Chandra Prakash Gajurel, zvani CP Gajurel ili Gaurav, navodi u članku uvezenom iz kasama ispod, prava posljednja prepreka. Nije nevjerojatno da će pobuna trećeg naroda na ulicama ponovno uspostaviti maoističku vladu i koaliciju potlačenih klasa u obliku demokratskog centralizma koji provodi ono što bi se moglo smatrati diktaturom nad tlačiteljskim klasama koje predstavljaju stranke poput Nacionalnog kongresa i preko oportunističkih i revizionističkih tendencija kao što je primjer UML-a. Moj intervju s Gauravom je pronađen ovdje (fotografija je jedna od nekoliko snimljenih u to vrijeme).
Vodi do ulaza u Kasamu:
Ovaj je članak objavljen na WPRM britanska web stranica.
Pitanje: Zamišljate li ulogu Nepalskog kongresa i CPN-a (Ujedinjenih marksista-lenjinista) nakon Nove demokratske revolucije?
Odgovor: Ako ne promijene ideološko-političku liniju, ne predviđamo da će moći izaći na te izbore. Novi demokratski sustav to neće dopustiti ako ne promijene svoju ideološko-političku liniju i ponašanje.
* * * * * **
Nepal: drug Gaurav govori o demokraciji i kulturnoj revoluciji
Gaurav je nedavno postavljen za jednog od tajnika nove rukovodeće strukture Ujedinjene komunističke partije Nepala (maoističke) (UCPN[M]). Aktivisti Pokreta otpora svjetskih naroda susreli su se s njim u stranačkom uredu u Paris Dandu, Kathmandu, gdje smo pokušali dublje ući u pitanje demokracije, konkretno UCPN(M) koncept demokracije 21. stoljeća, održavanja izbora pod Novom demokracijom, i kako se to odnosi na teoriju i praksu Velike proleterske kulturne revolucije u Kini.
WPRM: U trenutnoj situaciji kada je UCPN(M) usmjeren na Novu demokratsku revoluciju, čini se da je važnije nego ikad razumjeti ideju stranke o demokraciji 21. stoljeća, konkurentnim izborima pod Novom demokracijom i socijalizmom, možete li objasniti ovaj koncept nama?
Drug Gaurav: Da, sada smo u fazi dovršetka Nove demokratske revolucije. Novi demokratski sustav nije socijalistički sustav. To je buržoaski demokratski sustav. Razlika je u tome što se revolucija pravi pod vodstvom proletarijata.
Stari tip buržoaske demokratske revolucije dogodio se pod vodstvom buržoazije, ali će se Nova demokratska revolucija dogoditi pod vodstvom proletarijata. Kad je vodi proletarijat, vodit će prema socijalizmu i komunizmu. S druge strane, ako buržoasku demokratsku revoluciju vodi kapitalistička klasa, ona će ili učvrstiti kapitalizam ili će se, ako se uopće razvije, razvijati prema imperijalizmu. To je razlika. Dakle, Nova demokratska revolucija u ovom smislu nije socijalistička revolucija, ona je buržoaska demokratska revolucija, ali je vodi proletarijat. I, kada proletarijat povede ovu revoluciju i revolucija bude dovršena, tada će odmah krenuti prema socijalizmu. Neće učvrstiti buržoasku demokraciju, krenut će prema socijalizmu.
Ova debata je ozbiljno vođena tijekom 1956. godine u Komunističkoj partiji Kine (KPK). Ljudi poput Deng Xiaopinga rekli su da je vrijeme za konsolidaciju kapitalizma, budući da se radi o buržoaskoj demokratskoj revoluciji. Ali, Mao je rekao da se ne treba konsolidirati, treba ići naprijed u socijalizam. To je osnovna podjela između Nove demokracije i socijalizma. A temeljno je pitanje koja je klasa vodeća.
Što se tiče izbora, pod novim demokratskim sustavom postojat će široki antifeudalni i antiimperijalistički savez. To će biti klasni karakter Nove demokratske revolucije. Svakako je točno da nisu sve antifeudalne i antiimperijalističke snage komunisti.
Ali trebao bi postojati široki savez UCPN(M) s različitim političkim snagama koje su antifeudalne i antiimperijalističke. Moramo priznati postojanje ovih drugih političkih snaga, jer su one saveznici proletarijata tijekom Nove demokratske revolucije. Stoga im moramo jamčiti političku slobodu, a politička sloboda tih stranaka već je provedena iu Kini.
U Kini je, osim KPK, postojalo još devet političkih stranaka, od kojih su sve bile antifeudalne i antiimperijalističke. Natjecali su se i sudjelovali na izborima s KPK, a neki od njih su postali ministri u vladi. U našem slučaju također moramo prepoznati te sile. Oni nisu komunisti, ali su saveznici antifeudalnih i antiimperijalističkih snaga i treba im jamčiti političku slobodu.
Kada naša stranka govori o višestranačkom natjecanju ili demokraciji, govorimo o našem konceptu 'demokracije 21. stoljeća'.
Međutim, razlika je u tome što je u Kini postojao uvjet da su sve antifeudalne i antiimperijalističke snage morale surađivati s KPK. To je bio preduvjet. Ali sada naša stranka govori o dopuštanju tim političkim strankama da se natječu čak i s UCPN(M).
U Kini je postojao preduvjet, nisu se smjeli natjecati, ali su morali surađivati. Na izborima su napravili nekakav kompromis ili pregovore i konsenzusom namjestili kandidate. U nekim izbornim jedinicama druge su stranke istaknule svoje kandidate, a KPK nije. A u većini ostalih mjesta nisu imali kandidata nego su podržali kandidata KPK.
Ali danas ovdje u Nepalu govorimo o konkurenciji. Svim tim političkim strankama bit će dopušteno natjecanje s UCPN(M). S tim strankama i maoistima možemo imati izravne izbore. To je razlika. Ovakve stvari formuliramo jer imperijalisti i kapitalisti, koji su neprijatelji socijalizma i komunizma, optužuju komunističke partije da ne dopuštaju drugim partijama da se natječu. Kažu da nema konkurencije, nema demokracije. I zapravo, na stari način bilo je prostora za te političke stranke da zbune mase. Na primjer, postoje izbori, ali postoji samo jedan kandidat, i ako svi moraju glasati za istog kandidata, što to znači? To je nešto poput selekcije. Ali jasno ćemo staviti do znanja da ljudi mogu glasovati za vlastite kandidate i da će ljudi moći birati između više od dva kandidata.
Nadalje, ljudima treba dati pravo opoziva. Ako kandidat kojeg oni izaberu nije kompetentan, ili ide antinarodnim putem, narodu će biti osigurano pravo opoziva.
To je vrsta stvari koju moramo uvesti u izborni sustav. Tek tada možemo uvjeriti mase da mogu glasati za kandidata koji im se sviđa i da su to pravi izbori na kojima ima mnogo kandidata. Izbori će imati definitivno značenje. Ako postoji samo jedan kandidat onda glasanje nema smisla.
To je ono što mislimo pod 'demokracijom 21. stoljeća'.
WPRM: Kako će se ta demokracija i korištenje izbora razvijati dok se Nova demokratska revolucija bude razvijala u fazu socijalizma. Hoće li u ovom trenutku postojati više od jedne komunističke partije?
Drug Gaurav: Ne predviđamo više od jedne Komunističke partije jer svaka politička stranka ima klasni karakter. Proletarijat treba imati svoju partiju.
Dugoročno, u konačnici, neće biti različitih političkih stranaka. Kada u tom slučaju postignemo socijalizam, mislimo da neće biti potrebe za drugim političkim strankama, jer će društvo doživjeti veliku promjenu. U to vrijeme neće biti druge nastave.
WPRM: Zamišljate li ulogu Nepalskog kongresa i CPN-a (Ujedinjenih marksista-lenjinista) nakon Nove demokratske revolucije?
Drug Gaurav: Ako ne promijene ideološko-političku liniju, ne predviđamo da će moći izaći na te izbore. Novi demokratski sustav to neće dopustiti ako ne promijene svoju ideološko-političku liniju i ponašanje.
WPRM: Drug Basanta u Radniku #12 nedavno je napisao da je Velika proleterska kulturna revolucija u Kini vrhunac dosadašnje primjene u praksi dijalektičkog materijalizma, znanosti o revoluciji. Možete li nam sažeti lekcije Kulturne revolucije kako ih je formulirao UCPN(M)?
Drug Gaurav: Mislimo da je Kulturna revolucija vrhunac razvoja marksizma-lenjinizma-maoizma.
Budući da je marksizam-lenjinizam-maoizam znanost u procesu razvoja, nije nešto statično. U procesu je razvoja i taj je razvoj povezan s revolucionarnom praksom. Iz ove prakse proizlazi naša ideologija. A iz revolucionarne prakse, iskustava ruske i kineske revolucije, te iz primjera kontrarevolucije u tim zemljama, Mao je sintetizirao cijelu stvar i razvio teoriju Kulturne revolucije.
Ono što je Mao razvio u svom životu bilo je više od onoga što je Lenjin učinio u svoje vrijeme, jer za Lenjina nije bilo moguće izvesti kulturnu revoluciju ili teoretizirati kulturnu revoluciju. Tijekom svog života, u razdoblju revolucije i nakon toga pokušavao je razviti cijelu revoluciju. Formulirao je toliko mnogo ideja i teorija o revoluciji. Ali u slučaju Maoa, u to vrijeme Kina nije bila kapitalistička zemlja, bila je polufeudalna polukolonijalna zemlja.
Dakle, odgovornost KPK bila je nastaviti s postizanjem buržoaske demokratske revolucije i također nastaviti s socijalističkom revolucijom. Bila je povijesna nužnost da KPK izvrši oba ova zadatka. KPK je, pod sposobnim vodstvom druga Maoa, vodila ove dvije revolucije iu procesu razvoja socijalizma, naučila je lekcije koje je Mao izvukao iz kapitalističke obnove u SSSR-u i mnogih pokušaja da se preokrene revolucija unutar same Kine. To su bili materijali za druga Mao Zedonga da razvije kulturnu revoluciju. Sa svim tim materijalima Mao je razvio našu ideologiju na kvalitativno višu razinu. I mi mislimo da je Kulturna revolucija vrhunac, ona rješava problem revolucije time što može spriječiti kontrarevoluciju. Mnogi ljudi kažu da je Kulturna revolucija bila kineski fenomen,
to je učinjeno u Kini, bilo ispravno ili pogrešno, tako da je to kinesko pitanje.
Ali mi mislimo da to nije kinesko pitanje, to je pitanje teorije i to je pitanje ideologije. Dakle, to je univerzalna teorija. I mi podržavamo kulturnu revoluciju kao univerzalnu teoriju komunizma. To vrijedi za Kinu, a vrijedi i za Nepal.
WPRM: Doista, Mao je rekao da buržoazija nije samo izvan stranke, već i unutar nje. Kako će izbori pomoći razotkrivanju buržoazije unutar stranke?
Drug Gaurav: Izbori tu neće pomoći. Putem izbora ne možete iskorijeniti buržoaziju unutar stranke.
Da biste iskorijenili buržoaziju unutar stranke, morate provesti kulturnu revoluciju, kako biste otkrili tko su kapitalistički putnici unutar stranke. Izborni proces neće odrediti sve te stvari. Proces izbora se odnosi na vrijeme kada postoje druge političke stranke koje su saveznici proletarijata.
Natjecat ćemo se samo s tim strankama, a ne s marionetama feudalizma i imperijalizma. Nema smisla natjecati se s reakcionarima. Natjecanje znači natjecanje sa saveznicima, samo prijateljsko natjecanje. Dakle, diktatura će se i dalje primjenjivati protiv reakcionarnih političkih stranaka, profeudalnih i proimperijalističkih stranaka.
Što se kapitalističkih putara unutar Komunističke partije tiče, ovo se pitanje neće riješiti izborima. To je drugačije. Izbori se tiču formiranja vlade i nekih državnih pitanja.
No, stranka proletarijata treba drukčije razriješiti proturječja unutar stranke. U tom slučaju moramo primijeniti kulturnu revoluciju. Kulturna revolucija znači da partija treba biti povezana s masama. Mase će dobiti puno pravo da razotkriju vođe Komunističke partije. Ako su stvarno kapitalisti-putari, treba ih razotkriti. Ovo je linija mase kako ju je formulirao Mao. Izradio je slogan 'bombardirajte stožer'. Stožer znači vlastiti stožer, ne stožer drugih stranaka, nego stožer Komunističke partije. Jer u stožeru ima mnogo kapitalističkih cestara, pa ljudi imaju svako pravo bombardirati taj stožer. Ljude treba mobilizirati da razotkriju kapitalističke putnike. Samo kroz kulturnu revoluciju možemo iskorijeniti kapitalističke putnike.
WPRM: Kulturna revolucija uključivala je mnoge primjere prakticiranja demokracije, poput prava na bombardiranje stožera, četiri velike slobode, postera s velikim likovima, formiranja Crvene garde, odbora 3-u-1, pa čak i Šangajska komuna, a da ne spominjemo preusmjeravanje zdravstva, obrazovanja i razvoja prema ruralnim područjima. Zašto mislite da izbori pod Novom demokracijom mogu najbolje pružiti demokraciju ljudima?
Druže Gaurav: Demokracija koju definiraju kapitalisti ili imperijalisti je, prema njihovoj vlastitoj definiciji, samo politička sloboda ili natjecanje na izborima.
Ali za nas to nije jedina karakteristika demokracije. Demokracija znači prava ljudi na hranu, zdravstvenu skrb, obrazovanje, sve ekonomske potrebe. To su temeljne stvari za našu demokraciju. Stoga preferiramo drugačiju definiciju demokracije.
Ono što je Mao iznio u Kulturnoj revoluciji, to su definitivno stvari demokracije. Mi podržavamo sve te stvari. Ali unatoč svim ovim zahtjevima, smatramo da su izbori također potrebni. U prirodi izbora zastupnika preferiramo natjecanje, ali samo u fazi Nove demokracije. Kad društvo totalno prijeđe u socijalizam, onda izbori možda neće biti potrebni. Govorimo o Novoj demokraciji. Kada se društvo promijeni u socijalizam, situacija će biti drugačija.
Ne možemo sada tvrditi da će isti način izbora biti primijenjen u socijalizmu. Kada postoje različite političke stranke tijekom faze Nove demokracije, tada postoji natjecanje između političkih stranaka. Ali u socijalizmu će se klasni karakter društva promijeniti, iz temelja promijeniti. U tom slučaju neće biti potrebe za raznim političkim strankama. I jasno je da postojanje političkih stranaka zapravo neće biti potrebno. Oni neće postojati. U tom slučaju izbori neće biti potrebni.
WPRM: Kako će praksa Kulturne revolucije i održavanje izbora spriječiti kapitalističku restauraciju? Što će biti odlučujuće?
Drug Gaurav: Kao što sam rekao, ne možemo predvidjeti oblik izbora u socijalizmu. Ali način izbora svakako neće biti presudan za sprječavanje kapitalističke restauracije. To može samo Kulturna revolucija.
WPRM: Prema Maou, neće biti potrebna jedna, nego mnoge Kulturne revolucije tijekom faze socijalizma, koja će trajati mnogo generacija.
Drug Gaurav: Da, uvelike se slažemo s tim načelom da se Kulturna revolucija treba nastaviti.
Kad je kulturna revolucija prekinuta u Kini, rezultat je bila kapitalistička obnova.
Ovu povijest svi mogu vidjeti. Nakon Maove smrti, revizionisti su rekli da Kulturna revolucija nije potrebna. Oni su tih deset godina nazvali desetljećem katastrofe, revizionisti, to je bio njihov sažetak. Ali za vrijeme Maoa Kulturna revolucija nije uvijek bila izravno provedena. Mao je bio gotovo prikovan za krevet, a odmah nakon njegove smrti to je promijenjeno. Da se Kulturna revolucija nastavila, definitivno bi spriječila restauraciju kapitalizma. Dakle, iz prakse Kine možemo shvatiti da kako bismo spriječili kapitalističku obnovu, moramo nastaviti Kulturnu revoluciju. U Kini se deset godina provodila Kulturna revolucija, ali to nije bilo dovoljno. Bilo je dovoljno samo za taj period. Moramo izravno provoditi kontinuirani proces Kulturne revolucije.
WPRM: Izbori u imperijalističkim zemljama trenutno su birokratska procedura koja skriva diktatorsku prirodu kapitalističkog društva. Kako će izbori pod Novom demokracijom osigurati mehanizam za kontinuiranu revolucionizaciju masa, kao i mobilizaciju protiv opasnosti kapitalističke obnove?
Drug Gaurav: Mislimo da po pitanju kakve vrste izbora i kako će se izbori provesti, postoji jedno temeljno pitanje: tko vodi državu? Koja klasa vodi državu?
Sada je izbor za Ustavotvornu skupštinu bio moguć samo zato što je država bila u nekoj tranziciji. Ali nismo uvijek u razdoblju tranzicije. To je privremeno razdoblje.
U ovom razdoblju država nije tako moćna. Naša stranka je to mogla iskoristiti zbog revolucionarne intervencije masa, tijekom Narodnog rata i Narodnog pokreta 2006. godine. Mogla je naša stranka pobijediti, pobijediti na izborima. Ali ista situacija neće potrajati još dugo. Država će učvrstiti sebe i svoj klasni karakter. U tom slučaju ne može biti u tranziciji. Dakle, sve ovisi o tome koja je klasa na vlasti. To je temeljno pitanje.
To će biti definirano ustavom, tako da je sada naša borba koncentrirana na pitanje ustava. Kakva će vrsta ustava postojati? U osnovi postoje dva stava: hoće li to biti Narodna federalna republika, ukratko Narodna republika poput one u Kini, ali uzimajući u obzir neke posebnosti Nepala, ili buržoaska republika, kapitalistička republika.
Naša borba je koncentrirana na ovu točku, glavnu točku borbe u našoj zemlji u ovom trenutku. Naša stranka je za Narodnu Republiku, druge stranke su za buržoasku republiku. Ako Narodna Republika pobijedi, to znači da će proletarijat pobijediti, da će biti na vlasti i da će održati svoje izbore pod tim uvjetima. A budući da će oni već biti na vlasti, bit će sloboda za ljude da glasaju prema svom izboru. Ali ako je proletarijat poražen, ako je na vlasti buržoaska republika, tada će kapitalistička klasa pobijediti, i definitivno će koristiti istu metodu koju kapitalisti svijeta koriste tijekom izbora. U prijelaznom smo razdoblju i ustav će definirati kakav će sustav biti u Nepalu i koja će klasa biti na vlasti. O ishodu ove borbe ili borbe za novi ustav ovisit će i kakav će izborni sustav biti.
WPRM: Sada kada se sve više govori o trećem Narodnom pokretu i nadolazećoj pobuni, možete li objasniti kako UCPN(M) zamišlja da se dogodi Nova demokratska revolucija? Je li to moguće putem izbora?
Drug Gaurav: Kada govorimo o Jani Andolan (Narodni pokret) 3 govorimo o mobilizaciji masa. U mobilizaciji masa postoji nekoliko stvari koje moramo uzeti u obzir.
U revoluciji u Nepalu u ovom sadašnjem trenutku, razgovor o Narodnoj Republici nije ilegalna stvar, ilegalno političko pitanje za postizanje revolucije. To je legitimno pitanje. Ostale političke stranke se mogu boriti za svoju republiku, zašto se maoistička stranka ne može boriti za Narodnu Republiku?
Imamo puno pravo boriti se za ostvarenje narodne revolucije.
Narodna Republika znači Nova Demokracija, jer kada je Nova demokratska revolucija ostvarena u Kini, država se zvala Nova Demokratska Republika. Nova demokratska revolucija i Narodna republika su isto. Postoji šansa da kroz proces donošenja ustava možemo napisati novi ustav Narodne Republike. Ali to se ne može postići bez masovnog porasta.
To je zato što se u datoj situaciji maoistička stranka zalaže za Narodnu Republiku, ali mi nemamo dovoljnu podršku u Ustavotvornoj skupštini da napišemo naš tip novog ustava. S druge strane, sve ostale političke stranke osim maoista također nemaju dovoljnu potporu da svoj tip republike upišu u ustav.
U ovoj specifičnoj situaciji u Nepalu samo Jana Andolan 3 može riješiti problem pisanja ustava. Novi ustav se ne može napisati samo u Ustavotvornoj skupštini. To nije moguće ni nama ni njima.
Kad trebamo pisati novi ustav, samo Jana Andolan, narodni bunt, može izvršiti pritisak i stvoriti situaciju da sve druge snage, izuzev reakcionarnih snaga, podrže maoistički prijedlog. Postoji, dakle, neka mogućnost Narodne Republike. Ali u svim slučajevima samo će narodni uspon, ili narodni pokret, dovršiti revoluciju. I naša stranka je za Janu Andolan 3.
Sada to zovemo narodna pobuna, ili narodna buna. Ali samo narodna revolucija može odigrati odlučujuću ulogu u stvaranju Nove demokratske revolucije.
WPRM: Što mislite kakvu ulogu mogu igrati maoisti i antiimperijalisti diljem svijeta u ovim pitanjima demokracije i izgradnje socijalizma, te uspješnog završetka Nove demokratske revolucije u Nepalu? Kako raspravu o tim pitanjima u međunarodnoj areni podići na višu razinu?
Drug Gaurav: U sadašnjoj fazi nećemo provoditi socijalističku izgradnju. Sadašnji zadatak revolucije je ostvariti Novu demokratsku revoluciju. Tek tada možemo provesti socijalističku transformaciju. Sada smo u fazi Nove demokratske revolucije.
A međunarodni proletarijat trebao bi podržati maoistički pokret u Nepalu kako bi ostvario Novu demokratsku revoluciju. Mislimo da se revolucija ne može replicirati, već samo razviti. Ne može biti fotokopija drugih revolucija. To neće biti stereotip revolucije. Nepalska revolucija temelji se na određenim temeljnim načelima marksizma-lenjinizma-maoizma, ali će imati svoj specifični karakter.
U slučaju Kine, Mao je to nazvao 'sinificiranjem marksizma'. Moramo izvršiti revoluciju, ne na temelju onoga što se dogodilo s bilo kojom drugom revolucijom u svijetu, koja se u povijesti dogodila pod vodstvom Komunističke partije. Iako temeljna i temeljna načela ostaju ista, postoji mnogo različitih aspekata, uključujući sigurnost te zemlje, međunarodnu situaciju i druga događanja u posljednjim desetljećima.
Naša stranka smatra da u datoj situaciji dosadašnja linija stranke može dovesti do završetka Nove demokratske revolucije. Dakle, naša klasa na međunarodnoj razini treba podržati oblike koje je iznijela naša partija za postizanje revolucije. Oni mogu dati prijedloge. Ali mi formuliramo taktiku kako postići revoluciju i to baš ne odgovara drugim revolucijama. Naši drugovi su u različitim zemljama. Čitaju novine i dokumente i sve ostalo, pa nađu slabosti i počnu govoriti da mi više nismo komunisti, da smo revizionisti.
Iz vanjske analize oni će pronaći razlike. Ali što je stvarnost? Stvarnost situacije je sasvim drugačija. A u sadašnjoj stvarnosti moramo izvršiti revoluciju. To je glavni zadatak UCPN(M).
Formulirali smo našu liniju na temelju konkretne stvarnosti Nepala, sadašnje nacionalne i međunarodne situacije. Mislimo da drugi drugovi mogu dati prijedloge, jer postoji opasnost. Kad smo u novom iskustvu postoji i rizik, postoji i opasnost, da skrenemo udesno.
Naši drugovi neka daju svoje iskrene prijedloge koje ćemo mi prihvatiti. Ali ne bi trebali osuđivati revoluciju. Ako će ova revolucija biti osuđena ili s njom neće surađivati naša klasa na međunarodnoj razini, teško da ćemo uspjeti. I smatramo da komunisti time neće pomoći u ovim pitanjima.
Zapravo, očekujemo od naših drugova u međunarodnoj zajednici da daju prijedloge, da izraze svoju političku zabrinutost oko toga je li došlo do odstupanja od stranke ili linije. Ali njihova je odgovornost da nas uvijek podržavaju. Osuditi revoluciju u cjelini, ili ne dati nikakav pozitivan doprinos revoluciji, to nije dobra stvar. To nije proleterski internacionalizam.
A ako uspijemo onda bi komunisti diljem svijeta trebali pozdraviti našu revoluciju, a naši drugovi slaviti. Ali važnije je razmisliti o tome koji je vaš vlastiti doprinos? Pravljenje revolucije, to je vaš doprinos. Komunisti moraju nastaviti ostvarivati vlastitu revoluciju. I to vrlo ponizno tražimo od drugova iz svijeta.
Vršimo svoju dužnost da ostvarimo revoluciju u Nepalu. Nemamo drugih ciljeva osim ostvarivanja revolucije. Za to se borimo i vjerujemo da ćemo uspjeti napraviti revoluciju u Nepalu. Uvjereni smo.
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije