Manu Chao (rođen kao José-Manuel Thomas Arthur Chao 21. lipnja 1961.), francuski je folk pjevač španjolskog podrijetla (baskijski i galicijski). Pjeva na francuskom, španjolskom, engleskom, arapskom i portugalskom te povremeno na drugim jezicima. Chao je rođen u Parizu, u Francuskoj, od roditelja Španjolaca. Njegova majka, Felisa Ortega, je iz Bilbaa, a njegov otac, pisac i novinar Ramón Chao, iz Vilalbe, Galicija. Emigrirali su u Pariz kako bi izbjegli diktaturu Francisca Franca — Manuov djed bio je osuđen na smrt. Ubrzo nakon Manuova rođenja, obitelj Chao preselila se u udaljena predgrađa Pariza, a Manu je veći dio djetinjstva proveo u Boulogne-Billancourtu i Sèvresu. Dok je odrastao bio je okružen mnogim umjetnicima i intelektualcima, od kojih su većina bili očevi poznanici. Chao navodi velik dio svog iskustva iz djetinjstva kao inspiraciju za neke pjesme. Njegova glazba ima mnogo utjecaja, kao što su punk, rock, francuska šansona, iberoamerička salsa, reggae, ska i alžirski raï. Ti su utjecaji proizašli iz imigranata u Francuskoj, njegovih iberskih veza i prije svega njegovih putovanja Srednjom Amerikom kao nomada.
Mnogi Chaovi tekstovi govore o imigraciji, ljubavi, životu u getima i drogama, a često nose i ljevičarsku poruku. To odražava Chaove vlastite političke sklonosti — on je vrlo blizak Zapatistima i njihovom javnom glasnogovorniku, Subcomandanteu Marcosu.[1] Njegov bend Mano Negra je vjerojatno referenca na anarhističku grupu. Ima mnogo sljedbenika među europskom ljevicom i antiglobalističkim pokretom.
Manu Chao ima impresivnu strast za ono što radi, gdje god i koja god publika bila pred njim.
Manu Chao ima nevjerojatnu energiju koja se gotovo tri sata prenosi iz njegovog srca u svaku dušu pred njim.
Manu Chao je nevjerojatno koherentan. O stvarima u koje vjeruje i životu koji živi.
Manu Chao je poštena osoba. Da je lažnjak, bio bi dobitnik Zlatne palme u Cannesu – najbolji glumac. Njegova je prava glazbena terapija. Ekvivalent masivnoj dozi antidepresiva bez nuspojava. Manu Chao definitivno nije agnostik, ali je doista dijagnostičar. Na njegovom koncertu, što god mislili o glazbi, ako se nađete da stojite mirno, buljite u ljude koji plešu oko vas i ne osjećate potrebu da se krećete, plešete, skakućete okolo, pa prijatelju, vrijeme je da se zabrinete.
Evo isječka jednog od njegovih živahnih nastupa
ZNetwork se financira isključivo velikodušnošću svojih čitatelja.
donacije