završetku, Hamas smanjuje intenzitet, do sljedeće runde nasilja.
Posljednji primjer ovoga dogodio se prošlog tjedna. U utorak je u operaciji IDF-a ubijeno devet pripadnika Hamasa.
Dva dana kasnije ubijeno je još sedam Palestinaca, šest naoružanih napadača i jedan civil. Hamas je ispalio, prema svom priopćenju za javnost, čak 135 Qassam raketa i minobacača između utorka i subote navečer, uz pucanje iz raznih manjih skupina. U nedjelju je Hamas prestao pucati.
Poruka: od sada će svaka izraelska operacija rezultirati sličnim odgovorom. Hamas se nada da će Izrael pristati, nakon opetovanog bombardiranja Sderota, na tahdiye (smirivanje) na teritorijima, pa čak vjeruju da mogu okončati uhićenja koja IDF provodi na Zapadnoj obali.'
To jest, Qassami su motivirani racionalnim vojnim proračunima i obično su odgovor na izraelsku vojnu akciju. Hamas pokušava prisiliti Izrael na prekid vatre povećavajući troškove vojnog sukoba. Ne radi jer je Hamasova sposobnost da nanese štetu izraelskom društvu izuzetno ograničena. Qassami su previše nesposobni da natjeraju Izrael za pregovarački stol.
(Uzgred, pogledajte najnoviji izraelski vojni eufemizam: to nije "atentat", to je “usmjerena prevencija”, ne znaš?)
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije