“Tierras Libres” – dokumentarni film o borbi za zemljišnu reformu u Venezueli
Redatelj, Edward Ellis, intervjuirao Joe Emersberger
P: Primjećujem da vaš film nije "blag" prema Chavezovoj vladi. Prikazuje Chaveza kako se sastaje s udovicom ubijenog seljaka tijekom svoje TV emisije (Alo Presidente) i obećava akciju u njezino ime. Zatim preskočimo nekoliko godina unaprijed i saznamo da je njezina obitelj iscrpljena pravnim postupkom koji je očito protiv njih. Dok govorite o svojoj filmskoj ulozi, pokazujete kako Chavez poziva svoj pokret da bude tolerantniji prema neistomišljenicima – i izjavljuje da ne bi trebao čitati oporbene izvore kako bi pronašao snažnu kritiku svoje vlade od običnih građana.
Ellis: Mislim da film nije ni blag ni strog prema venezuelanskoj vladi, već pošten. Više od polovice filma gledatelj ima vrlo pozitivan pogled na vladu i njezinu agrarnu reformu. Poduzeli smo velike mjere kako bismo pokazali potrebu za promjenama na selu, kao i mogućnostima koje su takve reforme pružile ruralnoj sirotinji. Mislim da smo sada na točki u vezi sa situacijom u Venezueli gdje ne trebamo pribjegavati propagandi, već tražiti nijansiraniji pogled na stvari. Konstruktivna kritika je dobra stvar i treba je prihvatiti, pogotovo ovdje. Iz tog je razloga, vjerujem, film vrlo dobro primljen od pro-Chavezovih campesino pokreta na terenu. Ja u biti iznosim iste kritike i argumente koje oni iznose godinama – branim vladine inicijative i predsjednika pred desničarskim napadima i zalažem se za veću pravdu na selu usprkos kontinuiranoj nekažnjivosti.
P: Kao što vaš film otkriva, oko 250 seljačkih aktivista je ubijeno od 2001. godine. Po vašem mišljenju, koji je razlog zašto Chavezova vlada nije bila u stanju pružiti pravdu ili učinkovitu zaštitu seljacima?
Ellis: Pravni sustav u Venezueli, unatoč krivim tumačenjima međunarodnih medija, još uvijek je, u mnogim slučajevima, u rukama srednje i više klase. Većina tih ljudi ima svoje korijene u strukturama moći Punto Fijisma – to jest, starog režima. Većina odvjetnika i sudaca dijeli isto kulturno i klasno podrijetlo kao zemljoposjednici i latifundisti. Išli su u iste škole i na sveučilišta, posjećuju iste klubove i piju isti viski bez obzira na to nose li crveni šešir na skupu ili ne. Dakle, ono što imate je sustav kojim upravlja i kontrolira novac. Ako imate sredstava da platite privatne odvjetnike koji znaju kako manipulirati sustavom, imate mnogo veće šanse da hodate na slobodi. A kad je riječ o Državnom odvjetništvu ili Državnom pravobraniteljstvu, oni su notorno neučinkoviti i birokratizirani – često popunjeni istim igračima. Po mom mišljenju, nedostatak odgovornosti u državnom državnom odvjetništvu (Ministerio Publico) najveća je prepreka ukidanju nekažnjivosti na selu, ako ne iu cijeloj zemlji. Potrebno je provesti posebne politike kako bi se osiguralo praćenje i istraga slučajeva, ali sve dok ljudi iz nižih klasa ne diplomiraju pravnike i postanu suci, bojim se da se neće mnogo promijeniti.
P: Vaš film pokazuje da postoji jasna korupcija unutar Nacionalne garde u nekim ruralnim područjima. Na jednoj razini, je li problem jednostavno u tome što je Venezuela demokracija – i što Chavez ne može gaziti neovisne i oporbeno kontrolirane grane vlasti (kao što međunarodni tisak voli tvrditi da čini)?
Ellis: Mislim da bi korupciju trebalo iskorijeniti gdje god se nalazi, bilo da je provode pro ili anti Chavezovi sektori. Ne mislim da je to pitanje demokracije ili escualido/chavista koliko pitanje vladavine prava. Venezuela je jedna od najslobodnijih zemalja u kojima sam ikada bio. Zapravo, rekao bih da ima previše slobode jer ljudi ovdje rade što god žele bez straha od represije. "Zakon" ovdje nije tako vidljiv kao u mnogim zemljama, a korupcija je povijesni problem bilo da se radi o lokalnoj razini s pro-Chavezovim članovima nacionalne garde ili na višim razinama s oporbenim guvernerima.
P: Je li problem strah od stvaranja podjela unutar Chavezovih saveznika tako što će se stvarno oštro postaviti prema korumpiranim oportunistima unutar redova Chavista?
Ellis: Politički razlozi svakako moraju igrati ulogu. U kojoj točno mjeri, ne bih mogao reći.
P: Je li zemljišna reforma dovoljno visok prioritet – retoriku na stranu – za Chavezovu vladu? Sugerira li nekažnjivost koju su uživali ubojice da možda i nije?
Ellis: Preraspodjela zemlje u Venezueli bila je jedan od glavnih prioriteta Chavezove vlade i to je i dalje, uz njezinu širu politiku poljoprivredne reforme. To nije problem. Problem je, po mom mišljenju, pravosudni sustav i korupcija u njemu. Naravno, netko bi mogao biti ciničan i reći da, budući da je politička potpora poljoprivrednika prilično zajamčena zbog koristi koje su dobili putem vladinih programa, ne postoji pritisak potreban da se osigura kraj nekažnjivosti i atentatima. Nisam spreman iznijeti tu tvrdnju jer vjerujem da je problem u vidljivosti teme, zbog čega sam i snimio film. Nadamo se da će izazvati neku akciju.
P: Mislite li da je nemilosrdno bubnjanje međunarodnih iskrivljenja – posebice, optužba da Chavez drži pravosuđe pod svojim palcem – značajno odvratilo njegovu vladu da učini više kako bi eliminirala klasne pristranosti u pravosuđu?
Ne baš. Mislim da je Chavezova administracija mnogo više zabrinuta za javno mnijenje u Venezueli nego za ono što Washington i međunarodni tisak imaju za reći.
P: 2010. čitao sam izvještaje o Chavezu koji osniva seljačke milicije kako bi poboljšao njihovu sposobnost samoobrane. Jesu li oni uopće obećavali smanjenje budućih ubojstava?
Ellis: Da budem potpuno iskren, ne sviđa mi se ideja o milicijama. Prvo, zato što su atentati koji se događaju ciljani napadi na vođe i obično se događaju u okolnostima u kojima bi milicija bila od male pomoći. Drugo, ne čini mi se da vlada ima kapacitet naoružati i uvježbati svaku grupu kampesina koja sudjeluje u zaposjedanju udaljenih kopna. Mislim da je način da se spriječe daljnja ubojstva kazneno goniti odgovorne za prošla ubojstva.
P: Zahvaljujući korporativnom tisku, svi znamo da su venezuelanski gradovi, posebno Caracas, mučeni s vrlo visokim stopama ubojstava. Međutim, u ovim ruralnim područjima gdje su "sicariosi" ciljali na seljake, pretpostavljam da su ubojstva rijetka - čineći ta ubojstva puno više istaknutima (i barem u teoriji čineći zločine lakšim za rješavanje). Je li to točno?
Ellis: Nije nužno. Mnoga ruralna područja Venezuele, posebice granična područja s Kolumbijom, mučena su paravojnim aktivnostima. Iako je nasilje našlo svoj najveći izražaj u gradovima, ono nije ograničeno samo na urbana područja, a s obzirom na korupciju koja često kvari pravdu na lokalnoj razini, zločini se rijetko rješavaju.
P: Postoje neke vrlo snažne slike u vašem filmu golemih površina neiskorištene zemlje koju su veliki zemljoposjednici gomilali. Imate li podatke o tome u kojoj je mjeri zemljišna reforma pod Chavezom povećala proizvodnju i smanjila ovisnost Venezuele o uvozu hrane?
Ellis: Povećana je proizvodnja važnih ključnih usjeva, uključujući kukuruz, crni grah i rižu. Proizvodnja mlijeka i mesa također je značajno porasla, ali ovisnost o uvozu i dalje je veliki izazov za vladu jer potražnja u zemlji nastavlja rasti.
P: Koliko vam je vremena trebalo da snimite film i kada je prvi put prikazan?
Ellis: Od samog početka do samog kraja prošlo je oko tri godine. Napravljen je s vrlo malo sredstava u duhu latinoameričke revolucionarne dokumentarne tradicije. Prvi put je prikazan u Buffalu, NY, u ožujku 2011. i trenutno sam u procesu slanja na razne festivale u Latinskoj Americi i drugdje. Frente Nacional Campesino Ezequiel Zamora ga je distribuirao poljoprivrednim kolektivima diljem Venezuele.
P: Je li odgovor bio ono što ste očekivali?
Ellis:Više ili manje. Oni koji su bliski temama sigurno oduzimaju veće značenje, dok oni koji nemaju predznanja općenito dosta nauče. Bilo mi je važno učiniti film uvjerljivim i dostupnim svima i mislim da smo to uspjeli.
***
Tierras Libres možete vidjeti ako posjetite sljedeću web stranicu:
http://tierraslibres.blogspot.com/
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije